Neovisni novinarski portal
22.6.2018.
IZDVOJENO / KULTURA
Zaštita hrvatske arhitekture modernizma: Jesmo li na slučaju srušene kuće Matulja na Brodarici naučili lekciju?

Zaštita hrvatske arhitekture modernizma:
Jesmo li na slučaju srušene kuće Matulja na Brodarici naučili lekciju?

Zaštita novijeg hrvatskog arhitektonskog nasljeđa odnosno arhitekture modernizma, s posebnim naglaskom na nedavni slučaj kuće Matulja na Brodarici, bila je tema tribine održane u Šibeniku, a koju su organizirali članovi projekta Motel Trogir i Društva arhitekata Šibenik.

Na tribini su o dosadašnjim iskustvima i problemima u zaštiti poslijeratne arhitekture govorili Sandi Bulimbašić iz Konzervatorskog odjela u Splitu, Živana Stošić iz Konzervatorskog odjela u Šibeniku, Tomislav Petrinec iz Uprave za zaštitu kulturne baštine-Sektora za konzervatorske odjele i inspekciju Ministarstva kulture te Lidija Butković Mićin i Saša Šimpraga iz projekta Motel Trogir.
Primarni cilj tribine bio je skrenuti pažnju na slučaj kuće Matulja na Brodarici koja je krajem prošle godine srušena “u pravnom vakuumu između privremene i trajne zaštitie kao kulturnog dobra”, kaže organizator tribine Saša Šimpraga iz projekta Motel Trogir:
– Slučaj kuće Matulja bi trebao poslužiti kao svojevrstan okidač da se nekakvi proceduralni propusti isprave i da se utvrdi što u sustavu trenutno ne funkcionira te da se odredi koji su to konkretni koraci da se zaštiti hrvatska modernistička baština koja još uvijek u velikoj mjeri nije prepoznata kao baština. Cilj nam je potaknuti suradnju s nadležnim insitucijama prvenstveno Ministarstvom kulture i konzervatorskim odjelima na promjenama u postojećem zakonodavstvu i procedurama kako bi se takve situacije u budućnosti spriječile. Rušenje kuće Matulja nije jedini takav slučaj bilo ih je i ranijih godina i očito se praksa ponavlja i treba nešto učiniti .U Ministarstvu kulture vidimo saveznike u potezima koji trebaju zaštititi hrvatsku kulturnu baštinu na bolji način.

Saša Šimpraga

Kako se moglo čuti na tribini zaštita hrvatske arhitekture modernizma pada na više razina i detektiran je niz problema: i u konzervatorskim odjelima koji su nedovoljno kapacitirani, i u Ministarstvu kulture zbog dugih procedura zaštite, i u hrvatskom zakonodavstvu koje je promijenjeno nauštrb pravovremene zaštite kulturnih dobara, u sudovima koji ruše rješenja o zaštiti …
No postoji i niz dobrih primjera vrednovanja i zaštite, kazale je Lidija Butković Mićin.
-U Hrvatskoj je zasada zaštićeno oko 70 objekata poslijeratne arhitekture što ukupno čini 1 posto svih zaštićenih kulturnih dobara. Statistički se čini kako zaštita ipak funkcionira no poslijeratni modernizam još uvijek je nedovoljno prepoznato područje po pitanju zaštite i treba mu se ubuduće ozbiljnije pristupiti, smatra Butković Mićin.
Nadležno Ministarstvo kulture također vidi problem u pravovremenom vrednovanju baštine modernizma.

Tomislav Petrinec

– Kad je u pitanju zaštita modernističke odnosno poslijeratne arhitekture to je područje koje nesumnjivo pripada kulturnoj baštini RH. Međutim tu postoji problem valorizacije takve arhitekture, a u percepciji šire javnosti često se ta arhitektura ne doživljava na isti način kao arhitektura starijih razdoblja. I u tome vidimo partnerstvo  sa društvima arhitekata, Arhitektonskim fakultetom, Hrvatskim muzejom arhitekture koji mogu pomoći u valorizaciji takvih ostvarenja te u određivanju onih koja spadaju u nacionalna kulturna dobra, kazao je Tomislav Petrinec iz Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture.
Međutim Petrinec nije dao odgovor kako je moglo doći do rušenja kuće Matulja unatoč odluci Ministarstva kulture da se objekt proglasi kulturnim dobrom RH.
Tu ponovno dolazimo do “pravnog vakuuma”.
-Pravni vakuum nastaje kad zaštite nema, no onog trenutka kad mi zaštitu donesemo ona postoji.U trenutku rušenja kuća Matulja nije imala zaštitu.Ključno je pravodobno utvrđivanje kulturnog dobra. Konzervatorski odjeli na svom području predlažu objekte za zaštitu i prosljeđuju ih Ministarstvu kulture no ta procedura traje, objašnjava Petrinec.
A koliko procedura može biti otežavajući faktor u pravodobnoj zaštiti pokazuje i slučaj kuće Matulja koja je mjesecima čekala na odluku koja bi je spasila od rušenja (više o tome možete pročitati u tekstu objavljenom na ovom portalu).
Petrinec kao još jedan otežavajući faktor u proceduri vrednovanja i zaštite poslijeratne arhitekture vidi i u podkapacitiranosti konzervatorskih odjela koji su, kako je kazao, izuzetno opterećeni velikim brojem predmeta vezanih uz kulturnu baštinu ali koji “koliko god mogu prate stanje i odrađuju posao pripreme prijedloga za zaštitu”.
Tako navodi na zaključak kako je zaštita arhitekture modernizma prepuštena pojedinačnim inicijativama i zapravo gurnuta na dno ljestvice… pa ako se nađe vremena, ako “preživi” do rješenja o zaštiti i ako tu zaštitu poslije ne sruše sudovi…
– Odgovornost za rušenje kuće Matulja je prvenstveno na vlasniku koji je htio osloboditi parcelu za buduću izgradnju, no odgovornost je i na sudovima konkretno Upravnom sudu u Splitu koji je srušio odluku o zaštiti kuće, ali dio odgovornosti je i na nadležnom konzervatorskom odjelu i  Ministarstvu kulture koji očito nemaju mehanizme da dovoljno brzo reagiraju i tako preveniraju ovakav neželjen ishod, istaknula je na tribini Lidija Butković Mićin.

Živana Stošić

Živana Stošić iz Konzervatorskog odjela u Šibeniku, koja je radila na zaštiti kuće Matulja, istaknula je kako bi konzervatorski odjeli trebali imati pomoć pravnika upravo zbog prakse rušenja rješenja o zaštiti na upravnim sudovima.
– Rješenja o zaštiti nam padaju na sudovima zbog nekakvih pravnih propusta, a pravnu službu nemamo već tek jednog pravnog savjetnika.Tako da za konkretan zahtjev moramo sami čitati zakone, kazala je Stošić koja je imala i konkretan prijedlog kako bi se mogli spriječiti slučajevi kao što je kuća Matulja.
– Nama se događa da se kuća sruši jer rješenje o zaštiti nije doneseno pravodobno. Samo jednom izmjenom zakona odnosno jednom odredbom moglo bi se puno toga riješiti. Postojao je stari zakon o zaštiti kulturnih dobara iz 60-te godine koji je bio rađen po francuskom modelu i u članku 3. tog zakona je kao kulturno dobro bilo navedeno sve ono što je podrazumijevalo neka svojstva kulturnog dobra na isti način kao što se danas štiti arheologija.Ukidanjem tog članka zakona mi smo došli u situaciju da puno toga više nije kulturno dobro. Dakle samo jedna odredba zakona nama bi znatno olakšala buduće djelovanje, istaknula je Stošić.

Kuća Matulja

„Ništa neće biti kao prije-Kuća Matulja 1963.-2016.“ poručili su transparentom uoči tribine članovi DAŠ-a i projekta Motel Trogir.
I da, ništa više neće biti kao prije na praznoj parceli na Brodarici gdje je pred brzim bagerom odlučnog investitora, u samo nekoliko sati do temelja srušena kuća Matulja, djelo arhitekata Vlaste i Ante Vulina koja je proglašena kulturnim dobrom RH, ali je sravnjena sa zemljom zbog „pravnog vakuuma“. Sada tek možemo izvlačiti stare fotografije i nacrte pokazujući: evo tako je izgledao jedan od najljepših primjera stambene arhitekture u Hrvatskoj, nenametljivo smještena unutar nasada borova, kuća koja je bila predmetom proučavanja generacijama studenata arhitekture…
No kuća Matulja sada, nažalost, ostaje tek kao najbolje upozorenje na brojne praznine u procesu zaštite hrvatske arhitekture modernizma. Hoće li se i kada takve praznine popuniti? Inicijative i konkretni prijedlozi postoje, uvjerili smo se na sinoćnjoj tribini, no ostaje još jedno pitanje: Koliko će vrijednih objekata opstati dok se te praznine konačno ne popune?

 

Tags: , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI