Neovisni novinarski portal
22.11.2017.
KULTURA
Završen je 57. MDF, vrijeme je za promjene…

Završen je 57. MDF, vrijeme je za promjene…

Gašenje ne dolazi u obzir, jer se radi o “svetinji”. Radi se o brandu, mada se to brendiranje i dalje najviše oslanja na nekadašnji sjaj i slavne, davno prohujale dane. Štoviše radi se o manifestaciji koju je Ministarstvo kulture prije četiri godine uvrstilo u “program nacionalnih festivala”. Što to točno znači za Međunarodni dječji festival u Šibeniku nije poznato, no proračun MDF-a je svake godine sve manji, pa neke prevelike koristi od statusa “nacionalnog festivala” i nema.

Stoga se sklapanje programa, unatoč željama umjetničkog kolegija, uglavnom svodi na to da se dovode jeftine predstave, po mogućnosti od najviše dva glumca, što znači dva noćenja i dva ručka, popularna minimalizacija troškova. Ako je pritom predstava i dobra, imalo se sreće.
Prema reakcijama osnovnoškolske djece iz novinarske radionice Nora – a oni su najkompetentniji jer em su djeca, em su dva tjedna radili u jedinom mediju koji je svakodnevno pratio Festival – ove se godine pogodilo s: “Buratinom” (HNK u Šibeniku), “Roko, Roko, tatino oko (Glazbena škola Josipa Hatzea, Split), “Šumom Striborovom” (Dječje kazalište Dubrava, Zagreb) i još ponekima. Ostalo im je bilo dosadno ili “onako”.
Šibenčani vole MDF. U teoriji. Uglavnom jer ih podsjeća na mladost. Djeci/publici je zabavan, tinejdžeri ga ne doživljavaju. Jedini koji su zbilja oduševljeni svake godine su roditelji malodobne djece, koji ih se, zahvaljujući radionicama, riješe svakog dana na nekoliko sati. Radionički program je, u biti, danas jedina opipljiva vrijednost festivala. Ove godine bilo je preko 35 radionica, i sve su bile popunjene, pa i prepunjene. Pa ako netko misli nešto brendirati, to bio bio pravi smjer. Zapravo, MDF je, pokazuju to njegova recentna izdanja, postao paravan za radionički program i to je priča koja stoji na prosperitetnim temeljima.
Nacionalni mediji ne znaju ni da neki dječji festival u Šibeniku postoji. Nije to “klikabilan” novinski materijal, mada ne možemo svu krivnju svaliti na ignorantsku prirodu novovjekog novinarstva. Svečano otvorenje, pogotovu ako se pojavi državni poglavar, jedino je što se zabilježi.
O izgubljenim kazališnim navikama šibenske publike već smo pisali. O stvaranju nekih novih, nadamo se da ćemo pisati. Slika s polupraznih tribina jučerašnjeg svečanog zatvaranja MDF-a govori da se nešto nakon 57 godina treba promijeniti.

 

Tags: ,

VEZANE VIJESTI