Ivica Tororić (Foto: Agrokor)
Ivica Todorić nije više vlasnik koncerna Agrokor. Podnio je zahtjev za aktiviranje Lex Agrokora, vladine umotvorine kojom se uvodi „prinudna uprava“ u posrnuli koncern svih hrvatskih koncerna i sad preostaje još samo da saznamo to veleumno ime glavnog povjerenika u kojeg će premijer Andrej Plenković imati povjerenje, makar koliko u svoga ministra financija i donedavnog Todorićevog menadžera Zdravka Marića. Što ne bi baš Marića, kako su to predlagali, u naletu cinizma , neki oporbeni zastupnici. Jer, tko može bolje čuvati podržavljeni Agrokor od ministra koji se kad su kola kompanije krenula nizbrdo, požurio, za puno manji novac, skloniti u Vladi? Valjda ko glavni (tihi) konzultant premijera kad se Agrokorovo klupko odmota. Mudro anticipirajući aktualnu situaciju kao jedinu moguću, ukoliko se država namjerava spasiti od gospodarskog domino-efekta…
U svakom slučaju Trgovački sud bi do utorka trebao imenovati izvanrednog povjerenika, a ovaj ima na raspolaganju 30 dana za izbor savjetnika za restrukturiranje, a ocijeni li da mu trebaju, i druge specijalne savjetnike i revizore. Cijeli posao, što implicira u završnici nagodbu o namirenju vjerovnika, trebao bi biti zaključen u roku 15 mjeseci. No, ne postigne li se dogovor i ne prihvati nagodba, Agrokor više nitko i ništa neće moći spasiti od stečaja. Era Ivice Todorića, omiljenog državnog tajkuna svih hrvatskih vlada, tako je završena. Ne bez suza tronutog poduzetničkog kapitalca…
Todorićeva “darovnica” državi
– Svih sam ovih godina, pa i u posljednjim izrazito izazovnim trenucima, davao svoj maksimum kako bi osigurali stabilnost kompanije, kako bi sačuvali preko 60 tisuća radnih mjesta te osigurali opstojnost i prosperitet čitavog Agrokor koncerna. Još jednom pozivam sve one koji mogu doprinijeti da Agrokor nesmetano nastavi s radom, da se sačuvaju radna mjesta i da se omogući daljnji razvoj, da učine sve u svojoj moći da se to i ostvari. Četrdeset godina sebe uložio sam u izgradnju cijele Hrvatske i regije, stoga sam danas ponosan čovjek jer sve što sam izgradio danas sam svojim potpisom predao hrvatskoj državi- priopćenjem nam je dao do znanja Ivica Todorić.
I ostavio nas bez riječi. Taj čovjek koji godinama ne podmiruje svoje obaveze ni prema kreditorima, ni prema dobavljačima ni prema vlastitoj državi, u trenutku pada izražava ponos onim što je stvorio, razmeće se svojom navodnom nesebičnošću, bezmalo je dobrotvor i donator koji cijelo svoje carstvo daje državi na raspolaganje. Ali, što nam to Todorić „poklanja“?
Daruje nam kompaniju čija je vrijednost na tržištu kliznula u samo nekoliko dana do razine „smeća“, opterećena dugovima u milijardama kuna, koji dosežu bar pola državnog proračuna. I prijeti da i Hrvatsku povuče za sobom. To je ono čega se tako spremno odriče državni tajkun br. 1, ostavljajući državi, ili u prijevodu narodu, svima nama poreznim obveznicima, da se bakćemo njegovom ostavštinom, da krpamo njegove minuse, da pokrivamo njegovu neodgovornost, pohlepu i feudalnu grabež. Čime se to Ivica Todorić tako ponosi? Činjenicom da je mahnito kupovao, gomilao tvrtke, širio se po regiji i glumio prvorazrednog balkanskog veleposjednika i bogataša koji je samo uzimao, ali nije ni davao ni plaćao? Ponosi li se možda svojim osobnim imetkom, s kojega su na vrijeme skinute hipoteke da njegovu potomstvu ne bi nedostajalo ni ptičjeg mlijeka? Ispunjava li ga saznanje da je upropastio šezdesetak tvrtki koje su, da je bio častan i odgovoran čovjek, mogle biti egzemplari uspješnog poslovanja? Ili njegov ponos proizlazi iz činjenice da je danas 30-ak tisuća radnika u Hrvatskoj i bar toliko u regiji, u paničnom strahu za vlastitu egzistenciju? Dok on, velmoža, iz Kulmerovih dvora na Medvednici, kako i priliči balkanskom bogatašu s Forbesove liste najpotentnijih , prodaje maglu narodu o svome gospodarskom carstvu, o svojoj, „najznačajnijoj tvrtki u povijesti Republike Hrvatske“.
Uvreda za zdrav razum
Je li pomislio da je možda ovo onaj presudni trenutak u kojem više ne može bježati od odgovornosti, i u kojemu bi trebao pokazati spremnost da i sam, zajedno sa svojom bogataškom obitelji, dijeli sudbinu svojih zaposlenika? Je li mu palo na pamet da bi bilo časno i ponosno staviti na bubanj svu osobnu imovinu, sve vile, dvore, luksuzne stanove ( a navodno je jedan ovih dana njegova kći kupila u elitnom dijelu Dubrovnika, baš dok je Vlada smišljala kako lex specialis-vulgarisom spasiti upropašteni i prezaduženi Agrokor), helikoptere, automobile, pokretnine i nekretnine, smjestiti se u malom, skromnom stanu i plaćati grijeh svoje lakomosti i neodgovornosti prema kompaniji, radnicima, dobavljačima, državi, bankama?
Stoga je Todorićeva izjava uvredljiva za sve one sa zdravim razumom, za sve one koji su izravne ili kolateralne žrtve njegove sebičnosti i bolesne megalomanije kojom je čuvao i hranio svoju poziciju regionalnog kralja poduzetništva i trgovačkog biznisa ne mareći za eventualne posljedice. Ali, kao što znamo, u toj igri „kralja“ je čuvalo puno „pješaka“, držalo mu ljestve, poticalo ga u uvjerenju da je neuništiv, jedan i jedini, vječni!
Što je svih ovih godina radilo Ministarstvo financija, što je radila Državna revizija, što Porezna uprava? Kako je moguće da se ovrhom sjedne na plaću ili mirovinu običnom smrtniku za dug od 200 kuna, a za milijarde poreznog duga tajkunu nitko ni ne prigovori?! Godinama upropaštava male i srednje dobavljače ne plaćajući njihove robe i usluge, izigrava kreditne obveze, ulazi u rizične kupovine i naposljetku zaradi kaznenu prijavu od šefa Sabora, “građanina” Bože Petrova?! Onog istog političkog pregaoca koji je zajedno s Plenkovićevim udarničkim dušebrižničkim timom krojio i izglasao Lex Agrokor kako bi spasio dugovima potopljenu kompaniju? Taj homo duplex svojim je populističkim, ciničnim potezom nadišao samog sebe, i da je kojim slučajem sam svoj pacijent, vjerojatno bi imao problem postaviti si dijagnozu…
Instagram- groteska kao “točka na i”
Još nam je samo nedostajala Severina, Iva Balaban, Modni Mačak ( Marko Grubnić) & com. sa svojom instagram-groteskom „Spasimo Agrokor zajedno“! Skupila se šačica skorojevića, samozvanih celebritya na čelu s „kraljicom estrade“, Sevkom nacionale ne bi li, na dobro svoje prijateljice, Ive Balent, Todorićeve kćeri ( ta neće valjda sada preko noći postati siromašna?!) mobilizirali mase da skinu i gaće za spas „tatine kompanije“. I to u besramnoj, licemjernoj pozi zaštitinika radnica Konzuma s kojim su se za potrebe ove karikaturalne kampanje perverzno dali naslikati. Ako su htjeli učiniti dodatnu štetu i blamažu prijateljici i izazvati bijes masa sram Todorićevih, doista se bolje stvari i veće gluposti nisu mogli dosjetiti. A i kako bi bolje? To je svijet u kojem oni žive, izmišljeni, izolirani, parazitski, u kojem se razmjenjuju darovi bez povoda i smisla, teži od nekoliko mjesečnih plaća Konzumovih radnica, i sad nam hoće vulgarnom, farizejštinom poručiti kako s njima (radnicama) suosjećaju i za njih se bore. Gdje, dovraga, rastu takve ideje, gdje li se takvi ljudi njima napajaju?!
