Neovisni novinarski portal
25.9.2017.
POLITIKA / REPORTAŽE
Novogradnja usred zgarišta nedaleko od Đevrski  (foto TRIS/G. Šimac)

Opožarena Bukovica:
Miris paljevine, mrtva priroda i “ljudski faktor”…

Novogradnja usred zgarišta nedaleko od Đevrski (foto TRIS/G. Šimac)

Zgarišta, pepeo, miris paljevine i mrtva priroda u krugu desetine kilometara. Od Planičnika preko Kistanja i Đevrsaka do Radučića. Gotovo je cijela Bukovica “pala”, pregažena, u crno-sive boje zavijena. Mjesečev pejzaž. Ni zec se više nema gdje skriti, njegovo je prirodno stanište uništeno, natjeran je pred vatrom na migraciju. Samo orlovi nekako zlokobno nadlijeću opožarena polja i visoravni, odmarajući se povremeno na kakvoj suhoj, sprženoj grani masline. Koja više neće roditi…

Ali, preživjele su sve kuće i svi ljudi. A u svakoj vatrenoj stihiji to je prioritet, prvi od svih zadataka vatrogasaca, pa se s pravom može reći da su ovi gasitelji svoj posao zbilja odradili kako valja. Mada, uvijek ima onih koji će naći zamjerku svemu.

Slano grožđe u Pavićima

Pošli smo u obilazak požarišta koja su danima zalijevana vodom iz kanadera i vatrogasnih cisterni ne bi li se obuzdala buktinja koja je gazila sve pred sobom, mahnito se pojavljujući čas lijevo čas desno, čas na istoku, čas na zapadu, sjeveru ili jugu. Htjeli smo vidjeti što je ostalo iza te kataklizme koju su , uglavnom, skrivili ljudi. Svojom nepažnjom, nebrigom, namjerom, zloćudnim predumišljajem… a priroda im je samo suflirala žegom i sušom.
Krenuli smo od Pavića, zaseoka ponad Bribirskih Mostina, gdje je tih vatrenih dana, kažu, bilo najgore. U bribirskom polju vatra je progutala na tisuće stabala maslina. Stradale su i bajame, trešnje, višnje, ali masline su doslovce desetkovane.
Veselko Milošević imao je bar 250 stabala, sada im se broj gotovo prepolovio. Vodio nas je crnim, čađavim poljem dok su se sivi oblaci prašine nošeni burom dizali s tla, čineći prizor još beživotnijim i strašnijim. Veseli, kako ga zovu prijatelji i znanci, živi inače u Rijeci, ali supruga i on, otkako su u mirovini, vole doći u selo, raditi u vrtu i masliniku, a pred kućom imaju i lijep vinograd. – Grožđe je trenutno slano, polili ga kanaderi morem, ali lako za to, samo da više ne gori- govori naš domaćin, dok supruga u kuhinji vrijedno priprema zalihe “šalše” od pomidora koje će dobro doći ove zime. Već tjedan dana nema vatre ni zlokobnog zvuka kanadera, samo se još garež dimi uokolo nošena vjetrom. Paljevina se ćuti naročito u rano jutro i uvečer kad se sve smiri, a zrak postane svježiji, objašnjava nam Veselko. Plemen je prebacio u jednom trenutku gore prema Bribirskoj glavici, poznatom arheološkom nalazištu, pokazuje nam rukom iznad kuće i dodaje kako su vatrogasci branili samo groblje.

‘Svaka čast vatrogascima’ (foto TRIS/G. Šimac)

