Neovisni novinarski portal
22.10.2019.
(NE)ZANIMLJIVOSTI
Alija na splitskoj kanti foto: I. Bošnjak)

Udarnik Alija Sirotanović na smetlištu povijesti

Alija na splitskoj kanti foto: I. Bošnjak)

Prije neki dan šalje nam prijatelj-čitatelj Ivica iz Splita dvije fotografije. Na njima se vidi kako se netko odlučio riješiti slike na kojoj je Alija Sirotanović, pa ju je odložio kod kontejnera za smeće. Alija je sad vjerojatno već na odlagalištu otpada Karepovac i pregazio ga je buldožer. Na slici Alija na ramenu nosi pneumatsku bušilicu, a u drugoj rudarski fenjer. Netko je valjda pretvarao stan u apartman za turiste, pa mu se Alija nije uklapao u dizajn interijera, te ga je iz dnevnog boravka premjestio u kantu. Alija se nikako ne uklapa u aktualna vremena, pa je simbolično i vrlo konkretno završio u smeću, odnosno na odlagalištu povijesti.

No dobro, tko je uopće taj Alija Sirotanović? Mlađim čitateljima to baš i nije lako znati, a stariji neskloni avetima vlastite jugoslavenske prošlosti su ga već zatrpali u osobni ‘recycle bin’, među neželjena sjećanja. Eto zato prilike da ga se u nedjeljno ljetno popodne prisjetimo.
Alija Sirotanović (1914-1990) bio je rudar iz Trtorića kod Breze u Bosni i Hercegovini, a koja je, podsjetimo, bila dijelom ondašnje Jugoslavije. Alija nije bio običan rudar: bio je srčan, požrtvovan i energičan uzoran radnik koji je znao kopati ugljen s po dvije lopate i pneumatske bušilice istovremeno. Čudo od rudara postala je legenda, te je proglašen tzv. radnikom-udarnikom i junakom socijalističkog rada, i to zato jer je oborio svjetski rekord u kopanju ugljena. Navodno je specijalno za priliku rušenja rekorda iskovao sebi lopatu kojom je mogao zagrabiti 50 kilograma ugljena u jednom potezu.

Srce, ruka i lopata: u osam sati 152 tone ugljena

Zato je poslužio kao inspiracija Zabranjenom pušenju za pjesmu naslova ‘Srce, ruke i lopata’. Evo jedne strofe:

Njegov je dan udaran
A njegov san je
Hiljadu tona za jedan dan

Čađavi Alija u socijalističkom radnom zanosu

Naime, Alija je, sa svojih osam suradnika, za svega osam sati rada 24.7.1949. godine iskopao 152 tone ugljena, prebacio dnevnu radnu normu za 215%, te usput srušio dotadašnji rekord za 50 tona. Prije njega je taj rekord držao Rus Aleksej Stahanov koji 1935. godine iskopao 102 tone ugljena u 5 sati i 45 minuta.
To je proizvelo seriju obaranja rekorda u svega par mjeseci, te je na koncu rudar Abdurahman Babajić, 10. rujna 1949. godine u rudniku Banovići u osam sati iskopao nevjerojatnih 1.010 tona ugljena (!?), te tako ostvario rudarski fantastični san iz gore navedenog stiha.
No Abdurahmana Babajića je zatrpao zaborav, no rudarski heroj Alija od tada je postao općenarodna socijalistička ikona, pa je na koncu završio i na novčanici od 20 tisuća dinara. Ali tek 1987. godine, pa novčanica nije dugo potrajala zbog hipermegainflacije i tzv. monetarne reforme Ante Markovića.

Sirotanovićka mirovina

A i njegovo prezime Sirotanović je dobro leglo širim socijalističkim narodnim masama, jer je sugeriralo na model neprikosnovenog socijalističkog radnika koji neumorno i marljivo lopata u rudniku, bez da za to traži preveliku plaću ili nedajbože neke posebne socijalističke privilegije. A pokazalo se i sudbonosnim, jer je Alija umro u siromašnim, gotovo sirotinjskim životnim okolnostima, kako govore izvještaji iz posljednjih dana njegova života.

Alija s pneumatskim strojem

Usput, imao je šestero braće i dvije sestre, od kojih su svi odreda radili u rudnicima. Brat Ahmed je i poginuo u rudarskoj nesreći 1970. godine. Alija je otišao u penziju sedamdesetih godina. Mirovina mu je, razumije se, bila skromna, sirotanovička.
Priča se kako mu je nuđen novi stan u Brezi, no on ga je energično odbio i socijalistički solidarno zatražio da se stambeno pitanje ima riješiti onima koji nemaju svoj smještaj.
Govori se i da mu je J.B. Tito pri jednom prijemu nudio “auto po želji”, pa se Alija odlučio za – fiću.
Opet je upitan “što mu treba”.
– Veća lopata – reče Alija.
Na sljedeće Titovo: ‘kako mu može pomoći’ Alija odgovara:
– Nije moje da tražim, druže Tito, jer ja sam rudar, ali ne pitam za sebe… Kad bi se moglo dovuć’ malo struje u ono moje selo Trtoriće…
Navodno je struja dovučena do njegova seoceta i prije nego li se Alija uspio vratiti s prijema u Beogradu svojoj kući.

Alija dobio fiću

Alija je, kažu, volio Tita, ali navodno ne zbog fiće, struje i veće lopate, nego iz nekih drugih razloga.

‘Kad je umro Tito, dedo je plak’o tri dana’

– Kad je umro Tito, dedo je plak’o tri dana – ispričala je njegova unuka u intervjuu za zagrebački tabloid Arenu.
Tito nije plakao za Alijom, jer je umro ranije.
Alija je za života doživio da se jedna ulica u naselju Breza nazove njegovim imenom.
A dobio je i bistu postavljenu ispred rudnika.
Na koncu, tamo gdje je ukopan pod zemlju dobio je i crnu mramornu nadgrobnu ploču koju je platio rudnik Breza.
Na grobu mu, umjesto dvije legendarne maxi-lopate uklesali rudarski simbol: čekić i dlijeto.

Nadgrobna ploča

Alija na 20000 dinara

 

Alija grli bistu svoju

Alija na splitskoj kanti foto: I. Bošnjak

Alija na putu za povijesno smetlište Karepovac

Alija na splitskoj kanti foto: I. Bošnjak)

Tags: , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI