Neovisni novinarski portal
20.11.2019.
POLITIKA
Održivi razvoj otoka i neodrživa politika: Otočani trebaju “pozitivnu diskriminaciju”…

Održivi razvoj otoka i neodrživa politika:
Otočani trebaju “pozitivnu diskriminaciju”…

Živjeti na otoku, makar kod nas, svojevrsna je privilegija, ali i kletva. Ako nema posla,, ljudi moraju otići sa škoja. Ma koliko im otok bio u srcu i krvotoku...

Trebaju li na otocima raditi, prije svih – otočani? Ako bismo na ovo pitanje odgovorili potvrdno, pozivajući se na političku frazu ( jer više od toga nije) o održivom razvoju otoka, neki bi nas proglasili uskogrudnim diskriminatorima koji svjesno krše Ustav. Jer, za pravo reć’ pred Ustavom smo svi jednaki, ravnopravni, ma odakle dolazili i kamo išli. E, pa svijet nije crno-bijeli niti je Ustav “sveto pismo” koje se “čita” samo “po Vuku”. Pa tako i Lastovo nije Zagreb da bi ga stavili u istu ravan s metropolom, pa vulgarno simplificirali cijelu stvar tezom: ako se u Zagrebu mogu masovno zapošljavati Dalmatinci, zbog čega ne bi i na škoju Zagrepčani…

Zagrebačka biologinja u lastovskom Parku prirode

Na svim hrvatskim otocima , a naseljenih je tek 50-ak ( mada otočje čini 1.246 otoka, otočića, hridi i grebena) , s ukupno 125.082 stanovnika, nema poslova ni natječaja niti u jednom desetljeću , koliko ih se godišnje oglasi u Zagrebu. Dakle, kad Zagrepčanin dobije posao na Lastovu, svakako nije isto kao kad se Lastovčanin zaposli u Zagrebu gdje je tržište rada veće nego u ostatku Hrvatske zajedno. Preferiranje autohtonog otočnog stanovništva kod zapošljavanja na otoku može imati i svoju iznimku – ako bi se radilo o nekomu tko je odlučio zasnovati obitelj na škoju i na njemu ostati…

Povod ovom prootočkom, jer jest takvo, lamentiranju je medijska polemika koja se razvila oko recentnog slučaja zapošljavanja jedne Zagrepčanke, diplomirane inženjerke biologije, za glavnog čuvara Parka prirode na Lastovu. Otok se digao na noge i vrisnuo do neba što im, eto, oni iz metropole oduzimaju kruh i na njihovom udaljenom škoju. Jer, zainteresiranih otočana za taj posao bilo je itekako. Javilo ih se čak 11. Doduše, nisu svi imali traženu “dobitnu kombinaciju”, svega njih petero ušlo je u uži izbor jer su dokazano mogli konkurirati s obzirom na natječajne uvjete. Ali, Upravno vijeće se ipak odlučilo za “uvozni” kadar jer je, kažu, jedina inženjer biologije, a i ostavila je na članove UV-a najbolji dojam na intervjuu za posao.

Lastovčani takva obrazloženja ne prihvaćaju, a neki od kandidata najavili su žalbu i to po dvije osnove: zbog povrede prava prvenstva branitelja iz Domovinskog rata pri zapošljavanju i zbog navodne diskriminacije kandidata po lokalnoj pripadnosti. No, to su formalno neodrživi argumenti koji neće osnažiti žalbu revoltiranog Lastovčana. Prvo jer nije nezaposlen, nego je profesor tehničke kulture u osnovnoj školi na Lastovu, pa se braniteljska “privilegija” na njega ne odnosi, a drugo, o diskriminaciji po lokalnoj pripadnosti teško je govoriti s obzirom na već rečene ustavne odrednice.

Otočani će reći kako su u Upravnom vijeću koje je donijelo odluku o “najboljem kandidatu” tri člana iz Zagreba a samo dvoje s Lastova, pa to implicira njihovu većinsku sklonost kandidatkinji iz metropole. Kako vidimo, ni čuvarica Parka prirode kod nas se ne može izabrati bez problema i sumnji na možebitno pogodovanje…

Vodičanka u Vrančićevom Memorijalnom centru na Prviću

Sličan slučaj, možda još drastičniji, dogodio se svojedobno na otoku Prviću kad se otvarao Memorijalni centar “Faust Vrančić” , projekt u cjelosti osmišljen i realiziran “prvićkim snagama”, a vodička gradska vlast , pod čijom je administrativnom upravom otok, uprla uhljebiti na tom mjestu jednu Vodičanku koja je zbog posla morala putovati, iako su na Prviću imali jednako kvalificiranu kandidatkinju koja je na otoku željena raditi i ostati , ali nije bila bliska lokalnom establishmentu. Cijeli se Prvić ujedinio oko toga da mlada otočanka dobije priliku na svom otoku. Od njih ukupno 120 koliko ih cjelogodišnje živi u Prvić Luci, peticiju potpore ih je potpisalo stotinu. Uključio se i župnik, ogorčen onim što se događa, jer je Crkva, kako je tada pisala “Slobodna Dalmacija”, zemljište darovala budućem Centru, s ciljem da se zaposle mladi otočani na svom škoju kako ga ne bi morali radi posla napuštati. Sve zaludu. Natječaj je poništen a novi skrojen “po slici” preferirane Vodičanke, k tome članice HDZ-a, kojoj više nitko nije mogao konkurirati.

Nekako lastovski slučaj neodoljivo podsjeća na ovaj prvićki, mada nam nije poznato koliko je u sve umiješana stranačka politika, nepotizam, ili se naprosto radilo o “preferiranju kvalitete”.

Ako se cijeli problem svede na ustavnu ravnopravnost i jednakost svih građana u pravu na posao, ma gdje bili i odakle dolazili, tada zbilja otoci nemaju šanse. Lastovo je udaljeno od kopna, izolirano, i u svojoj izoliranosti neobično privlačno tek malobrojnima sklonim tu živjeti a ne tek ljetovati. Ono malo ljudi koji još čuvaju naše škoje trebalo bi stimulirati na ostanak i privilegijama ako treba. A ne tražiti “dlaku u jajetu” kako bi ih se diskvalificiralo i u onim rijetkim prilikama za posao na otoku. Možda je profesor “tehničkog”, veteran Domovinskog rata, eliminiran iz igre zbog činjenice da je već zaposlen, ali što je s ostalim otočkim kandidatima koji su ispunjavali uvjete? Je li moguće da baš nitko od njih nije bio ni do ramena zagrebačkoj biologinji?

Tko je zapravo diskriminiran?

Kad iz otočnog diskursa promatrate stvar, onda se stječe dojam kako ih se doista diskriminira i na vlastitom škoju. O tome se ovdje radi. Ne o Ustavu i jednakopravnosti građana. Neki su naprosto mjestom rođenja nejednakiji…

Na korist otoka i otočana, na korist proklamiranog održivog razvoja otoka, trebalo bi učiniti sve da se preostalo stanovništvo ne raseljava, a bez posla, ostati ne mogu. Pa ako već ispunjavaju uvjete natječaja, zašto im ne omogućiti da dobiju posao za koji su se natjecali, makar i posezanjem za tzv. pozitivnom diskriminacijom? Druga stvar bi bila da imate bageristu koji se prijavio na natječaj za glavnog čuvara Parka prirode. Ali, kad je riječ o otočanu koji ima sve potrebne uvjete, posao mu zbilja ne bi smio ovisiti o dojmu troje zagrebačkih članova Upravnog vijeća. Takvom politikom možemo samo pridonosti depopulaciji otoka, a onda nam nema druge nego uglas slijediti rime So!mazgoona : otoče, otoče lipi moj otoče! Otoče, otoče volim te otoče! Vidin da mi restu ruke, zagrlit ću se sa škojon, vonjo mirta, arija čista. Pisma miston rembubaje, a partenca sve je bliže, suza kliže…Otoče…

Tags: , , , , ,

VEZANE VIJESTI