Neovisni novinarski portal
23.8.2017.
REPORTAŽE
- Imate li možda karburator od nuklearne podmornice? -Ima. (Foto: Tris/J. Krnić)

Shopping Center Mall of Benkovac:
Stočno-modno-gastronomska atrakcija ‘svakog desetog u misecu’

- Imate li možda karburator od nuklearne podmornice? -Ima. (Foto: Tris/J. Krnić)

– More li ovaj sir za 30 kuna? – uporna je žena na štandu sa sirevima.
– Ne more, gospođo. Sto kuna… – strpljivo po treći put odgovara bucmasti prodavač.
– Jesu li krave pasle travu? – znatiželjna je ista gospođa.
– Dašta će pasti? – zajapurio se sirar.
– More li za 30 kuna? – četvrti put će žena.
– Bižte ća dalje od moga štanda… Ajmo crta… Napravite sir sami! Sačuvaj me Bože… Uh! – pozelenio je prodavač sira na rubu nervnog sloma.

Tako je to na Benkovačkom sajmu. Svakog desetog u misecu, u rano jutro otvara se, kako bi se to danas reklo, Benkovac City Centar 10, Mall of Benkovac, Shopping centar Benkovac North ili kraće – Benkovački sajam. Sto i nešto godina već traje ta trgovačko-ugostiteljska manifestacija, duže od Agrokora. Nije dužna nikome ni 40 lipa, a kamoli 40 miljardi Rusima.
Sva raskoš hrvatske zbilje vidljiva je u tom ekskluzivnom šoping centru na otvorenom.
– Mogu li ja tebi vratit nazad ovu peglu ako ne valja, ako joj je crka grijač? – pita kupac.
– Moš… – odgovara trgovac.
– Oš mi vratit pare?
– Neću – zaključuje trgovac.
– Dobro, uzeću je – veli kupac sa slamnatim šeširom.
 I ode s prašnjavom peglom u obliku rakete.

Carstvo stražnjih žmigavaca i štop-svjetala (Foto: Tris/J. Krnić)

Svega ima desetog u Benkovcu. Ako ste naumili taj dan kupiti živo prase, karburator za fiću, sintetičku kinesku trenirku, peku za pečenje, sjekiru, litru i pol rakije, pečena janjeća rebra, enciklopediju na ruskom i bijelog zekana – na pravom ste mjestu.

Sijeno, Gershwin, bajoneta i Popaj

Već na ulazu na sajam dočekuje mladić čiji prodajni asortiman uključuje balu sijena za 15 kuna, LP ploče ‘Samo žena’ od Gabi Novak, ‘Rapsodiju u plavom’ Georga Gershwina i singlicu Miše Kovača sa slabo poznatim hitom ‘Sletjele su lastavice’, odmah do anlasera, alternatora i kablova za ladu, golfa i peugeota, te primjerke bajoneta iz pruskog rata, ručnih bombi iz 2. Svjetskog rata, te teškog željeznog ornamenta u obliku Popaja.
– Ide li prodaja? – pitamo.
– Danas ništa. Džaba sam dolazijo iz Trogira. Nije daleko, a nije ni blizu – rezigniran je trgovac navedenim artiklima.
Taman smo pomislili, eto jedan dan da ne čuješ ništa o Plenkovićima, Sauchama, Todorićima, Glasnovićima, Hasanbegovićima, Bernardićima, Bandićima i sličnima, kad eto ti belaja: na samom ulazu u sajam polit-prop štand. Hadezejov.
Zajedno za sretniju budućnost – piše na štandu jedine političke opcije koja se dosjetila agitirati na ovom sajmu, uz pomoć mukte, gratis, besplatnih fritula, kroštula i rakija.
Sprega politike i poduzetništva je ovdje bila očita: među HDZ aktivistima je i jedan koji usput prodaje dva špila karata za briškulu.
– Karte 60 kuna. U trafici su 69 kuna – mami HDZ-ovac nezainteresirane kupce kojima je besplatna rakija bila atraktivniji proizvod.

HDZ zna (Foto: Tris/J. Krnić)

Rakija za cirkulaciju, vino za srce, pelinkovac za trbuh… Svaki dan mrtav pijan iz zdravstvenih razloga – piše na jednoj od slika u jedinstvenom galerijskom prostroru nedaleko od ovih što nude sretniju budućnost, odmah pored donjeg rublja i ‘original croxe‘ za 20 kuna.

Vlaški prstaci i 18 pečenih životinja

Nedaleko je i štand u kojem se po jedinstvenoj cijeni od 20 kuna po kilogramu mogu kupiti sitne trešnje, mobiteli, te filmski klasici naslova ‘Svijet perverznosti‘ i ‘Jedva legalno’.
– Ajmo, ajmo… vlaški prstaci, vlaški prstaci! – dere se njegov kolega prekouta koji prodaje puževe, te ribalicu za kupus i nekoliko ptičica u krletki.
– Pošto? – zainteresirao se jedan brko.
– 50 kuna dva kila.
– Iđen ja rađe vamo – reče brko i krene put jedinstvenog uređaja na kojemu se istodobno vrtjelo 18 preplanulih beživotnih životinja, negdje pet, šest praščićča i ostalo janjaca.
– Tup, tup, tup… – stalno se, pomiješano s pijukom pilića, kokodakanjem i udaljenim skvičanjem živih prasaca, čulo lupanje mesarske satare u panj.
Sitni komadići mesa su frcali unaokolo, stvorio se red gladuša od par desetaka metara – to je centralni prehrambeni događaj u Mall of Benkovac.
– Nestade! Pričekajte desetak minuta dok kolega skine novoga…  Brzo će to…- crven u licu priopćio je mesar neveselu vijest gladnim ljudima u redu.
Šok, nevjerica, kruljenje u želucu. Svi se ipak odlučuju čekati. Do daljnjeg… Janjca.
Dime se i lijevo i desno i čevapi i kotlovina, kobasice… gotovo nema slobodnog mjesta u improviziranim zalogajnicama. Žvaču mladi Amerikanci, brkajlije u narodnim nošnjama, skockane gospođe, motoristi… Normalno: kako se bliži podne, međunarodno ljudstvo pada s nogu od gladi i obilaženja mnogoljudnog sajma.

