Najdugovječnija koalicija u Šibensko-kninskoj županiji je, kako veli bivši županijski čelnik HNS-a Petar Mišura, koalicija HDZ-SDSS. Zajedno vladaju ovom županijom oko 17 godina, ali koliko god dijele vlast, činjenica je da HDZ-ove „VIP-ovce“ svi znaju, a SDSS-ove – nitko. Nekoć je Mirko Rašković, šef Regionalnog, ( dalmatinskog) SDSS-a kotirao kao „bog i batina“ u srpskoj zajednici i ključ koji bez greške otvara vrata savezništvu sa HDZ-om. I za njega su svi znali, o njemu su svi makar čuli. No, Rašković je nakon godina neprikosnovenosti, ipak sišao s političke scene…
Doduše ne baš slavno i ponosito (sjećate se njegovog manjinskog soliranja u vladajućoj većini koja je instalirala kao premijera Tima Oreškovića nakon izbora 2015.), ali zar se nešto promijenilo? Osim što je SDSS u srcu nekadašnje „krajine“, i na cijelom prostoru ove županije, minimizirao mandate i gotovo nestao…
Glas manjinskih Srba se ne čuje, ali, navodno, “košta”
Raškovića je zamijenila Anja Šimpraga, i na mjestu šefice županijskog SDSS-a i na mjestu dožupanice šibensko-kninske ( iz zajamčene manjinske kvote). Anja je komunikativna, srdačna osoba, s medijima kooperativna a ne „raškovićevski“ autistična, ali, srpska nacionalna manjina u Kninu i okolnim selima gdje uglavnom prebiva, nije puno dobila na kvaliteti života i djelotvornijem rješavanju problema. Osim toga, glas „manjinskih Srba“, i dalje se ne čuje, ali je konkurentna roba na političkoj tržnici koja , navodno, puno “košta”, s kojom se, tvrde neki vijećnici i pregovarači sa SDSS-om, „trguje“ na korist pojedinaca, a ne zajednice.
U Šibensko-kninskoj županiji tri su predstavnika SDSS-a, za čiju se naklonost do zadnjeg trenutka vodio „ljuti boj“. Jer, svojom su potporom mogli definirati prirodu i strukturu županijske vlasti. HDZ je s 21 vijećnikom trebao tek minimalnu podršku za formiranje vladajuće većine u Skupštini koja ima ukupno 42 vijećnika. Spekuliralo se da im ovaj put SDSS neće izaći u susret, ali kad je trebalo glasati, stari „manjinski partner“ ipak nije iznevjerio HDZ. Sva tri k’o jedan digli su ruku za predsjednika i potpredsjednika Županijske skupštine iz redova HDZ-a. I sve je riješeno.
Realno, bio je to i najizgledniji scenarij, jer druga strana ni „pod razno“ do većine nije mogla. Ali, što sada slijedi, nakon formiranja vlasti i signiranja koalicijskog dogovora?
Ništa! Podijelit će se nekoliko sinekura „manjincima“, da baš ne ostanu posve praznih ruku, a izabrana SDSS-ova trojka u Skupštini narednih četiri godine vjerojatno neće nikad ni riječi progovoriti. Nekmoli alarmirati javnost o problemima Srba-povratnika u ovim krajevima, o obnovi kuća, stanarskom pravu, zapošljavanju, poljoprivrednim poticajima itd. Takva je praksa , makar dosad, bila.Teško da je ikad itko čuo što o nekom problemu u županiji misle njezini ravnopravni građani iz manjinske zajendice, ili makar na što se imaju požaliti kao pripadnici nacionalne manjine, a o čemu izvan vijećnice i sabornice itekako govore.
Ustavom zajamčena prava manjina – sinekure samo nekima!
Država je Ustavom i Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina zajamčila sva prava i slobode pripadnicima nacionalnih manjina, bez obzira na rasu, spol, boju kože, jezik, vjeru, politička i druga uvjerenja, nacionalnu ili socijalnu pripadnost itd. Osigurana im je i za neke prijeporna pozitivna diskriminacija, pa pored općeg biračkog prava, imaju i posebno pravo da biraju svoje zastupnike u hrvatski Sabor. Najviše može biti 8, a najmanje 5 manjinskih zastupnika. Zajamčena im je i zastupljenost u predstavničkim tijelima jedinica lokalne i regionalne( područne) samouprave, ovisno o udjelu u ukupnom stanovništvu, pa ih je po tom kriteriju u Šibensko-kninskoj Županijskoj skupštini troje. Imaju svoga dožupana ( dožupanicu Anju Šimpragu), u Kninu imaju iz svoje manjinske kvote dogradonačelnika ( Željka Džepinu), itd. Ali, je li to bila intencija zakonodavca ili lakše i djelotvornije utjecanje na poboljšanje kvalitete života nacionalnih manjina u Hrvatskoj?
Osim onoga što im je zajamčeno Ustavom i ustavnim zakonom, osim participiranja u predstavničkim tijelima lokalne samouprave, odnosno u nacionalnom parlamentu, koja su to još postignuća, navodno, pred zakonom ravnopravnih „manjinaca“ u RH? Što su njihovi zastupnici i vijećnici učinili tijekom godina participirajući u vlasti na državnoj i lokalnim razinama? Možda su relaksiraniji međunacionalni odnosi, ali to, pak, nije zasluga manjine nego većine… Sve drugo, jedva da bilježi neke pomake, pa još uvijek imamo na djelu trend odlaska srpskih “manjinaca” iz Hrvatske umjesto trenda povratka.
Potop kninskog SDSS-a
Saborski zastupnik i bivši zamjenik župana Mirko Rašković (Foto: Tris/H. Pavić)
Takvi „učinci“ osvetili su se SDSS-u kao krovnoj političkoj stranci” hrvatskih Srba”. Od osam vijećnika i relativne izborne pobjede na lokalnim izborima 2005., kada su u Kninu uzeli vlast zajedno s HDZ-om, SDSS je došao do samo jednog jedinog vijećnika u Gradskom vijeću Knina na svibanjskim izborima 2017.! Osam prema jedan! Iste, 2005. godine u Skupštini Šibensko-kninske županije imali su šest mandata. Danas imaju tri.
Nije se to dogodilo preko noći. Jer, da postoji ozbiljan trend pada popularnosti SDSS-a kao vodeće stranke u srpskoj zajednici vidjelo se i tijekom proteklih godina. Recimo, 2013. broj kninskih vijećnika iz redova SDSS-a se prepolovio u odnosu na onu referentnu 2005., pa ih je u GV-u Knina sjedilo tek četvero. Ipak, samo jedan SDSS-ov „poslanik“ u aktualnom sazivu GV-a, al pari s Mostom koji je za Knin potpuno nova politička ponuda, navodi na zaključak da se koncept monopolističke manjinske stranke s patronatskim ambicijama- potrošio. Ili da nije ispunio očekivanja svojih birača, da je zbrinjavao stranačku vojsku, a zanemario zajednicu, da se sve svelo na sinekure „zaslužnima i poslušnima“…
Svakako, nije bilo dovoljno samo zamijeniti Mirka Raškovića mlađom i komunikativnijom Anjom Šimpraga. I SDSS, ma koliko orijentiran primarno na probleme, položaj i ugrožavanje prava srpske nacionalne manjine, treba temeljito provjetravanje baš kao i ostale stranke na hrvatskoj turbulentnoj političkoj pozornici.
