Neovisni novinarski portal
11.12.2019.
KOMENTARI / POLITIKA
Složna braća Marići: Svatko je nekome brat, nekome šogor, samo je Bandić svima dobrotvor!

Složna braća Marići:
Svatko je nekome brat, nekome šogor, samo je Bandić svima dobrotvor!

Umalo se HŽ pretvorio u obiteljsku tvrtku Marićevih! Ministar državne imovine, ergo i HŽ-a, Goran Marić, sva je imenovanja uprava u državnim tvrtkama, uz blagoslov premijera Andreja Plenkovića, centralizirao, preuzeo pod svoju komandu i izmaknuo iz resornih ministarstava pod kojima su bila. Upravo je fascinantna moć ministra koji je umalo ostao bez portfelja, a sad kroji odijelo svima koji su u registru državne imovine. Nekmoli bratu i šogoru… Superministar! Mora da i premijer pred njim stoji u stavu mirno. Jer, umjesto da ga zbog nepotizma pozove na red i zatraži njegovu ostavku, Plenković podupire ministra i za njega je, kaže, to „završena priča“. Valjda zato što je ostao bez riječi…

Za razliku od predsjednika Sabora Bože Petrova koji cijelu ovu „nezgodu“, solidaran kakav jest, jer prošao je on to s kumom, smatra „medijskom urotom“! Zanimljivo, njegov prvi suradnik Nikola Grmoja još jučer je govorio kako je to s braćom Marićima loša poruka…

“Medijski linč” ili “medijska urota”

Da ministar Marić nije znao, niti utjecao da mu brat bude promaknut u upravu Tehničkih servisa željezničkih vozila, malo je vjerojatno. Otprilike koliko i njegovo uvjeravanje da pojma nije imao o šogorovom avanciranju u HŽ-u, i to gotovo istodobno, u onim istim Tehničkim servisima kojima je imao upravljati ministrov brat Svetimir. Da nije bilo medijskog pritiska, kojeg Marićevi nazivaju „linčem“, možda bi se u HŽ-u bila zaposlila i sestra složne braće, ili eventualno koja od supruga ove promućurne obitelji sklone „pružnim vozilima“…
Svetimir Marić  odustao je od komotne i dobro plaćene pozicije u upravi Tehničkih servisa HŽ-a. Dakako, ne zbog svijesti o neprikladnosti svoga promaknuća samo tri mjeseca nakon bratova ustoličenja u ministarsku fotelju, nego zbog pritiska javnosti koji je doveo opasno u pitanje moralni i politički kredibilitet ministra Gorana Marića. Bogme i premijera Plenkovića koji čvrsto stoji iza svoga glavnog kadrovika, a tek iz formalnih razloga, da umiri javnost, zatražio je izvješće o zapošljavanju Marićeve rodbine u HŽ-u. Nepotizam se još jednom potvrdio općim mjestom hrvatske politike, njezinom esencijom, bezmalo samim smislom političkog djelovanja.
Oba Marića nisu mogla ostati na priželjkivanim pozicijama, pa je odstupio onaj nižerangirani, koji se, nota bene, u upravu HŽ- ova sustava trebao usidriti ravno sa Zavoda za zapošljavanje gdje je prijavljen 30.siječnja. Zajedno s još 127 „željezničarki“ iz tvrtke kćeri HŽ- a, Tersus Eko, koji su otpušteni uz otpremnine, kad je tvrtka potonula u gubitke. Bez prava na novo zapošljavanje u HŽ-u u roku od tri godine. Osim ako ne vrate otpremninu.  Svetimir je uzeo 35 tisuća kuna „poputbine“ i prijavio se na Zavod. I nakon samo 22 dana „nezaposlenosti“ dočekao svoju novu priliku. U upravi državne tvrtke koja ga je odbacila. Da bi joj se vratio na velika vrata. Kao vrhunski stručnjak. S otpremninom u džepu. No, šteta, scenario se pokazao neotporan na kritičku svijest javnosti kojoj je pun kufer toga i čija je ljestvica daleko iznad one političkih elita.

Nepotizam i uhljebništvo

Bio je neočekivano brzo prinuđen na ostavku. U ime bratske ljubavi i sloge. Što svjedoči o njegovom habitusu, veli moćniji Marić. Objektivno, ostavku je trebao podnijeti ministar. A  ne njegov brat, koji je postao kolateralna žrtva nepotističke arogancije ministra Gorana Marića. Koji, navodno, ništa o bratovom promaknuću nije znao, niti je na njega utjecao. Čak se sa Svetimirom, tvrdio je, nije tri mjeseca ni čuo ni vidio, brat njegov broj mobitela nije ni imao… E, to već vrijeđa zdravu pamet!
Nepotizam je, kako ga definira Bratoljub Klaić,“ protekcionaško popunjavanje unosnih i visokih položaja vlastitim rođacima, „svojim ljudima“; zlupotreba položaja u korist rođaka i pristaša“. Nije nikakav originalni izum hrvatske političke kaste, ali ga je ona usavršila do neslućenih granica. Kao svoj nepisani kredo, programatsku filozofiju koja posljedično postaje garant neuništivosti same strukture vlasti. Neka istraživanja govore kako stranke, odnosno koalicije, tijekom svakog mandata zaposle u javnim, državnim poduzećima više od 20 tisuća novih „uhljeba“ . Time lista „dužnika“ svake nomenklature postaje nepregledna, i na nju se računa kod svakih izbora. Čime se demokratski čin slobodnog izražavanja volje građana na izborima pretvara u materijalizaciju izbornog prava kao investicije u „uhljebništvo“. Ali ne osigurano temeljem stručnih kvalifikacija i javnog natječaja, nego na osnovu paktiranja s „čuvarima državnog pečata“.
Goran Marić je imao dvije opcije na raspolaganju u ovom slučaju. Ako doista nije imao veze s bratovom namjerom da uđe u upravu tvrtke, morao ga je upozoriti da to ne čini u njegovom mandatu i u tvrtkama koje su pod njegovom paskom. A ako je u tome izravno ili neizravno sudjelovao, morao bi trenutno podnijeti ostavku! Treće opcije nema.

Ostavka ministra ( a ne brata)  –  demokratski standard

Ostavka bi bila u skladu s demokratskim standardima uistinu demokratskih i pravno uređenih država. Što nismo. Pa nema ni ministrove ostavke. Ali ni svijesti o odgovornosti. Štoviše, Goran Marić drži da mu je učinjena nepravda, da je diskreditiran „na pravdi boga“. Ne zato što ne bi, kako tvrdi, imao veze s bratovim zbrinjavanjem u HŽ-u, nego zato što je za njega bratovo promaknuće sasvim opravdano. – Imao je on svoj menadžerski status u HŽ-u i prije nego što sam ja učinio bilo kakav politički korak. Ovo što se događa je bacanje kamenja… pa čak i vrijeđanje čovjekovog integriteta- revoltirano će ministar Goran Marić . – Njemu ne trebam ja da ga guram, njegov životopis je besprijekoran. Diplomirani je inženjer i provjereni kadar sustava HŽ- a – objašnjavao je , zdvajajući je li u ovoj zemlji zabranjeno imati brata. Ali, Marić menadžer, vodeći tvrtku iz sustava HŽ-a, završio je na Zavodu za zapošljavanje, a Tehnički servisi u gubitke. To baš i nisu referencije koje bi ga kandidirale u upravu HŽ-a…
No, nepotizam je normalna stvar u hrvatskoj politici od koje nije bila imuna nijedna dosadašnja vlast. Kako vidimo, hrvatski političari ili imaju ozbiljan problem s memorijom i učenjem, ili su do te mjere bahati da bez imalo kompleksa državu tretiraju kao obiteljsko nasljedstvo s kojim raspolažu po svom primitivnom egoističnom impulsu. Sve dok mogu…
Za Svetimira Marića, koji je ispao žrtva „rodbinske privilegiranosti“, problema nema. Ako ne može brat, ima tko će se za njegovo primjereno pozicioniranje pobrinuti. Svemoćni, sveprisutni magičar populizma, Milan Bandić. Evo, već je ministrovom bratu ponudio mjesto u Zagrebačkom holdingu. Kao da se radi o njegovoj privatnoj tvrtki, pa gazda bira svoje nove akvizicije mimo natječaja, možda čak i mimo potreba, naprosto jer mu se isplati biti dobrotvor. Na račun Grada. Uvijek i svima. Jer je na tome izgradio svoj imidž, svoju popularnost, svoju dugovječnost. Zakonima i pameti usuprot…

 

Tags: , , , , , ,

VEZANE VIJESTI