Šok i nevjerica, stres i bijes – nestalo janjetine (Foto: Tris/J. Krnić)

Red za pečeno se proteže skoro do antikvara koji je po zemlji poslagao knjige, značke, vojničku odjeću iz više ratova i vojski, stare razglednice, kuharice na japanskom, maske za radio-biološko-kemijsko-nuklearno ratovanje i tko više zna što ne. U oči upadaju dvije knjige koje stoje korice uz korice, jedna je o nekakvom vojnom ustroju u NDH, a druga opisuje turističke atrakcije preddrugosvjetskoratne Jugoslavije: ‘Zimi i ljeti po Jugoslaviji‘. Odmah do knjižare na livadi, kakve bi mogle biti zgodna ideja za stečajnog upravitelja svježe upropaštenog lanca knjižara Algoritam, tu je i zbirka odličja za Oluju ’95, te spomenice Domovinskog rata, a pored njih i policijske lisice.

Prodaja spomenica: Neki umru, a nekima prisjedne…

– Pa ko to proda spomenice? – pitamo.
– Ima ih i šta kupe. Ima ih šta prodaju… – filozofično pojašnjava prodavač, Zagrepčanin.
– Neki umru. A nekima prisjedne sve to – jezgrovito dodaje.
– Jasno – kažemo i pozdravljamo ga, usput kupivši par značaka za 5 kuna po komadu.
Idemo malo na veselije i življe teme, tj. na prodajno-izložbeni centar živih životinja, odnosno onih koje će barem još neko vrijeme biti žive.
Djeca glade sive, bijele, crne zečiće, štipaju crne psiće koji pokušavaju iskočiti iz ogradice za bebe.
– Koja je ovo pasmina – pita jedan kupac.
Pakoštanac – veli psetar.
– Koji Pakoštanac? Prvi put čujem – čudi se ovaj.
– Ja sam Pakoštanac, a oni su isto iz Pakoštana – otkriva porijeklo pasmine veseli prodavač.

Domoljubna odlikovanja na akciji (Foto: Tris/J. Krnić)

Evo i par fleksibilno-varijabilnih cijena, ovisno o veličini živine: tuke po 60 kuna, kokoši po 50, guske 100 kuna, žuti pilići…
– Pošto pile? – pita žena u majici na kojoj piše ‘Jebo majicu na kojoj ništa ne piše‘.
– Pet kuna – veli mladić iz okolice Siska.
– Pet kuna? – čudi se žena.
– A vi uzmite jaje u Konzuma za 2 kune, ako vam je skupo.
U jedom kavezu raskošni pijetao po 150 kuna, ali nije za lonac, veli prodavač koji još prodaje nekog pretilog zečinu i brnjice za pse.
– Više je za ukras – pojašnjava.
– Za koga je brnjica, za pivca ili za zeca? – pitamo.
– Za me… Ha-ha… – odgovara šaljivo.

Prasci nisu za ukras

Malo dalje prasci i prašćići, svinjice koje se, čini se, baš i ne kupuju za ukras.
– Daj mi… ovoga… ovoga… i ovoga – znalački će jedan od kupaca birajući između 20-ak simpatičnih svinjica stisnutih u prikolici, a koji nama laicima izgledaju jednako, kao da su klonirane.
– To je iljadudvistapedeset kuna… Vataj rođo za rep, ja ću za uvo – oraspoložio se svinjar novom transakcijom, a svinjica skiči.
– Ajme boli ga to.. – uznemirila se prolaznica.
– Kolega gospođo… Ne može to drugačije… – pravda se trgovac svinjicama.

Daj mi ova tri, nema greške (Foto: Tris/J. Krnić)

Ukratko, čovjek se u Benkovcu desetog u mjesecu može i obuti i odjenuti, posebno ako njeguje stil sportske elegancije i obožava sintetičke tute ili trenirke.
– Uzmite ovo, ne morete falit. Kupite u gradu one po 140 kuna, sve kineska roba. U mene je kvaliteta. Po 100 kuna – obrađuje trgovac bakicu sa maramom na glavi i debelim staklima na naočalima.
Pogledali smo, trenirka možda zbilja nije zbilja kineska, premda na etiketi piše Made in P.R.C. (Peoples Republic of China).
Živopisno, slikovito… nema što. Da su naši trgovci pametni, srušili bi dinamitom i bagerima i sve tjeskobne mallove, hallove, glomazne trgovačke centre i na njihovom mjestu otvorili sličan open-air stočno-modno-gastronomski sajam.
Jer – da – benkovački sajam je i turistička atrakcija: uokolo zuje suncem opaljeni i šarenilom zblesnuti turisti Nordijci, Nijemci, Nizozemci i škljocaju aparatima, pa samopoziraju sa kokošima, gradelama, pečenim janjcima i motikama.
Benkovac im, valjda, po egzotici dođe kao nama Senegal ili Bangladeš. Uostalom, pogledajte i sami u fotogaleriji ispod teksta.
– Iđete već?
– A idemo. Dosta je.
– Ajte sritan put! – pozdravlja nas 80-godišnjak koji nam je iznajmio parkirno mjesto ispod svoje kruške za 10 kuna.

 

Tags: , , , ,

VEZANE VIJESTI