Neovisni novinarski portal
25.10.2020.
POLITIKA
Ministar financija Zdravko Marić (Foto: Vlada RH)

Glasanje o (ne)povjerenju Zdravku Mariću:
(Ne)lojalnost (ministra) i taština ( premijera)

Ministar financija Zdravko Marić (Foto: Vlada RH)

Lako je ministru Zdravku Mariću stati pred Hrvatski sabor sa svim svojim „izuzećima“, sukobima interesa i povlaštenim kreditima kad za odvjetnika ima premijera Andreja Plenkovića. Kojemu je conditio sine qua non političkog partnerstva- lojalnost. Mišljena kao bespogovorna poslušnost. U savezu s premijerom „preživjeti“ može samo onaj tko mu neće oponirati ili ne daj bože dovoditi u pitanje njegove ministarske favorite. Pa i kad za to postoje sasvim dovoljno uvjerljivi razlozi…

Cijeli dan u Saboru se vodila rasprava o inicijativi Kluba SDP-a za opozivom ministra financija Zdravka Marića zbog njegove involviranosti i uloge u slučaju Agrokor. Marić je još polovinom ožujka tvrdio da nema nikakvih indicija da bi se u ovom koncernu događalo nešto neuobičajeno ili da bi moglo doći do potresa, a 31. ožujka država je Agrokor blokirala. I lavina se zakotrljala… Kasnije će i premijer Plenković i sam ministar pokušavati javnost uvjeriti kako Zdravko Marić nije mogao znati što se u Todorićevoj kompaniji doista događa. Čak ni da koncern s 50-60 tisuća zaposlenih ne plaća poreze. Kao da je riječ o minornim financijskim obvezama koje se u proračunu i ne primjete…
Pa će se ispostaviti i kako je s pozicije ministra Marić nastojao zakonskim prijedlozima pogodovati i olakšati situaciju Agrokoru ( Zakon o faktoringu…) i omogućiti mu da izbjegne nadzor HANFA-e. A onda će se saznati da je HBOR još u prosincu 2016. odobrio novi kredit od 300 milijuna kuna tvrtkama iz sustava Agrokora, kad su već svi znali, čak i čistačice prepričavale, kako je Todorićevom carstvu odzvonilo. A ministar je na sve to reagirao svojim „izuzećem“ kako bi izbjegao eventualni sukob interesa u kojemu se doslovce utapao…

Javna opstrukcija

Konačno, otkrit će se i da je ovaj uspješni, mladi menadžer, jedan od bivših Agrokorovih izvršnih direktora ,s impresivnom imovinskom karticom teškom nekoliko milijuna, iskoristio poziciju predsjednika Nadzornog odbora Hrvatske poštanske banke kako bi 2010. dobio od nje privilegirani kredit sa samo 4 posto kamate, kao što su i drugi zaposlenici banke imali pravo i mogućnost, a Marića su tretirali kao svoga zaposlenika ( ?! ) Ne bi bio ni prvi ni zadnji koji je takvu pogodnost iskoristio, ali pokazat će se da je Marić i nakon prestanka obnašanja dužnosti predsjednika NO HPB-a nastavio konzumirati kredit pod istim povoljnim uvjetima iako na to nije imao pravo i morao ga je prevesti na komercijalne kamate.
Ali, stavimo sad sve to sa strane. Govorimo samo o lojalnosti. Jer ključ obrazloženja ekspresne premijerove smjene Mostovih ministara koji su , kako veli Plenković, javno, u izravnom TV prijenosu sjednice Vlade, digli ruku protiv ministra Marića, jest njihova nelojalnost. Mogli su se suzdržati, mogli su na sjednicu ne doći, uoči glasanja otići na toalet ili telefon …ali biti protiv, e to ne može!
– Da se ministra koji je toliko pridonio pozitivnim rezultatima hrvatske ekonomije, koji je stabilizirao državne financije, smanjio javni dug, pridonio rastu BDP-a itd, tako osporava bez rasprave, e to ne dam- objašnjavao je i zastupnicima predsjednik Vlade. I nije dao. Pa je smijenio sve Mostove ministre. Zbog nelojalnosti. Dojmljivo. Ali, što je s Marićevom lojalnošću?

Nelojalni Marić izdao Oreškovića

Nije li Zdravko Marić, kao izabranik bivšeg premijera Tihomira Oreškovića koji mu je ukazao povjerenje, postao ministar financija i u prošloj Vladi? A onda se, kad je HDZ Timu otkazao potporu, bez puno premišljanja od njega okrenuo i Zdravko Marić kojemu je tadašnji šef HDZ-a i potpredsjednik vlade Tomislav Karamarko, povjerio ulogu mandatara u priželjkivanom preslagivanju vladajuće većine. Marić je ulogu prihvatio. Nije ga mučilo pitanje lojalnosti Timu Oreškoviću koji je u njega vjerovao i vrlo dobro s njim surađivao. Lako ga je i brzo „otkantao“ i bez velikih moralnih dvojbi izdao. Ali, takvim se nelojalnim odnosom prema bivšem šefu nije usrećio. Karamarko nije uspio složiti novu parlamentarnu većinu, taj je poraz skupo platio i otišao i s dužnosti potpredsjednika Vlade i naposljetku s mjesta šefa HDZ-a.
Marić je ostao u igri. Pa ga je u svoj tim uzeo i Andrej Plenković. Opet kao nestranačkog stručnjaka. S punim povjerenjem. Valjda računajući na njegovu stručnost i lojalnost. Koju imperativno traži i od svojih koalicijskih partnera. A kad ona izostane, takvi suradnici ispadaju iz igre. Bez milosti. Odgovornost i lojalnost ključni su principi Andreja Plenkovića. Radi (ne)lojalnosti pokazao je da je spreman srušiti i vlastitu vladu. Koja sada ima problem s deficitom zastupničke potpore. Ali nema problem s lojalnošću ministara. Nelojalni su eliminirani. Skalpelom. Radi koga? Zdravka Marića koji je pokazao egzemplarnu nelojalnost prema svome bivšem šefu kojega, nota bene, i sam Plenković, kako je rekao, iznimno cijeni. Dakle, što? Je li u pitanju Plenkovićevo principijelno inzistiranje na lojalnosti članova Vlade kao pretpostavci uspješnog rada, ili tek tašto, osvetoljubivo obračunavanje s onima koji su mu se usudili oponirati?I to javno!
U četvrtak je za ministra Zdravka Marića i ovu vladu „dan D“ . Ili će Marić proći i Vlada opstati, ili će oporba doista osigurati 77 ruku, kako je najavio SDP-ov Gordan Maras, a Vlada pasti. Most je spreman za raspuštanje Sabora i nove izbore. Vidjet ćemo tko će kome biti lojalan. A znamo koliko je ta vrlina varljiva i nestalna. No, show as the numbers…
Tags: , , , , , ,

VEZANE VIJESTI