Neovisni novinarski portal
23.8.2017.
INTERVJUI / LJUDI
Dragoljub Čupković nastupa s građanske pozicije, ali i pozicije pripadnika srpske nacionalne manjine (Foto: Tris/H. Pavić)

Dragoljub Čupković o izborima, Oluji i duhu današnjeg Knina:
‘HDZ je dobivao izbore dok su stizale Laste iz Srbije – poražena strana još se nije pomirila s gubitkom vlasti’

Dragoljub Čupković nastupa s građanske pozicije, ali i pozicije pripadnika srpske nacionalne manjine (Foto: Tris/H. Pavić)

Povodom 22. obljetnice VRO Oluje, ali i prekretnice na kojoj se grad nalazi u razdoblju odlaska ‘kninske kraljice’ i dolaska novog, nezavisnog gradonačelnika donosimo razgovor s jednim od  najistaknutijih građana Knina – Dragoljub Čupković bez dlake na jeziku razotkriva pozadinu propasti HDZ-a i SDSS-a u Kninu.

Za koji dan, 5. kolovoza,  Knin će kao i svake godine nakratko postati glavni grad Hrvatske. Tisućljetnog hrvatskog kraljevskog grada bit će svima puna usta. Novovjeki vladari polagat će vijence i paliti svijeće, kleti se u svetost države, grada, tvrđave i barjaka na njoj. No, Knin živi, ili želi živjeti i ostalih 364 dana u godini.  Grad je danas podijeljen možda više nego ikad i malo tko priča iskreno, bez kalkulacija. Međutim, Dragoljub Čupković je od onih koji ne kalkulira. Nekad inženjer u TVIK-u, pa profesor u Srednjoj strukovnoj školi u Kninu, ugledni građanin aktivan na mnogim poljima  javnog života, kao član Komisije za uspostavu povjerenja u Kninu, gradski vijećnik i član Poglavarstva grada, županijski vijećnik, 20 godina predsjednik SKD-a Prosvjeta…  Više nego dovoljno da ga kvalificira kao meritornog sugovornika. Svjedok vremena i akter progovara ne samo kao predstavnik srpske nacionale manjine, već i onog građanski osviještenog, multinacionalnog Knina kakav je nekad postojao i kakvom se nada. Umirovljenik je, kaže, i uživa u svom zasluženom miru. No, ima li zato i on pravo šutjeti? Smatra da to pravo nema nitko i zato pristaje razgovarati o Kninu, na 22. obljetnicu VRO Oluje, kada se grad turbulentne povijesti nalazi se na još jednoj prekretnici – nakon 20 godina HDZ silazi s vlasti. ‘Kninsku kraljicu’ Josipu Rimac na svibanjskim izborima ‘svrgnuo’ je nezavisni Marko Jelić, rođeni Kninajnin, ugledni znastvenik koji je obećao vratiti nadu gradu koji još uvijek vida rane rata, bori se s teškim gospodarskim i socijalnim problemima, iseljavanjem, nepovjerenjem između Hrvata i Srba, između starosjedilaca i doseljenika…

Kninjani su na izborima odlučili da im je dosta HDZ-a. Umjesto Josipe Rimac došao je Marko Jelić. Znači to uistinu da su grad stigle promene?

– To je tek početak. Treba postojati određena vremenska distanca da bih dao pravi odgovor. Tek trebamo vidjeti hoće li Marko Jelić ispoštovati ono što je u kampanji govorio, što je obećavao i isticao kao svoje ciljeve. Vjerujem da to može postići. Marko Jelić ima reference. Neki su me pitali, kupujete li njegovim izborom mačka u vreći. Josipa Rimac je bila čak 12 godina gradonačelnica i još četiri bi bilo svakako previše. Dva mandata je svakome više nego dovoljno da napravi ako želi što napraviti. Kasnije se ljudi deformiraju i privatiziraju javnu funkciju. Netko je privatizirao općinu, grad, netko županiju, a neki bogami i državu. Desetljećima se na funkcijama zapravo bave sami sobom. Ja vjerujem da će se u Kninu promjena dogoditi, a svake su promjene ovdje dobre. Na kraju krajeva, ja sam za Josipu bio u prvom njenom mandatu. Međutim, u drugom je već počela šarati, u trećem se izgubila. Mislim da je upravo ona pokopala HDZ u Kninu.

Dragoljub Čupković (Foto: Tris/H. Pavić)

Je li dolaskom novog gradonačelnika već na početku došlo do promjene ozračja koje vlada u gradu?