Nestale su masline stare i preko 60 godina

– U Pavićima je bilo najgore. Imamo 40-ak kuća, a vatra nam je došla pred dvorišta, kanaderi su nam prolazili iznad krovova, bacali vodu oko kuća koje smo i sami stalno zalijevali vodom iz gusterna. Ljudi su evakuirani iz kuća, mahom stari i nemoćni, odvedeni u školu u Skradinu, a tko je imao rodbine, sklonio se kod nje u Skradinu i Šibeniku. Svaka čast vatrogascima i pilotima kanadera i tko god reče ijednu protiv njih, griješi dušu. Obranili su svaku kuću, munjevito su ljude evakuirali. Trebali ste čuti taj strašni huk vatre koja se strelovito širila. Nekim je ljudima sve izgorilo, eno, Miroslavu je dvjesta stabala maslina otišlo- napominje Veseli. A bilo je tu maslina koje su posađene još 50-ih godina prošlog stoljeća. Ovdje je izgorilo nekoliko tisuća stabala, ogromna šteta je pričinjena. Manite vi sad odštetu, treba najprije županija proglasiti elementarnu nepogodu, pa onda te upitnike ispuniti , a zar mislite da ova starčad to znade. Pa mnogi od njih neće ni prijaviti štete. Osim toga, tko nema OPG, neće dobiti ništa. Mi srećom imamo.
Veseli ne vjeruje da je požar netko namjerno izazvao, ali kruže razne priče, kaže. Obično gori kad se digne vjetar. Neki pale da bi očistili teren, da bi sutra zasadili masline, svakakvih priča ima. Ne znam, ne razumijem, tko bi palio sebi namjerno dom…
Ove godine nema berbe, onako usput zaključuje Veselko, s čijeg je OPG-a u dobri godinama znalo biti maslina i za 700 litara ulja. Nešto proda, nešto podijeli, ima za sebe, i dobro, zadovoljan je. Ali od poljoprivrede se, kaže, ne može živjeti. Kad ovisite o klimatskim prilikama, nema tu sreće…
– Ako mene pitate- reći će nam na odlasku-  ovi naši gore u Vladi morali bi pošteno nagraditi vatrogasce i pilote, jer to što su oni napravili u ovim danima pakla, to je nadljudski napor i požrtvovnost.

Ni policijom se nisu dali iz kuća…

U Otresu četiri kuće, u zaseoku Mandići, našle su se u potpunom okruženju vatre. Ljudi se iz svojih domova nisu dali. Dolazila po njih policija i Gorska služba spašavanja. Nisu htjeli. Ostali su do kraja, pa što bude, a s njima i vatrogasci koji su dežurali dan i noć i zalijevali kuće i okućnice. Bore Mandić ostavio im dvije pumpe uključene i to je spasilo stvar. Zalijevali su neprekidno. Da se vatra ne uhvati. Ostali su bez bar dvije tisuće stabala maslina i bajama, a na televiziji govore kako je 50 stabala opožareno- čudi se Mišo Vojnović takvom novinarskom lapsusu.

Zelena oaza u Mandićima koja je izbjegla požar (foto TRIS/G. Šimac)

Najvažnije je da nema ljudskih žrtava i da nijedna kuća nije izgorjela. Sve drugo manje je bitno- smatra Vojnović. Iz Đevrsaka je, i kad je gorjelo u Mostinama i bribirskom polju došao je ovamo, ali nije se vatri, kaže, moglo ni na sto metara prići od vreline . – Izgubio sam i ja 29 maslina, ali šta ja tu mogu. Ulje ćemo kupiti,  bitno je da nitko nije stradao. Mogao je samo bog pomoći da je krenulo jugo i vatru usmjerilo na drugu stranu. Ali, šta je tu je. Važno je da smo svi živi i imamo krov nad glavom- misli Mišo.
U Đevrskama slušamo”stručnu raspravu” i poimenične prozivke. Na djelu je “ljudski faktor”…

Komandiri i zapovjednici

-Na području Kistanja i Đevrsaka nema nijednog hidranta, a voda ide preko sata. Direktor Vodovoda ujesto hidranata stavio vodomjer, a proces lijevanja vode u cisternu preko sata traje 45 minuta, a na hidrantu samo 10 minuta. U požaru je ta vremenska razlika presudna- znalački će Božidar, pun zamjerki na račun vatrogasaca, pilota kanadera, funkcioniranja sustava uopće. U Kistanjama su, veli, punili vodu 15 kilometara od požara.
-Na Planičniku sam gledao kako kanaderi bacaju vodu uludo, i pitam jednog tamo ima li ovdje iko komandirati di će baciti , a on mi odgovori: Ovdje su zapovjednici, a komandira nema od 1995. Pa šta ćeš onda govorit’- reći će Božidar, ublažavajući svoje kritike tvrdnjom kako su zakazali zapovjedici, ali su vatrogasci dali sve od sebe, samo im nije imao tko reći šta da čine. U Đevrskama imamo vodu, kaže, i da imamo hidrante svako malo, ne bi bio problem doći do Planičnika i sve bi bilo lakše
-Mislim da se ovo namjerno radilo srpskom življu. U pet srpskih sela gori u istom danu. To je namješteno od strane politike ili onih koji ne daju da se skine ploča HOS-a u Jasenovcu- uvjeren je Božidar. Pitamo ga kako onda objašnjava da je Split bio u okruženju vatre, da je požar ušao u sam grad, da je i Zadar bio u vatrenom okruženju, tko je tamo potpaljivao ?- Je, i to je, nekako nevoljko priznaje, svjestan da mu teorija nije baš čvrsta i naglo gubi volju za razgovorom…

