Neovisni novinarski portal
19.8.2017.
GOSPODARSTVO / POLITIKA / PRIOPĆENJE
Paket mjera aktivne politike zapošljavanja: “Od mjere do karijere” ili “Svi mladi na minimalac”

Paket mjera aktivne politike zapošljavanja:
“Od mjere do karijere” ili “Svi mladi na minimalac”

Premijer Andrej Plenković na predstavljanju mjera zapošljavanja/Foto:Vlada RH

Vlada je danas predstavila novi paket mjera aktivne politike zapošljavanja: “Od mjere do karijere”. Kako je istaknuo premijer Andrej Plenković paket od 9 mjera trebao bi posebno pomoći u zapošljavanju mladih. No Mreža mladih Hrvatske nije nimalo optimistična najavljenim mjerama te poručuje: Ovo nisu mjere za poticanje zapošljavanja, ovo su mjere za poticanje poslodavaca.

Predstavljajući paket mjera aktivne politike zapošljavanja “Od mjere do karijere, premijer Plenković se posebno osvrnuo na mlade. “Želimo da ove mjere posebno pomognu mladima, Garancija za mlade je instrument koji je proteklih godina razvijen u Europskoj uniji, Hrvatska je među zemljama u kojoj je veliki broj nezaposlenih mladih, ali je ipak taj broj smanjen na oko 32 posto.U našem izbornom programu najavili smo da želimo povećati stopu zaposlenosti na 68 posto. Kombinacija ovih devet mjera bit će korak u tom smjeru”, istaknuo je Plenković te dodao kako je mjera samozapošljavanja posebno ojačana povećanjem poticaja za samozapošljavanje sa 25 000  na 35 000 kn, što su i mladi tražili kroz kampanju Biraj bolju budućnost (koja je,usput rečeno, kampanja HDZ-a pokrenuta u kolovozu prošle godine).
No Plenkovićev optimizam i uvjerenost u učinkovitost mjera nemaju mladi okupljeni u Mrežu mladih Hrvatske koji tvrde kako su predstavljene mjere skrojene prema principu „kako korištenje mjera što više olakšati poslodavcu“.
Umjesto da se potiču poslovi u kojima mladi mogu zaraditi plaću dovoljnu za dostojanstven život, mlade se tjera u mjere od kojih ne mogu preživjeti i koje im donose upitne koristi za budućnost, navode iz Mreže mladih Hrvatske u svom priopćenju koje prenosimo u cijelosti:

Vlada predstavila “Od mjere do karijere”, a zapravo dobivamo “Nema karijere bez mjere!” i “Svi mladi na minimalac”

Kada razmišljamo o mjerama za poticanje zapošljavanja važno je razmotriti: čemu one zapravo služe? Odgovor na to pitanje bi trebao biti jednostavan: mjere su namijenjene poticanju zapošljavanja onih skupina ljudi koje bi, kada tih mjera ne bi bilo, zasigurno bile nezaposlene.
Mreža mladih Hrvatske već godinama zagovara taj jednostavan princip i zalaže se za to da upravo osobe ugrožene na tržištu rada budu u fokusu intervencija. Iznimno je važno postojanje intervencija koje dodatno motiviraju poslodavce na zapošljavanje osoba koje su primjerice izašle iz sustava alternativne skrbi. To se zove ciljanje mjerama, a služi tome da se riješe upravo oni problemi koje se odluči rješavati. Ako je veliki dio populacije potencijalni korisnik mjera, onda dolazimo do situacije da većinu korisnika/ca mjera predstavljaju osobe koje bi se ionako zaposlile te kojima iste mjere u suštini nisu potrebne.
To je jedan od glavnih prigovora iznesenih u evaluaciji mjera aktivne politike zapošljavanja – mrtvi teret mjera je previsok, treba bolje ciljati korisnike. Mjere koje su predstavljene danas javnosti, upravo idu prema principu „kako korištenje mjera što više olakšati poslodavcu“ zanemarujući princip „kako možemo pomoći mladima da se što kvalitetnije uključe na tržište rada“. Posebno ugrožene skupine na tržištu rada “guraju” se direktno prema Javnim radovima, mjeri koja služi reaktivaciji osobe na tržištu rada, a kojoj je rijetko krajnji ishod zapošljavanje.
Uključivajući ugrožene (prethodno “neaktivne”) skupine u mjeru Javnih radova, šaljemo poruku kako za njih nema mjesta na tržištu rada. Također, jedan od prigovora na “stare” mjere bio je sadržan u nekvalitetnom praćenju ishoda učenja, prvenstveno kod mjere Stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa. Nažalost, ne znamo u kojoj je to mjeri netko osposobljen nakon godinu dana rada, kao što ne znamo koliko je ono naučeno primjenjivo na tržištu rada. Nove, pompozno najavljivane mjere uopće ne zadiru u taj segment problema.
Najbolji pokazatelj toga kako Vlada uopće ne mari za rezultate osposobljavanja jest činjenica da je uvedena mjera u kojoj mlada osoba, koja pokreće novi posao preko mjere Samozapošljavanja, u isto vrijeme treba „osposobljavati“ druge dvije mlade osobe. Što to osoba s malo ili nikakvim radnim iskustvom može naučiti dvije osobe bez imalo radnog iskustva? O kakvom transferu znanja uopće govorimo, kamoli o uspostavljenim procedurama da se prijenos znanja i osposobljavanje odradi na kvalitetan način? Ili je ovo mjera “Frend je kao otvorio firmu, a mi smo kao na osposobljavanju”?
Perspektiva mladih se ne ostvaruje tako da cijela generacija radi na minimalcu ili da se na tržište rada isključivo može ući putem mjera. Poanta treba biti – pomoći onima kojima je pomoć potrebna. Umjesto da se potiču poslovi u kojima mladi mogu zaraditi plaću dovoljnu za dostojanstven život, mlade se tjera u mjere od kojih ne mogu preživjeti i koje im donose upitne koristi za budućnost.
Možda je vrijeme da stvari nazovemo svojim pravim imenom – ovo nisu mjere za poticanje zapošljavanja, ovo su mjere za poticanje poslodavaca.
Tags: , , , ,

VEZANE VIJESTI