– Nije još. Poražena strana još se nije pomirila s gubitkom vlasti. Tu su kolo godinama vodili SDSS i HDZ. Oni su šurovali, trgovali sa svojim narodom, s njegovim osjećajima i sudbinama, s mnogo čime.

SDSS nikad na izborima nije slabije prošao nego 21. svibnja. Ima li ta stranka uopće mandat predstavljati srpsku nacionalnu manjinu u Kninu?

– Teško. Ali na izbore ionako izlazi 10, 12 ili 15 posto ovdašnjih Srba, kako gdje. I zna se kako se regrutiraju kadrovi, a kako birači. Ili kupovanjem glasova, plaćanjem prijevoza, davanje pinke… I to je dovoljno, jer svi ostali apstiniraju. Netko je sit svega, nekoga nikad nije zanimalo. Kako god, u Kninu još uvijek vlada duh Mirka Raškovića i Josipe Rimac. Ne može se to preko noći ukloniti.

Duh?

Da. I dalje rade ispod žita, spletkare, vidim po portalima i društvenim mrežama kako podmeću novom gradonačelniku, s braniteljima, s Thompsonom, s mnogo čim. A Rašković opet radi na svoj način. Međutim, prošla su vremena kada se moglo tako trgovati. Narod je konačno shvatio. Nije Marko Jelić pobijedio Josipu Rimac. Ona je sama sebe pobijedila,  svojom arogancijom, bahatošću, nepotizmom itd. Taj raskošni život i bahato ponašanje ju je više koštao nego sva Markova obećanja i znanja. E sad, Mirko Rašković je završio kako je završio, Rimac je promašila i u Zagrebu i u Šibeniku, i sad bi navodno trebala sići sa scene i kao predsjednica HDZ-a Knina. Tom padu prethodilo je mnogo promašaja, a konstanta je bilo spletkarenje. U vrijeme kada je dolazila na scenu ja sam bio u izvršnom odboru gradske organizacije SDSS-a, a po prvi put je tada stranka dobila Grad Knin. U pravilu, ranije su dobivali samo po selima, gdje su one babe krcali u auto i davali im broj koji treba zaokružiti. No, ja sam uspio tada dobiti baš Grad Knin. Mi smo tada imali osam mandata, a bio je i deveti naš. Imali smo apsolutnu većinu. No, uslijed spletki to se izjalovilo. Došao je do mene Rašković, koji je u Kninu krenuo trgovati s Josipom Rimac, sve preko Pupovca i Sanadera. Njegova je teza bila da još nije vrijeme da Srbin bude gradonačelnik Knina.  Tada sam se razišao s njim, a samim tim i sa SDSS-om. Da nije bilo tako, sigurno je da bi se  u gradu već tada nešto promijenilo, u gospodarskom, društvenom i svakom drugom smislu, pa i u odnosu među podijeljenim građanima. Do sada da bi bilo bar deset posto više povratnika, vraćene imovine itd. Ovi događaji su, među ostalim, ključni za razumijevanje današnje političke situacije u gradu.

Knin (Foto: Tris/H. Pavić)

Kome su kninski Srbi na ovim izborima dali povjerenje?

– Josipi Rimac nisu. Kaznili su je. Ona kao gradonačelnica nije bila predstavnica svih građana, već predstavnica jednog sloja i jednog soja. Nikad nije ni imala ni najmanje razumijevanja za stvari koje su i samo malo izvan njenog uskog fokusa ili trenutnog političkog interesa, pogotovo ne za kulturu i sport. Maticu Hrvatsku je sahranila, a Prosvjeta je zahvaljujući takvom stavu danas na umoru. Nogometnog kluba Dinara, nekadašnjeg brenda Knina, danas nema na natjecanjima. Klub koji je nekad davao reprezentativce sveden je na juniorski pogon.  Mogu iz svog iskustva, kao dugogodišnji predsjednik Prosvjete, reći da se ona Srba znala sjetiti samo kad su izbori. Uredno je dobijala pozive na sve naše manifestacije, no nikad se nije odazvala. Odazivao se njen prethodnik Vinko Marić i nasljednik Nikola Blažević, ona nikada. Ni na jedan događaj. I to narod zna. Nekoliko puta su nas izigrali u dogovorima oko manifestacija. Bilo bi sve dogovoreno, plakati odštampani, da bi propalo zbog nekakvih njihovih političkih neslaganja. Njen odnos prema Srbima u Kninu dobro opisuje jedna prosta stvar – na gradske panoe mi ne smijemo staviti plakat na ćirilici.

