Neovisni novinarski portal
22.10.2017.
KOMENTARI / SCENA
(Foto: Porin)

Dodjela glazbene nagrade:
Ovo (ni)je tekst o Porinu

(Foto: Porin)

Prošlo je godinu dana od povijesne nominacije Ivana Zaka na Porinu. Sinoć opet bili uz HTV, znatiželja je bila jača od razuma.

(Foto: Porin)

Nećemo biti čangrizavi, dosadili smo sami sebi iz godine u godinu. Nećemo opet trubiti o netransparentnim kategorijama čiji sustav uporno ignorira 21. stoljeće. Sustav po kojemu u Hrvatskoj ne postoji klupska scena, nema hip-hopa, elektronike, eksperimentalnih i instrumentalnih bendova, kantautora i svih onih kojima nedostaje kategorija. Pa se onda trpa na silu i tako se Elemental i Sara Renar nađu u kategoriji za alternativne izvođače, a u jednoj od njih zajedno se ogledaju Rozga i Hrvoje Hegedušić sa svojim popevkama.
Nećemo, jer nam se ne da, opet o famoznom predprijenosu, dakle prijenosu koji to nije, za vrijeme kojega se, daleko od očiju publike (kako na tribinama tako i pred ekranima), dodjeljuje Porin za alternativni album, pop album, koncertni album i najbolju grupu, između ostalog. Ono, kao, nebitne kategorije.
Ne bismo više ni o glasačkom tijelu. Onom tijelu koje je uglavnom u debelom sukobu interesa i glasa za sebe ili za svoje. Onom tijelu čiji je zbrkani popis zadnji put selektiran valjda u prošlom stoljeću. Jučerašnji voditelji Porina su čak ponosno naglasili kako je glasalo preko tisuću ljudi, što znači da na svakih četiri tisuće stanovnika Hrvatske dolazi po jedan glasač za Porina. Odnosno, da ih u Šibeniku, gdje nastaje ovaj tekst, statistički ima deset. Usporedbe radi, za Grammyja dolazi jedan glasač na 24 tisuće Amerikanaca. A da se preko bare drže porinovske filozofije da za nominirane glasaju baš svi diskografi, svi glazbenici, svi tonci, svi skladatelji i dobar dio novinara, glasačko tijelo brojalo bi najmanje milijun ljudi, ovako ih je 14 tisuća.
Ma ne bi ni tih naših tisuću bilo problem, kada bi barem većina preslušala albume koje zaokružuju. Ovako se zna – u godini u kojoj Oliver, Gibonni ili Massimo objave albume, pa ma kakvi bili, oni su predodređeni za žetvu Porina. Zaokružuje se napamet, „na povjerenje“, po defaultu. I tako se dobije nenormalna slika hrvatske glazbe danas: Nina, Valjak, Drugi način, Josipa Lisac, Oliver, Tereza, Gibonni, Massimo… I tako Mario Petreković bude nominiran za novog izvođača godine. I tako „Zgubidan“ Drugog načina uđe među tri najbolja rock albuma u 2016.

Porin ili Porni?

I tako… Uglavnom, Oliver i Gibonni jučer su pokupili sedam, osam kipića. Jedino nam nije jasno kako je Massimu umakla nagrada za pjesmu godine nakon višemjesečnog svakodnevnog maltretiranja napaćenog slušateljstva HR2 s njegovom „1000 ljudi“. Bildanje nasilne popularnosti, a usput i tantijema. No, ne moramo ni o tome.
Nećemo opet ni o faktu da su scenaristi HRT-a cijepljeni protiv svake duhovitosti. Doduše ovogodišnji voditelji nisu imali ni ambiciju biti duhoviti, što je možda ipak napredak. Osim ambicija, nije na pozornici bilo ni Duška, niti Barbare, što je valjda isto napredak. A nije bogme u Spaladium Areni bio ni popriličan broj nominiranih; od Josipe Lisac, preko Massima i Gopca, do Jinxa, Elementala, Matije Dedića… Nije bilo ni dobitnika Porina u kategorijama klasične i tamburaške glazbe, a baš su s tim dodjelama organizatori odlučili započeti prijenos. Al’ zato je, bez ijedne nominacije, u dvorani bio Tihomir Dujmović, vjerojatno jedina javna osoba u VIP sektoru koja nije vezana uz glazbu, budući da se kamera HTV-a stalno vraćala njemu. Petparački celebrityji i zvijezde koje ga ignoriraju, toliku otprilike težinu danas ima „hrvatski Grammy“. I sam je za to kriv, ali ne bismo sad ni o tome…
Pa o čemu ćemo onda? Možda je ovo ipak tekst o nagradi Porni, paraporinovskoj manifestaciji koja se jučer odigrala na Facebook profilu umjetničkog kolektiva Moskau. Njihov popis kategorija ustvari je najplastičnije razotkrio što većina potentnih hrvatskih glazbenika, redovito zaobilaženih na Porinu, općenito misli o našoj najvećoj diskografskoj nagradi:
– Besramno ciljanje na dalmatinsku publiku
– Izvođač za kojeg nitko nikada nije čuo, a ima pjesmu godine
– Farsa novog izvođača godine
– Najgori album desetljeća
– Najnepotrebniji rock album godine
– Grupa koja nikako da prestane postojati
– Obavezna nominacija reda radi
– Besmislena kategorija najbolje snimke
I za kraj, samo jedna napomena HTV-ovcima i porinovcima: nagrađeni album Leta 3 ne zove se „Angela Merkel“, nego „Angela Merkel sere“! Uvijek ste tako ukočeni, ali nema veze, nećemo sad…

 

Tags:

VEZANE VIJESTI