‘Ulje ćemo kupiti, bitno da nitko nije stradao’ (foto TRIS/G. Šimac)

Svaka čast Dukiću i vatrogascima

No, nigdje vatra nije tako uporno odolijevala naporima gasitelja kao na području Kistanja . Plamen se gotovo dva tjedna kontinuirano premještao s kraja na kraj, ne dopuštajući ni tamošnjim žiteljima ni vatrogascima predaha. Umalo je zahvatila školu, benzinsku crpku, poštu, trafostanicu… ušla u naselje, među kuće. Doduše, Miloradu Štrpcu ušla je u dvorište. – Kuća bila puna svijeta, došla mu kći sa suprugom i dječicom , a vatra oko kuće diže se preko 20 metara u visinu. Strah me obuzeo, bojim se za djecu, vatra se širi, pa pošaljem djecu u susjedno selo, a mi odrasli zgrabili kante i zalijevaj. Sve dok nisu došli kanaderi i spasili nas. Važno je da je glava na ramenima. A bilo je jezivo, vjerujte. Da je bila prava bura, ode kuća, ode glava. Što se kaže, ne ponovilo se!- moli se Milorad.

M. Štrbac: Vatrogasci su spasili kuću (foto TRIS/G. Šimac)

Kad slušate o požarima i  gledate zastrašujuće slike na malim ekranima, još uvijek ne možete zamisliti što se stvarno događa na licu mjesta. Ali kad dođete tamo, makar i nakon što su vatre ugašene, jezivo je saznanje da su plameni jezici gotovo lizali ogradu školske zgrade, da su umalo zahvatili trafostanicu kojoj su se približili na 20 metara i benzinsku pumpu. Ovdje se ljudi klanjaju do poda zapovjedniku županijske vatrogasne postrojbe iz Šibenika Darku Dukiću i njegovi ljudima. Impresionirani su koordinacijom i uigranošću. Energijom. Spremnošću da uđu u svaku vatru, da se suoče s najvećom opasnošću. Dukić je, priča nam Božo iz Kistaja, neprekidno obilazio svaki punkt, svako požarište, taj čovjek nije stao danima. Pitao sam se odlakle mu više snage, kako ga umor i san nisu savladali.
Vatrena fronta ovdje je bila duga gotovo 40 kilometara, ušla i u Nacionalni park Krka, spustila se do manastira Krka i ozbiljno ga ugrozila. Svi smo skočili gasiti, i Janjevci i Srbi, tu nije bilo podjela ni nesuglasica. A te priče koje je prosuo Janjevac Roko Čibelić kako pale Srbi, to je glupost i nitko na nju nije nasjeo niti se za tu udicu uhvatio. A bilo ih je i koji su se s požarima sprdali na FB-u, kroz izmišljeni razgovor Milorada Pupovca i Andreja Plenkovića…

Spašena kućica (foto TRIS/G. Šimac)

Pupovcu ni traga

Mnogi zamjeraju čelniku SDSS-a i SNV-a Miloradu Pupovcu što nije došao u ovaj opožareni kraj i obišao one koje u Saboru zastupa. Dožupanica Anja Šimpraga redovito ih je obilazila, i načelnik Kistanja Goran Reljić bio je s vatrogascima u Stožeru i pri ruci svima. Ali, Pupovca, kažu, ni blizu… Za razliku od njega u Kistanje su došli premijer Andrej Plenković i ministar obrane Damir Krstičević. Baš kad je vatra stigla nadomak Manastira Krka. Iznad manastira Krstičević postrojio vojsku, salutirala premijeru, ali do manastira nisu otišli niti svećenike obišli…
Nikad ovakve suše ovaj kraj ne pamti. Bilo je vrućina, bilo je suša, ali da vam se grabovina u kolovozu mrvi u ruci suha ko barut, to, kažu, nitko ne pamti. Kanjon Krke prošaran je smeđim i žutim tonovima kao za kasne jeseni, govori Božo, nemoćno šireći ruke pred ćudima prirode koja se, ne bez razloga, osvećuje ljudima. Stavlja ih na kušnju, pred velike izazove, baš kao što i ljudi stoljećima izazivaju prirodu i poigravaju se njome. Nije to nadmetanje iz kojega bi mogao izaći sretan epilog…

Nagorjeli putokazi za Štrbce i Mjerkače kod Đevrski (foto TRIS/G. Šimac)

Tags: , , , , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI