Neovisni novinarski portal
26.10.2020.
SCENA
Promocija albuma ‘Isola Del Morte’: Dokaz života na Otoku smrti

Promocija albuma ‘Isola Del Morte’:
Dokaz života na Otoku smrti

Dvadeset godina murterske Kulturno-umjetničke udruge Zaokret, tijekom kojih su organizirani Festival slobodne glazbe, Rock olimpijada, predstave, izložbe te su objavljene dvije kompilacije „Isola Del Morte“, proslavljeno je ovog vikenda u Murteru i Šibeniku.

Klubovi Reful (petak) i Azimut (subota) ugostili su bendove koje se nalaze na nedavno objavljenoj kompilaciji „Isola Del Morte 2“. Nastupili su: ‘Ko se skupi band, Soul Hospital, Teški osjećaji, Mate Skračić Adaptive Quartet, GSG Collective i Šokersi.
O kakvom se zapravo albumu radi, najbolje bi bilo da pročitate u tekstu koji je objavljen u knjižici uz CD-u. Tekst je djelo jednog od novinara TRIS-a, a prenosimo ga, kako se to već kaže, u cijelosti…
Dokaz života na Otoku smrti
Kompilacija „The Best From Isola Del Morte“ za lokalnu, murtersku scenu ima značenje kakvo su nekad, za puno širu scenu, imali „Bombardiranje New Yorka“ ili „Paket aranžman“. Pa ipak, danas je na otoku Murteru teško pronaći nekoga tko će sa stopostotnom uvjerenošću reći kad je CD objavljen. Nitko nije siguran, svi samo pretpostavljaju.
Murterski je to dokument vremena koji s godinama nije izblijedio, nego mu je vrijednost i porasla, no njegov je nastanak svim involviranima u taj projekt ostao u blagoj, neodredivoj poratnoj sumaglici. Kompromisno se došlo do 1998. godine, no daleko od toga da je netko siguran u to. Da je godina proizvodnje otisnuta na popratnu knjižicu CD-a, to bi riješilo stvar. Eh da je, ali nije. Ovako ćemo „The Best From Isola Del Morte“, tu kompilaciju koja je urbi et orbi dokazala da na Otoku smrti ima života, ziheraški smjestiti u drugu polovicu devedesetih. U to su, pak, svi sigurni.

S promocije albuma ‘Isola Del Morte’ u Azimutu (Foto: Hrvoslav Pavić)

A nisu ni trebali biti, jer originalna „Isola Del Morte“ sama sebe uspješno vremenski locira, glazbom i atmosferom. Zvuči upravo onako kako je – na nacionalnoj sceni – zvučala većina alter-bendova oformljenih u vrijeme početka postolujne depresije, kad je euforija lagano ishlapila. Potisnuti bijes, eksperimentiranje, istraživanje, poniranje, čvrstina, ozbiljnost, melankolična autoironija i skriveni optimizam. Šest bendova i 16 pjesama.
Dvadesetak godina kasnije, sedam bendova i 12 pjesama. Melankolija je dozirana, optimizam oprezan. Upada se u blues, improvizaciju, opuštenost. Vremena su drugačija, nikako bolja. Glazba na Otoku smrti opet diše kao i ostatak scene; bijes je zamijenjen inatom, a mirenje sa sudbinom dovelo je do nekih novih razina kreativnosti.
Staza je zacrtana istim putokazima kao i prije dva desetljeća: funky basom, mediteranski distorziranom gitarom i povremenim uletima brass sekcije. No, ovoga puta cilj je jasan – “Isola Del Morte 2”, na kraju priče, ima namjeru odvesti vas u izmaštanu zemlju Raawuly. Ni tamo baš ne cvjetaju ruže, no domaći glazbenici su, pa i ovi s Murtera, ionako već odavno odustali od iluzije dolaska boljeg svijeta, ali zato je svaka promjena dobrodošla. Pa ma kakva ona bila.
Otok smrti iznio je novi dokaz života. I neka ostane zabilježeno da je ova, druga kompilacija “Isola Del Morte” objavljena je u prosincu 2016. godine. Da za dvadeset godina ne bi bilo da se opet samo pretpostavlja, a da nitko nije baš siguran…

 

Tags: ,

VEZANE VIJESTI