Neovisni novinarski portal
21.7.2018.
POLITIKA
Franko Vidović i Davor Bernardić (Foto: Tris/H. Pavić)

Franko Vidović, dvostruki gubitnik lokalnih izbora:
Ljevičar koji je gledao udesno

Franko Vidović i Davor Bernardić (Foto: Tris/H. Pavić)

Kad je tijekom kampanje za lokalne izbore šef SDP-a Davor Bernardić upitan što misli o unikatnom potezu šibenskih kolega koji su kandidirali HDZ-ovca za SDP-ovog dogradonačelnika, Bernardić je lakonski otklonio svaki komentar na tu temu riječima: Lokalni izbori, lokalna odgovornost. No, nakon izbornog fijaska, jedan po jedan SDP-ov zastupnik (Mirando Mrsić, Milanka Opačić, Ivan Klarin…) proziva predsjednika i traži njegovu ostavku. Bernardić ne reagira, ne čuje dobro… Ali i ne poziva na odgovornost lokalne dužnosnike za lokalne neuspjehe.

Neke i ne može jer ih je tijekom kampanje, svim apsurdima unatoč, snažno podupirao. Primjerice, Franka Vidovića, alfu i omegu šibenskog SDP-a zadnjih desetak godina. Jednog od najvećih SDP-ovih izbornih gubitnika. Iako SDP-ov kandidat za župana, Vidović je zapravo dvostruki gubitnik. Izgubio je izbore za Šibensko-kninsku županiju, ali i za Grad Šibenik. Kako? Jednostavno. Predsjednik je GO SDP-a, a otkako je prije šest mjeseci Ivan Klarin podnio ostavku na dužnost čelnika Županijske organizacije, i tu je dužnost preuzeo. U stranci kažu kako je i kandidat za šibenskog gradonačelnika, Josip Živković, njegov osobni, a ne stranački izbor.

Oproštaj s lokalnom politikom (?!)

Prema tome, odgovornost ne može otkloniti, a mnogi misle kako je trenutno trebao podnijeti ostavku na sve svoje funkcije u stranci. Umjesto toga, nakon izbornog poraza kratko je kazao: „Ovo bi trebao biti moj oproštaj s politikom na lokalnoj razini.“
Ali, budimo realni, on je to učinio davno prije negoli su izbori i raspisani, kamoli održani. Relativni izborni uspjeh, da je do njega stigao, poslužio bi mu samo za bolje pozicioniranje u vrhu stranke. Čak i u porazu Vidović ambiciozno juriša naprijed, spreman za još veće izazove i još važnije pozicije u stranci. Danas- sutra i državi. Za Milanovićevog mandata u jednom trenutku je figurirao kao kandidat za ministra branitelja. Ta mu je prilika izmakla…
Manji je problem što je Vidović izgubio, a puno veći što je na dno povukao stranku koja je godinama u Dalmaciji stala puno bolje nego što bi se to mogli pohvaliti u Splitu, Zadru ili Dubrovniku. U dva navrata je SDP s partnerima osvajao vlast u Šibeniku. Zadnji put 2009.- 2013. kada je Franko Vidović obnašao dužnost dogradonačelnika. Na izborima 2013. izgubili su za stotinjak glasova.
Onog trenutka kad se odlučio kandidirati za župana šibensko-kninskog imao je punu svijest o tome da do pobjede ne može. Ali utakmicu je morao odigrati, jer se kao izbornik( apsolutni gazda SDP-a u gradu i županiji) doveo u situaciju da na klupi nema igrača, ili mu naprosto ne odgovaraju, pa je na teren morao istrčati sam. HDZ-ovog Gorana Pauka, koji ima neusporedivo više utakmica u nogama, nije mogao predriblati, kamoli pobijediti. Dakle, svoj je izgledni poraz nekako unaprijed ukalkulirao, ali onaj u gradu, iz nekih, samo njemu poznatih razloga, nije do kraja sagledavao.

