Neovisni novinarski portal
18.8.2017.
KOMENTARI / POLITIKA
Ilustracija: Mario Jurjević

Portret za transparent/Obračun s Titom:
(Z)drug za Trg

Ilustracija: Mario Jurjević

Opet prijepori oko Tita. Navodno, U ime obitelji. Koja je ugrožena činjenicom da se jedan od najljepših zagrebačkih trgova zove po Maršalu. Za spas obitelji nužno je odmah „likvidirati“ Tita i nekadašnji Kazališni trg po mogućnosti imenovati po autentičnom zaslužniku „povijesnih težnji hrvatskog naroda“. Ne mora biti baš poglavnik, ali netko iz te galerije povijesnih velikana. Budak, Luburić… Kad već falsificiramo povijest, učinimo to do kraja. Ekstremno i radikalno. Završimo s Titom. Završimo s nesuglasjem: Nacionalni velikan svjetskog formata ili zločinački diktator? Zaslužnik ili krvnik? Istina ili mit? Stegnimo Krug oko Maršalovog trga, jer pitanje njegova preimenovanja sudbinsko je i prvorazredno egzistencijalno pitanje ovog naroda. Kad to napravimo, možemo mirno i spokojno živjeti na kruhu i vodi…

Nema važnije stvari na svijetu za malog hrvatskog čovjeka od tih šizofrenih povijesnih rasprava koje dolaze u valovima, sa svakim novim, dovoljno glasnim, povijesnim revizionistom koji je blizak vlasti ili čak njezin akter. Hrvatska neizlječivo pati od identitetske krize, od zamjene teza, od iracionalnog interpretiranja vlastite prošlosti u kojem se veličaju poraženi a osporavaju pobjednici. Ova zemlja naprosto boluje od potrebe da bude na pogrešnog strani. I brani je demokratskim stečevinama. Jao nama…

“Istina po Hebrangu” koji ne laže, ali govori neistine…

Ergo, što imamo? Troje saborskih zastupnika, Zlatko Hasanbegović, Bruna Esih i Željko Glasnović, neka vrst otpadničkog, navodno nezavisnog HDZ-ova materijala, uvjetovala je podršku Milanu Bandiću u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, tim prvorazrednim činom „nacionalne sigurnosti“, zaštitom „viših državnih interesa“ koja se ostvaruje upravo preimenovanjem Trga maršala Tita. Ako Bandić nastavi populistički zazivati referendum, poručili su mu, na njihovu potporu u Skupštini ne može računati, jer niti su druge ulice i trgovi imenovani referendumski pa ne treba ni ovaj na taj način biti preimenovan, kažu.
– Ne razumijem emocionalnu vezu gospodina Bandića koji je primarnu socijalizaciju doživio u mjesnom komitetu Saveza komunista Peščenice, ali građani ne smiju biti taoci njegovih privatnih emocija i odnosa prema Josipu Brozu kao stanovitoj očinskoj figuri- ironizirao je Hasanbegović zagrebačkog gradonačelnika, komemorirajući žrtve jame Jazovka otkrivene prije 27 godina. U isto vrijeme kada se službeno u Brezovici obilježavao Dan antifašizma, državni praznik u RH kojega državni vrh niti štuje niti slavi.
Pokraj jame Jazovka, na Dan antifašizma, tronuto je pijetet žrtvama, kao izaslanik predsjednice RH, odao i Andrija Hebrang, najpoznatiji po osebujnoj rečeničnoj konstrukciji-priznanju da on „ne govori laži, samo ponekad izgovara neistine, ali je to puno pristojnije“. I taj zagovornik „pristojnog poseznanja za neistinama“ otkriva da „nema pomirbe bez istine. A istina leži pod zemljom, i dok je tako, nema napretka“. Sad znamo bar nešto, preciznije, zašto Hebrang ponekad ne govori istinu… Što se, dakako, ne odnosi na njegove stavove o Titu. Jednom od deset najvećih zločinaca na svijetu. Ili na stavove o komunizmu. Koji je, veli prvoborac istine, učinio više zla od nacizma…

Nije problem u zločinima, nego u “zločincima”

Kuda sve to smjera? Sasvim sigurno ne tek preimenovanju jednog trga koji nikad u javnog percepciji nije ni figurirao kao Titov nego ponajviše kao Kazališni trg. Ambicije „antititoista“ nisu tek obračun s Titom. Jer, kad Hasanbegović kaže: “Notorna je činjenica da je moderna Hrvatska nastala isključivo na nacionalnoj volji našeg naraštaja i pobjedi u Domovinskom ratu te u pobjedi nad duhovnim i stvarnim sljedbenicima egzekutora iz Jazovke“, to je eksplicitna negacija svakog, pa i najmanjeg doprinosa antifašističkog pokreta, partizanske borbe i komunističke partije, ZAVNOH-a, Ustava 1974., per fin Josipa Broza, stvaranju temelja hrvatske državnosti. I ne radi se ovdje o tome da Trg ne smije nositi Titovo ime radi njegovih i zločina komunizma kojeg je simbolizirao. Jer, kako neki dan reče čelnik Radničke fronte Mate Kapović, da je tomu tako, ti isti borci za pravdu tražili bi u ime tri milijuna poginulih u Vijetnamu da se preimenuje i Kennedyev trg, odnosno u ime žrtava Hirošime i Nagasakija Rooseveltov. Ali to ih i ne zanima. To su tuđe žrtve…
Cilj onih što su stali iza proglasa Hrvatskog obrambenog zdruga Jazovka, jednog od organizatora komemoracije, proglasa upućenog državnom vrhu RH u kojemu se traži da se „obrani viteške mučenike branitelje Doma i Naroda od kleveta i progona, da im se zajamči pravo na časnu istinu i provede lustracija i isključenje iz javnih službi prerušenih nositelja jugokomunističkog totalitarizma te da se otkriju, istraže i označe sva do sada neotkrivena stratišta“, jest potpuna revizija povijesti, rehabilitacija ustaškog pokreta i relativizacija njihovih zločina. Smisao ove histerične kampanje nije detitoizacija Hrvatske, jer je ona odavno obavljena i s desna i s lijeva, nego obračun s hrvatskom prošlošću bez ostatka, njezino okretanje naglavce. Zločinci postaju heroji, antifašisti i partizani krvnici i egzekutori, udbaši, orjunaši, četnici, jugonostalgičari i komunjare.

Nacionalno pomirenje?  Koga i s kim?

Uostalom, Jazovka je transponirala i još jednu Hasanbegovićevu revizionističku, ostrašćenu poruku: – Zakonodavna je dužnost poništiti 22.lipnja kao državni blagdan koji je izvor potpuno nepotrebnog razdora u hrvatskom narodu, čime će se steći pretpostavke za istinsko nacionalno pomirenje“. Gdje je tu logika? Šutnete antifašizam i antifašiste kao nepotrebni povijesni otpad, a oni vam pomirbeno pruže ruku u ime Domovine, koja bi možda, po novom kalendaru, trebala slaviti 10.travnja? Ta tko uopće želi takvu domovinu koja se odriče i srami vrijednosti kojima se cijeli civilizirani svijet ponosi i na njih poziva?!
Bandić je čudan lik, čovjek kod kojega nikad niste sigurni glumi li vanzemaljca ili to doista jest, koliko je kod njega poza, a koliko istina, ali u jednom ima pravo.
– Tko dovodi u pitanje antifašizam nije prijatelj Hrvatske.
Doduše, njegova politička hrabrost tu staje, pa što se denominiranja Titovog trga tiče, drži tu temu, ako tema uopće jest, toliko ispolitiziranom i kontroverznom, „da jedini pravorijek mogu dati građani Zagreba“. Što je besumnje bijeg od preuzimanja odgovornosti za vlastita djela i prebacivanje odgovornosti na građane. Dakle, čin kalkulantskog populizma kojim spašava svoju kožu i pred ljevicom i pred desnicom, sintagmom „tako su građani odlučili“. A bude li ga, referendum Zagrepčane čeka ove jeseni…
I kao kruna svega, stoji pismo civilne konzervativno-klerikalne udruge U ime obitelji koja alarmira institucije Europske unije i visokog povjerenika UN-a za ljudska prava o „zamjetnom porastu lijevog( komunističkog) ekstremizma u Hrvatskoj, koji se, između ostalog, ogleda u tome što različite udruge, institucije i političke stranke javno zagovaraju rehabilitaciju i veličaju lik i djelo jugoslavenskog komunističkog diktatora i zločinca Josipa Broza Tita“.

Jasenovac i Bleiburg, Brezovica i Jazovka…

A kako ga to veličaju? Kako se manifestira to bujanje lijevog komunističkog ekstremizma? Prosvjedom i otporom preimenovanju Trga koji Titovo ime nosi godinama, pri tome svih 27 godina hrvatske držane neovisnosti, i onih koje je obilježio Franjo Tuđman, kao ikona desnice, kao i onih posttuđmanovskih. Dakle, reakcijom na akciju ( Hasanbegovića, Esih, Glasnovića ). Po čemu to lijevi ekstremizam eskalira baš danas, ako ni jučer ni prekjučer takve inicijative poput „krugaškog“ ( Krug za trg) nisu prolazile? Što je danas drugačije nego prije? Pa konzervativna desnica ima koncentriranu ukupnu vlast u državi u svojim rukama. HDZ ima premijera, predsjednicu države, predsjednika Sabora. Može s ovom državom činiti što hoće, pa i čini, nekmoli detitoizirati sve ulice i trgove u zemlji. Ako se ljudi masovno uhićuju zbog verbalnog delikta, objava navodno, prijetećeg sadržaja, na društvenim mrežama, kritika institucija sustava, državnih i crkvenih „velikodostojnika“, otkud bi im bio problem riješiti se davno preminulog i u smrti potpuno zgaženog Tita?!
Ali to vodi u jednosmjernu ulicu, zabranjen smjer. I to neki u ovom establishmentu ipak znaju, samo nemaju petlje glasno to i reći jer treba ekvilibrirati na toj akrobatskoj žici sve vehementnije desnice, e da ne bi propali. Da nije EU, te naše prilagodbe njezinim zakonodavnim, pravnim i političkim stečevinama, odavno bi umjesto Jasenovca i Bleiburga imali samo Bleiburg, a umjesto Brezovice i Jazovke samo „jazovke“. I zaludu nam dokazivati da Bleiburg i Jasenovac nisu isto, zaludu prijateljsko pismo ( 2009.) Braci ( Andriji Hebrangu) uglednog izdavača i publicista Slavka Goldsteina o njegovim „pravdama i krivdama“ iznesenim u intervjuu beogradskom NIN-u.

Luburić i Hebrang, Drugi svjetski rat i Domovinski rat

– Jasenovac i Bleiburg po velikoj većini svojih bitnih karakteristika sasvim sigurno nisu isto. Jasenovac je bio genocid nad pripadnicima „nepodobnih“ naroda i zločin političkog terora nad protivnicima režima iz redova vlastitog naroda. Bleiburg je bio ratni zločin nad razoružanim vojnicima neprijateljskih postrojbi koje su četiri godine ratovale na strani Zla. Žrtve Jasenovca više su od 85 posto civili- stariji ljudi, žene i djeca, žrtve Bleiburga i Križnog puta pripadnici su vojske NDH, slovenskih domobrana i crnogorskih četnika, dok je civila samo minimalan broj – piše Goldstein i dodaje: – Naravno, slažem se s Tobom da svaka žrtva zaslužuje svoj grob i da im grobišta treba obilježiti, pa to svakako vrijedi i za žrtve Bleiburga i Križnog puta. Ali istovremeno, složit ćeš se sa mnom, vrijedi i za grobišta poginulih partizana i žrtava ustaškog i okupatorskog terora, kojima je devedesetih godina u Hrvatskoj uništeno ili demolirano 2986 nadgrobnih spomenika, spomen-ploča i drugih obilježja. Zar već nije vrijeme da se počinju obnavljati, bar na simboličkim mjestima kao što su Glina, Gudovac, Jadovno, Hrvatski Blagaj?
Na kraju, vrijedi zabilježiti i još jedan djelić ovog starog Goldsteinovog pisma Hebrangu. Onaj dio gdje kaže da ga je najviše zabolio način „kako stavljaš u usporedbu svojega oca s Maksom Luburićem. Na pitanje jesu li se obojica borili za hrvatske interese, Ti to potvrđuješ, još tome kategoričkim terminom: “Apsolutno!” Po Tvojim riječima, obojica su imali “svoju viziju Hrvatske”, pa iako su te vizije bile različite, a Luburićeva je bila viđena s “pogrešne strane”, on se ipak “nije borio protiv Hrvatske”. Ostaje mi sasvim nejasno kako je to moguće biti na toj “pogrešnoj strani”, a ipak se boriti za “hrvatske interese”. Nešto tu nije u redu, ni logički ni politički. Možda moramo poći od pitanja tko je bio Maks Luburić i za kakvu se to viziju Hrvatske borio? Zapovjednik cjelokupne vojske NDH koja se 5. i 6. svibnja 1945. počela skupno povlačiti prema Austriji bio je ustaški general Vjekoslav Maks Luburić, višegodišnji zapovjednik svih koncentracijskih logora u NDH“.
Bivši komunistički sustav i Tito pribijaju se na križ zbog zločina poraća. Zbog Bleiburga, Križnog puta, Golog otoka. O zločinima Domovinskog rata kod nas se ne govori. Valjda zato što je za razliku od Drugog svjetskog rata i antifašističke borbe okupiranog i porobljenog naroda koji je bio, što, osvajački(?), Domovinski rat bio oslobodilački , pa u njemu Hrvati nisu mogli počiniti zločin?! Ta nam je teza dobro poznata, a sve ovo što se na tragu te licemjerne, perfidne, de facto vulgarne, teze događa danas s povijesnim revizionizmom koji je godinama na djelu, zapravo je kontinuitet jedne politike koja nije službeno delegitimirana, a opasno indoktrinira nove generacije. Odgaja ih u laži, mržnji, nacional-šovinizmu i proustaštvu. S tim se naprijed ne može. A tko ide natrag, zna se gdje završi…

 

Tags: , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI