Neovisni novinarski portal
13.12.2019.
EKOLOGIJA / POLITIKA
Sjemenke starih sorti (Foto: tris/H. Pavić)

GMO naš svagdašnji:
Domaća pomidora ugroženija je od pande i bjeloglavog supa

Sjemenke starih sorti (Foto: tris/H. Pavić)

Sjeme raštike iz Žaborića i s Krapnja (Foto: Tris/H. Pavić)

U Šibeniku je započelo okupljanje entuzijasta oko ideje očuvanja izvornosti i raznovrsnosti kultiviranih biljnih i životinjskih vrsta. U Muzeju grada Šibenika, u sklopu predavanja  mr. sc. Romana Ozimeca pod naslovom ‘Agrobioraznolikost Dalmacije; Stare sorte i pasmine Dalmacije’, održana je prva razmjena domaćeg sjemenja, sadnica, lukovica.

U atriju stalnog postava Muzeja grada Šibenika razmjenjivale su se sjemenke pomidora šljivarica iz Piramatovaca, zelja sa Žirja, raštike iz Žaborića, pirovačkog osmugalja, jarog graha iz Banjevaca i drugih domaćih sorti povrća, koje su potisnute nizozemskim i drugim industrijskim sortama i već su gotovo iščezle.

Mr. sc. Roman Ozimec je kroz svoje predavanje upozorio na pogubnost industrijske proizvodnje hrane i  širenja genetski modificiranih organizama na bioraznolikost, kao i na dugoročnu neodrživost takvih trendova. Tradicijske su sorte, s druge strane, svojim svojstvima prilagođene okolišu u kojem su se razvile i mogu se uspješno uzgajati uz minimalne troškove, intervencije i posljedice po okoliš.

– No, ono što je problem kod tradicijskih usjeva, sorti i pasmina je da one imaju najveću genetičku eroziju, što u prijevodu znači da su one najugroženija skupina živih organizama na svijetu. Ugroženije su čak od pande, supova… Čak 30.000 sorti povrća je nestalo tijekom 20. stoljeća. Sorte koje su stvorili naši djedovi i bake više ne postoje – rekao je Ozimec.

Mr. sc. Roman Ozimec (Foto: Tris/H. Pavić)

Uzgoj novih, industrijskih, genetski modificiranih ili sorti stvorenih selekcijski da bi imali najveće prinose, zahtijevaju velika ulaganja i uvjete kojih nema u prirodi.

– Koji je problem? Ako ćemo u vrtu saditi takvu rajčicu, nećemo imati nikakav prinos. Tim sortama su potrebni posebni uvjeti, staklenici, klima uređaji, gnojiva… U njihovu uzgoju nema ni zemlje, ni zraka. To su umjetni ekosustavi koji daju najveće prinose, ali tu su problem i povećani troškovi. Mene su na fakultetu učili da je to najjeftinija proizvodnja, ali ja danas znam da je najskuplja. To ću znanstveno dokazati, iako takvo istraživanje nije ‘in’ i nitko ga neće platiti – rekao je Ozimec.

Osim što potiskuju tradicijske sorte, uzgoj novih industrijskih sorti i pasmina poguban je i zbog samog izdvajanja biljaka i životinja iz okoliša u kojem su tisućama godina obitavale i kreirale ga. Na ove trendove, poručuje Ozimec, možemo utjecati svojim ponašanjem.

– To su genetski modificirane kreacije koje podliježu modi i koje mi na neki način kao potrošači induciramo. Da vi kažete kakvu rajčicu želite, trgovci bi se prilagodili – kaže Ozimec. 

– Trebamo krenuti od sebe, sačuvati sjeme koje su čuvali naši ili susjedovi baka i djeda. Važno je barem simbolički nešto uzgojiti. Svatko tko ima pet pomidora i raštiku, već je puno učinio. Čak i ta simbolička gesta puno znači i utječe na zdravlje – rekao je Ozimec.

Hrvatska trenutno uvozi više od polovice svojih potreba za hranom, tako da bi u slučaju nekog poremećaja na svjetskim tržištima došlo do katastrofe. Rješenje je, kažu, u edukaciji, pokretanju vlastite proizvodnje i čuvanju domaćih sorti.

U svrhu razmjene sadnica, sjemena i lukovica starih sorti voća i povrća otvorena je FB stranica ‘Šibensko-sime’ (POVEZNICA).  Kustosica Muzeja grada Šibenika Marija Krnčević Rak, koja je uz pomoć POU Libar organizirala ovaj skup, poziva sve agro-entuzijaste da se povežu preko te stranice i najavljuje nova predavanja i susrete.

Mr. sc. Romano Ozimec zainteresiranima za ovu tematiku preporuča ‘Zelenu knjigu izvornih pasmina Hrvatske’ koju možete preuzeti OVDJE te ‘Tradicijske sorte i pasmine Dalmacije’ koju također u PDF formatu možete preuzeti OVDJE.

Razmjena starih sorti povrća održana je sinoć u Muzeju grada Šibenika (Foto: Tris/H. Pavić)

Tags: , , , , ,

VEZANE VIJESTI