Vidovićeva “velika koalicija”

Zaigrao je na kartu koja je do te mjere pragmatična da je bila vulgarna. Kamenjarska. To se ne može honorirati. Uveo je u igru relativno slabo poznatog stranačkog kolegu Josipa Živkovića, koji je svojedobno čak bio i član HDZ-a, ali to u SDP-u ne uzimaju za smrtni grijeh, pa neki danas kažu : Šteta da je dobrog kandidata tako jeftino, uludo potrošio!
Živković se domislio, a Vidović objeručke prihvatio, da za dogradonačelnika kandidiraju kontroverznog poduzetnika Antona Dobru, izvornog HDZ-ovca koji se svoje “prve ljubavi” nije htio odreći ni kad je službeno kandidiran s SDP-om! Međutim, zeznulo ga je što po Statutu HDZ-a automatizmom prestaje biti član stranke čim se kandidira na nekoj drugoj listi. Pa se Dobra odlučio ipak pristojno razići sa svojom matičnom strankom i predsjednika ŽO HDZ-a Nediljka Dujića izvijestiti o svome naumu. Širokogrudni Dujić ga je na to bratski, s punim razumijevanjem, potapšao po ramenu i rekao: Sretno momče!
I tako je šibenski SDP ušao u eksperiment kao pionir “velike koalicije”. I krenuli u  kampanju s ljudima koji su sa SDP-om jedva imali veze (računajući i kandidatkinju za drugu zamjenicu gradonačelnika Miju Matić, koja je pred same izbore dobila stranačku iskaznicu).
Bio je to zapravo znak kontinuiteta Vidovićeve politike deideologizacije SDP-a koju je začeo još pod šatorom Đure Glogoškog kojega je pohodio kao branitelj- branitelja, s punim razumijevanjem i potporom. Vjerujući da bi to kad tad mogao kapitalizirati. I što su Glogoški , Klemm i prijatelji više napadali Freda Matića kao tadašnjeg ministra branitelja , i njegove suradnike Bojana Glavaševića i Vesnu Nađ, to su više rasle Vidovićeve dionice na ministarskoj burzi, pa je u jednom trenutku čak izgledalo kako bi mogao uskoro biti Matić poslije Matića. Uspio je čak uvjeriti šefa SDP-a Zorana Milanovića da se sastane s “veteranskim pobunjenicima” kako bi izgladili nesporazume i pokušali naći zajednički jezik na dobro svih, i branitelja i Vlade. Koliko je to Zoranu Milanoviću izašlo na dobro, poznato je. U javnost su iscurili transkripti razgovora sa „šatorašima“ koji su do kraja kompromitirali Milanovića i presudili ishod parlamentarnih izbora. Iako je HDZ tada bio na koljenima, nakon ostavke Tomislava Karamarka i debakla s Vladom Tihomira Oreškovića, dolaskom Andreja Plenkovića na čelo stranke, HDZ se osovio na noge a SDP doživio novi poraz. Milanović je nakon toga morao otići.

Klarin: Ostavke su neminovne!

Ta Vidovićeva fiksacija na desno biračko tijelo s kojim je nastavio koketirati i na lokalnim izborima, rezultirala je potopom socijaldemokrata u Šibeniku. Za razliku od njegove kolegice Anite Bare koja je prije četiri godine u srazu sa HDZ-ovim Goranom Paukom osvojila čak 43-44 posto podrške birača, Vidović je dobio tek 27 posto (Pauk 67 posto), a jednako je prošao i SDP-ov Živković kao kandidat za gradonačelnika u dvoboju sa HDZ-ovim Željkom Burićem. No, najporaznije od svega je što SDP nakon ovih izbora ima tek dva vijećnika u Županijskoj skupštini i dva u šibenskom Gradskom vijeću, ne računajući Dobrin mandat, jer nesuđeni dogradonačelnik nikad nije ušao u SDP a niti prestao biti izvorni HDZ. SDP-ova lista za Županijsku skupštinu koju je predvodio Vidović dobila je 14,99 posto, a Nezavisna lista Stipe Petrine tek neznatno manje- 14,64 posto! Ostavke su stoga u najmanju ruku čin političke pristojnosti.
SDP-ov saborski zastupnik Ivan Klarin, bivši čelnik ŽO SDP-a, ne dvoji oko ostavke i Vidovića i Bernardića. Jer, kako veli, odgovornost za rezultat snose lokalne organizacije ali i vrh stranke koji je itekako znao s kim ide u izbore i koga u kampanji podupire. Problem je, međutim, kaže Klarin, što svi kalkuliraju, tzv. stranačka elita šuti jer sada imaju zastupnički mandat, a sutra tko zna hoće li biti i kandidirani. Zato je najbolje ne talasati, a to samo dovodi do još veće erozije u SDP-u. Da kojim slučajem budu parlamentarni izbori sada, SDP bi doživio još veći potop a broj sadašnjih mandata bi se prepolovio, uvjeren je Klarin.
Znači li to da vrijeme i oportunizam rade i za Vidovića i za Bernardića?

 

Tags: , , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI