Neovisni novinarski portal
22.11.2017.
INTERVJUI / LJUDI
Emir Imamović Pirke (Foto: Hrvoslav Pavić)

Emir Imamović Pirke:
FALIŠ je sa Šibenikom imao više sreće nego pameti

Emir Imamović Pirke (Foto: Hrvoslav Pavić)

FALIŠ, Festival alternative i ljevice Šibenik, tradicionalno završava šibensku sezonu festivala, a TRIS još tradicionalnije tim povodom objavi razgovor s Emirom Imamovićem zvanim Pirke, direktorom festivala.

Razgovor, dakle, tradicionalno slijedi, uz napomenu da ovogodišnji FALIŠ traje od 6. do 9. rujna (postoji i “nulti dan” u Betini), a link na kompletan program naći ćete negdje ispod.
Zašto je za leitmotiv ovogodišnjeg FALIŠ-a odabrana Oktobarska revolucija? Okej, znam, 100 godina je prošlo, isto kao i od smrti Buffala Billa i rođenja Indire Ghandi, a da ukazanja u Fatimi i ne spominjem…
Pa, niti jedan od događaja koje si naveo nisu promijenili svijet kao Oktobarska revolucija. Svake se, ali svake godine, negdje nešto dogodi, netko se rodi, umre, oženi, razvede, položi vozački ili stane na ježa. No, malo što od toga se onda reflektira na druge zemlje i nacije, na ratove, ustanke, političko organiziranje… Ne sjećam se da su, recimo, Amerikanci masovno proizvodili atomske bombe u čast rođenja Indire Gandhi, niti su pokretali svemirski program kako bi vidjeli odakle se spustila Marija u Fatimu. Buffalo Bill se, pak, nije zamarao besklasnim društvom i socijalističkom internacionalom. Oktobarska revolucija je, uz dva svjetska rata, obilježila prošlo stoljeće i kod nas su se njene posljedice itekako osjetile. A kada mogu New York, Berlin i Oxford, možemo i mi. Što bi rekli u Crnoj Gori: „Nijesmo šugavi“.
Preozbiljno si shvatio prvo pitanje. Nego kad smo već kod šugavosti… Na mom faksu je vladalo pravilo da se ruske revolucije ne uče, jer koga „pita Rusiju“ taj sigurno pada. Pa sad ne znam što fali Februarskoj, i od nje je prošlo 100 godina, a nekako mi se čini zapostavljenom…
Zapostavljeno je mnogo toga što je, u konačnici, dovelo do Oktobarske revolucije. Od izostanka prosvjetiteljskih procesa u Rusiji, zaostatka u društvenim promjenama, gubljenja teritorija u Prvom svjetskom ratu, opće bijede, začetaka političkog organiziranja u selima carstva… Mogla bi o tome, dugo i zanimljivo, govoriti dr. Cirila Toplak iz Ljubljane, ali FALIŠ traje samo četiri dana, a imamo još neke goste koji bi, kada su već tu, ipak trebali malo na binu. O Oktobarskoj revoluciji, svemu što joj je prethodilo i svakoj od posljedica, moglo bi se pričati na pet festivala za redom, ali nije realno, pa će, eto, Februarska opet ostati u sjeni.

FALIŠ (Foto: Hrvoslav Pavić)

Neće se, naravno, na FALIŠ-u trubiti samo o Oktobarskoj, po kojem su principu ili konceptu birani ovogodišnji gosti?
Neće samo, ali hoće puno, direktno i indirektno. Recimo, za razgovor o Španjolskom građanskom ratu imamo, da tako kažem, županijski povod – 80 godina od pogibije člana Internacionalnih brigada, Dragutina Bilića, iz Betine – ali se tu mora nešto reći o tome kako se upravo u Španjolskoj vidjelo kojim pravcem, onim najgorim, Staljin vodi bivši Sovjetski savez. Tri relevantna povjesničara, specijalizirana upravo za pomenuti događaj, odabrani su zato što, jednostavno, znaju najviše. Skoro sve u programu što nije vezano za 500 godina reformacije Crkve, ima neku konekciju sa stogodišnjicom revolucije, a ono malo što je teško povezati, motivirano je, recimo, tezom kako je kapitalizam prirodan, što se kao vidjelo i sa propašću socijalističkog bloka.
Inozemna zvijezda ove je godine britanski aktivist/umjetnik Phil Collins. Što se stranih gostiju tiče, pazi li se tu na omjer cijene i kvalitete ili što košta da košta?
Eh da je što košta da košta… Već bismo, recimo, imali Paula Krugmana, ali on će na Maloj loži biti najvjerojatnije nikada. Ne možemo mi platiti niti let biznis klasom iz SAD-a, a kamoli honorar kakav očekuje dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju. FALIŠ, kao što je poznato, nije neki bogat festival, ali mi to kompenziramo kvalitetom boravka gostiju i onim što im Šibenik pruži, a puno je toga lijepog. Nećemo, međutim, nikada pozvati nekoga zato što košta malo ili ništa, a da nema za reći nešto bitno i zanimljivo. Dakle, princip je da odaberemo sudionike, a onda im fino kažemo koliko mogu očekivati, ukoliko imamo i to, pa ako neće, nema ljutnje. Nikada do sada nismo odbijeni zbog visine, uvjetno rečeno visine honorara, a nerijetko se sudionici odriču novca ili čak sami sebi plaćaju i putne troškove. Phil Collins je, kao i mnogi, poziv prihvatio bez zadrške i nije niti pitao za honorar. Postoje, međutim, ljudi koji su relevantni, neki od njih nisu niti ljevičari, poput spomenutog Krugmana, ali su cijene njihovih predavanja takve da ih mogu platiti sveučilišta u SAD-u, Japanu, Njemačkoj… FALIŠ ne može i to je to.
Peti je FALIŠ, postoji li sad već problem nedostatka svježih sugovornika, onih koji još na festivalu nisu gostovali? Ili je ovdašnje ljevičarsko vrelo i dalje neiscrpno?
Bilo je nekih ideja da na petom izdanju skupimo goste koji su najbolje primljeni od publike na prethodna četiri, no to je nemoguće kontekstualizirati, pa smo, pored ostalih, zvali i one koji su Šibenčanima bili najzanimljiviji ranijih godina, a mogu funkcionirati u zadanom okviru ili postoji neki drugi povod za njihov ponovni dolazak. Andrej Nikolaidis ima novi roman, Zlatko Dizdarević je jedan od najrelevantnijih sugovornika o takozvanoj Islamskoj državi koja, očito, nestaje, Damir Pilić je istraživao da li je kapitalizam prirodniji od socijalizma, Josip Jagić je jedan od najboljih poznavatelja Španjolskog građanskog rata, Viktor Ivančić dolazi u potpuno drugačijoj ulozi nego što je bio, Boris Buden je sjajan uvijek… Jedna od najboljih stvari vezanih za FALIŠ je ta da kada nekoga zoveš drugi puta, on poziv prihvati odmah, jer mu je bilo toliko dobro da je spreman, kako je Josip rekao, doći i pješice. Puno je, jako puno onih koje želimo dovesti i iz Hrvatske i iz regije i odakle god, kao što je puno i onih koje bi trajno vezali za festival kao urednike programa, voditelje… Polako. Pa tek je peti.

Emir Imamović Pirke (Foto Hrvoslav Pavić)

Moto festivala od prvog dana je „jedna borba, još jedno mjesto“. Budući da je crowdfunding kampanja bila poprilično uspješna, „mjesto“ se pokazalo sretno odabranom lokacijom za borilište…?
Kampanja zapravo još uvijek traje. Ljudi jednostavno pomažu kako i koliko mogu. Imaš pravo, nije se FALIŠ dogodio Šibeniku, već se Šibenik dogodio FALIŠ-u. I s tim smo, kao i sa mnogo toga, imali više sreće nego pameti. Moram priznati da uživam kada mi u Splitu i Zadru pričaju kako nam se dive. Ne zbog festivala, već zbog grada i njegovih ljudi među kojima ima i onih što jako teško žive, ali su osjetili potrebu pomoći FALIŠ. Ima i drugih dobrih mjesta za borbu, neka su nam nuđena kao nova lokacija, ali FALIŠ ima smisla samo ovdje.
S obzirom na to da Marxova brada zauzima dobar dio plakata, na festivalu će, pretpostavljam, biti riječi i o klasnoj borbi. Je li ona vječna, kao što Marx tvrdi?
Tvrdi to i američki milijarder Waren Buffet, samo što je dodao kako u toj borbi vode bogati. Klasna borba će trajati dok god se svijet dijeli na bogatu manjinu koja posjeduje skoro sve i siromašnu većinu koja im robuje. No, klasna borba ima smisla samo ako zagovara jednakost, a ne zamjenu pozicija i društvo u kojem će, kako pjevaju Letu štuke, oni što prije 30 godina nisu imali za grah, živjeti u dvorcima i imanja obilaziti helikopterima, pa sa nebeskih visina promatrati izrabljivane radnike.
Da zaokružimo ovo s još jednim pitanjem o Oktobarskoj revoluciji: koje su njezine najvažnije posljedice i osjećamo li ih i danas?
Najvažnija posljedica je, mislim, svijest o greškama. Jebeš socijalizam ako on otvara logore smrti i puni groblja. Također, nema socijalizma ukoliko, kako je govorio Stipe Šuvar, nije globalan. Besmislen je ukoliko nije demokratski i ne poštuje individualne slobode. Oktobarske i mnogih drugih revolucija ne bi bilo bez jedne od najvažnijih knjiga u povijesti čovječanstva, „Komunističkog manifesta“, ali je problem što su je najtemeljitije čitali krivi ljudi. Procesi iz 20. neizvodivi su u 21. stoljeću, ali da njih nije bilo, ni mi ne bismo znali koliko ljudi mogu pokvariti dobre ideje. Također, da se jedan svijet nije urušio 1989., ne bismo znali kako postoje bolji modeli od ovih u kojima se živi na kredit i u trajnom egzistencijalnom strahu.
I bonus pitanje: znaš li da je Oktobarska revolucija zapravo počela u studenom?
Kako bi se onda trebala zvati: Studenska?

 

Program 5. FALIŠ-a
Plakat FALIŠ-a u izvedbi Ante Filipovića Grčića:

Plakat ovogodišnjeg Fališa

Tags: , , ,

VEZANE VIJESTI