Ćirilica je u Kninu zabranjena?

– Više-manje. Na panoima Grada Knina nije smjela biti. Josipa Rimac tu nije igrala pošteno. Prosvjeta je dobila Nagradu Grada Knina za njegovanje nacionalnog identiteta i doprinos multikulturalnosti prije nego je ona došla. Bili smo važan sudionik javnog života, ali njoj takav odnos nije pasao. Ona je igrala toplo-hladno i svojim populizmom mamila ljude, glasače. Neki slojevi naroda, ružno je reći da su primitivni, ali oni su zagrizli tu udicu. Tako da je to kurilo jedno vrijeme. No, narodu je na koncu bilo dosta te priče. Priča je ipak jedno, a istina nešto drugo. Srbi su to prepoznali i nisu joj dali glas. Vodila je računa o Srbima kao mati o ludoj kćeri, ali samo uz novac, kroz tezgarenje s Raškovićem.  Dok su dolazile Laste s glasačima iz Srbije, u Kninu bi izbore dobili i ona i Pauk. Nikola Blažević je bio puno omiljeniji od Josipe Rimac. Za te dvije godine on je pokušao, nije uspio, neke stvari staviti u normalne okvire.  Ostavila mu je Grad opterećen tužbama, parnicama, koje se redovito gube, jer se grad vodio mimo zakonom propisane procedure. Blažević se nije udaljio od naroda, ali nije uspio jer mu je ona puhala za vratom. I da on nije bio istaknut kao zamjenik župana, Pauk ne bi dobio toliko glasova ovdje.

Dragoljub Čupković (Foto: Tris/H. Pavić)

Kako je u svemu tome prošla Prosvjeta?

– Josipa Rimac je Prosvjetu je svela na 1000 kuna gradskog novca na godinu, a mi smo s stavki raznih u proračun uplaćivali oko 10.000 kuna. No, unatoč tome, mnogo smo napravili. Skoro 20 godina vodio sam kninski Pododbor, a ima godinu dana da sam vođenje Prosvjete predao drugima.  Došli su neki novi ljudi, da li su pod nekim utjecajem ili je  to neznanje, čini se da baš i nisu zagrizli. Uspjeh će biti ako uspiju sačuvati što sam ja napravio. Tu je biblioteka s 4000 knjiga i mnogo drugih stvari. Ponos su mi sve te manifestacije. Imali smo za Vidovdan desetak skupova na otvorenom, koje smo radili zajedno s Eparhijom Dalmatinskom, mi kulturni oni duhovni program. I nikada se ni jedan jedini incident se nije dogodio. To mi je najveći uspjeh. Također, 15 i više godina imali smo akademiju i razne manifestacije povodom sv. Save, krsne slave Društva. Ni ovdje se nikad ni jedan incident nije bio. Organizirali smo manifestacije diljem Hrvatske, pa i u inozemstvu, u tri države nastale iz bivše Jugoslavije. Ja sam na to ponosan. Nakon 20 godina sam se povukao i predao
vođenje mlađima. Hoće li oni sve to znati to cijeniti, koliko su zainteresirani, ostaje za vidjeti. No, kad govorimo o odnosu Grada i Županije s Prosvjetom, pazite apsurda – Vijeće srpske nacionalne manjine, što Šibenik što Knin, što Županija, imaju 350.000 kuna godišnje,  a bez ikakvih aktivnosti. Istovremeno Prosvjeta dobija tisuću. A upravo je Prosvjeta  organizirala dodatnu nastavu na srpskom jeziku za 150 školske djece i uvela  pravoslavni vjeronauk i bavila se drugim stvarima kojima se trebalo baviti Vijeće. Postavlja se pitanje zašto Vijeće srpske nacionalne manjine dobija tolike novce? Ja ne kažem je li to puno ili malo, ali poznato je da je tada SDSS držao vlast i da sad participira u vlasti, što je bio njihov posao. Radi se o tome da su njima su trebali srpski glasovi i zato se na Vijeću nije šparalo. Jer, uvijek su bili presudni srpski glasači, u Saboru i državi, a kamoli u županiji i gradu. I oni su to debelo naplaćivali. Da, trgovali su. Kupovanje glasova i ucjene ljudi izum su Mirka Raškovića. Ljudima se govorilo da neće mirovine dobijati ako ne zaokruže… To je javna tajna. I zato nam je i dalje isto.

Bojom oštećen izlog prostorija kninskog Pododbora SKD Prosvjeta (Foto: Tris/H. Pavić)

Hoće nakon ovih izbora s novim gradonačelnikom Markom Jelićem Srbima u Kninu biti drugačije?

– To će ovisiti o predstavnicima Srba. Mi imamo dogradonačelnika, imamo dožupanicu, sve što jamči Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina. I imamo načelnike nekih općina koji su to temeljem izbornih rezultata. Dok je dožupan bio Mirko Rašković, ja sam ih nazivao statističkim Srbima. Oni su se bavili sami sobom, ne narodom, pričali su o vraćanju mirovina, stambenom zbrinjavanju, obnovi, povratku, zapošljavanju… no, samo su podobni bili uključeni.

Bliži se  proslava Oluje. U Kninu se istovremeno slavi i oplakuje stradale, Thompson dolazi pjevati.  Stav Marka Jelića o Thompsonu i pozdravu ‘Za dom premni’ u pjesmi ‘Bojna Čavoglave’ mnoge je iznenadio.

– Marko Jelić se sad nalazi između čekića i nakovnja. On tu sad pokušava balansirati, no on mora ostati dosljedan sebi, ništa drugo. On ne bi smio dozvoliti da bude ucijenjen od pripadnika braniteljske populacije, ili kako ih ja neki puta zovem, SUBNOR-a. Jer, među njima je puno lažnjaka. Meni osobno se sviđa Thompsonova pjesma ‘Vjetre s Dinare’, ‘Prijatelji’ ili ‘Moj dida i ja’, ali ima i tako pogrdnih pjesama da ti se želudac prevrne, koji nas vraćaju u mrak.  Treba razumjeti, Marko Perković Thompson je profiter, ono kad se kaže da je nacija zanimanje.  No, te razdore treba zaustaviti, koliko god unosni bili. Nećemo mi, Srbi i Hrvati,  zbog rata biti vječno zavađeni. Krivce treba procesuirati, a ne generalizirati cijeli narod, bez obzira o kome se radi. Ja bih kao Kninjanin i Srbin čije su generacije Kninjani, došao na proslavu Oluje. Bilo je pa prošlo. I prošlo je toliko godina. Tada je odbijen Z 4 i Hrvatska je 5. kolovoza 1995. povratila kontrolu nad svojim međunarodno priznatim granicama. Ali u međuvremenu se nije dogodilo sve što se trebalo dogoditi u normalizaciji odnosa. Strasti se nisu smirile i proslave Oluje zato izgledaju kako izgledaju. Ja svaki 5. kolovoza odem na svoje zgarište u Bender, jer mi je kuća zapaljena 20 dana poslije Oluje i do danas nije obnovljena. A kad će, ne zna se. Ako pada kiša uđem u auto i čekam da stane.  Jer jednostavno ne želim u Kninu biti izložen nekakvim provokacijama. Ta manifestacija i danas, poslije 20 i nešto godina, isijava primitivizam. Kritična masa to zaobilazi u velikom luku, ali ekstremi to obilato koriste da mute vodu, a ne žele dobro Kninu. Uoslalom, to je već prepoznato u civiliziranom svijetu: u Švicarskoj, Njemačkoj, Sloveniji, čak i našoj Istri, a diskutira se i u BiH… Marko  Jelić ne smije podleći ekstremistima, ni crkvenim krugovima, ni borcima, ni interesnim skupinama. U tom slučaju Thompson i proslava Oluje neće biti problem.

Može li sam toliko učiniti?

Sad će i oni koji su bili protiv njega pokušati ukrcati se na pobjednički vlak. On tu mora prepoznati tko je dobronamjeran, tko voli Knin i tko želi pomoći. Marko je javno pozvao sve građane, da se svi uključe u promjene.  Zašto mu vjerujem? Dobio je izbore i to uvjerljivo, a sad je na njemu da povjerenje opravda. Mislim da će moći, jer osjeća dušu grada. Nemojte me krivo shvatiti, ali on zna gdje Brezovac, Krčić, Surdup, Burnum i sve drugo u Kninu. Nemam ništa protiv onih koji su se doselili. Ni najmanje. No, među njima još uvijek ima takvih koji su ovdje došli, uzeli stanove ili kuće, a to im je samo odskočna daska da idu dalje.  A pravi Kninjani ostat će tu gdje su živjeli, bez obzira jesu li Srbi ili Hrvati.

Tags: , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI