Neovisni novinarski portal
29.5.2020.
KOMENTARI / POLITIKA
Dobitna splitska karta: Autohtoni hrvatski proizvod, osuđen na uspjeh!

Dobitna splitska karta:
Autohtoni hrvatski proizvod, osuđen na uspjeh!

Splitu se smješka sjajna politička budućnost. Pravo metropolska. Kakva dolikuje drugom gradu po „veličini i količini“ (ironije i cinizma) u državi. Splitski puče, pamet u glavu! Imate jedinstvenu priliku izboriti se za dobitni paket. Čisti koncentrat lokalne kulturne baštine, kao jamstvo očuvanja jezika, tradicije i običaja dalmatinskog življa. Željko Kerum za gradonačelnika Splita i Miro Bulj za splitsko-dalmatinskog župana. Zar može bolje?! Izvorni hrvatski proizvod time će biti zagarantirano zaštićen. I dalmatinski pršut i sinjska kapica.

Šta se čudite? Ne buljite u te retke, to je posao Mira Bulja, Mostovog zastupnika koji je ušao u politiku jerbo je s 35 godina umirovljen, i to kao HRVI, pa se nečim, maran kakav jest, morao baviti, a da ipak ne nažulja ruke. U sebi je otkrio prirodni dar za politiku i krenuo ab ovo- od mjesnog odbora rodnog Suhača nedaleko Sinja, pa preko sinjskog Gradskog vijeća do hrvatskog Sabora. Impresivno. Sinjske kapice nije se odrekao ni kad je u nacionalni parlament ušao. Baš kao ni ostalih načela u svome političkom djelovanju. Koje je bogme grleno i žestoko. Tko bi rekao da će baš Bulj, otvaranjem afere “Konzultantica”, biti zaslužan za detroniziranje Tomislava Karamarka s pozicije potpredsjednika Vlade , a po domino efektu i s vrha HDZ-a? Sad, nije da je ovom „mostašu“ bilo do rušenja Vlade ( Tihomira Oreškovića ), ali „štetu“ nije uspio iskontrolirati do kraja. Bili su to njegovi pionirski koraci u nacionalnoj politici…

Alkarsko čojstvo i vojnička mirovina

Nekadašnji ministrant župne crkve Gospe Sinjske, po zanimanju tekstilni radnik, doduše bez dana radnog staža u struci, osvjedočeni domoljub, hrvatski vitez koji se s 19 godina uključio u obranu Hrvatske ( u pričuvnom sastavu MUP-a), da bi 1994. prešao u 4. gardijsku, postao profesionalac, zaradio čin i 2007. otišao u mirovinu ( s epoletama poručnika) i invaliditetom od 30 posto. Hm, ne zna se gdje je Miro „uhvatio metak“… Bio je i alkarski momak, razumije se, takva ljudina to neće propustiti, i HDZ-ovac, i ljutiti prosvjednik koji je branio „čast i ponos“ alkarskog vojvode Mirka Norca kad je protiv njega podignuta optužnica. Za Norčevih zatvorskih dana, mijenjao ga je Ante Kotromanović na dužnosti alkarskog vojvode, pa je Bulj i njemu bio alkarski momak. Dvije godine. Dok Kotromanović nije zbog govora na Alci suspendiran.

Nije kotirao kao Sanaderov čovjek, bio je skloniji Pašaliću, a zbog Ante Gotovine koji mu je uzor do danas, zaradio je gotovo isključenje iz Alkarskog društva jer je Sanaderu rekao: „Doći će i tebi kraj, nećeš naše generale locirati, identificirati, uhićivati i transferirati“. I Sanaderu bogme i bi kraj, a Bulju, kako vidimo, novi početak. Politički. Najprije s nezavisnom listom, a onda s Mostom. S kojim se popeo kamenitim stubama ravno do Sabora. Da bi šuvarevski rekao „popu pop, a bobu bob“. Nekako je smetnuo s uma da i u njega ima boba, i više negoli bi htio da se zna…

Netko mu je prišapnuo kako bi mogao biti i župan. Splitsko-dalmatinski. Zašto ne? Ako Nikola Grmoja može pucati na fotelju župana Dubrovačko-neretvanskog, zašto Bulj ne bi na ovu „vlaško-mandrilsku? Uostalom, u svom je selu, kako ljudi pričaju a novine pišu, doveo asfalt svima, sad bi mogao i drugima, po selima cijele županije. Na slavu u vjekove. Ona je zastupnička prolazna. Ali ova ovdje, na tvrdu kamenu ostaje zapisana. Već je obećao stati na kraj bahatluku dužnosnika na svim razinama, voditi računa o potrebama puka, a ne onim osobnima. Takav je Miro Bulj. Skroman,“mali čovjek, visoka rasta“. Sve za druge, za sebe ništa. Samo ga zli jezici mogu prozivati, poput onog HDZ-ovog Andrije Mikulića, jer je 1999. pod posebno privilegiranim uvjetima od MORH-a kupio stan od 80 kvadrata za svega 21 tisuću eura. A skroman kakav jest, u tome se osjećao izgubljeno, pa ga je prodao za 90 tisuća  i investirao u kuću u rodnom zavičaju. Dobro je zaradio, a nije da mu je to bio cilj…

Senzacionalni “Hektor”

Denuncirao ga je Mikulić i zbog statusa HRVI. Prvog među zagrebačkim HDZ-ovcima muči kako je to Bulju ratni invaliditet s 20, narastao naknadno na 30 posto. Što sve pokazuje da samozatajni, skromni i pošteni sinjski alkar i nije tako nepoduzetan i nesnalažljiv. A to ga itekako kvalificira za mjesto župana. Jer, ako ne znate za sebe, nećete znati ni za druge. Samo takvu filozofiju naš narod priznaje. Što pokazuje da je Zlatku Ževrnji ( HDZ) odzvonilo, jer uz takve referencije kakve ima Miro Bulj, doista nema što tražiti u svibanjskoj izbornoj utakmici. Iako se Ževrnja s drugom stranom Buljeve medalje, Željkom Kerumom, itekako dobro slaže. No, Žele bi se s Buljem razumio i bolje…

Strojarski tehničar, bagerist ( u Iraku), poduzetnik i trgovac bez premca, već je iskusio čari poteštatskog mandata. Split ga je prigrlio i ustoličio 2009. u Banovinu poput kralja kakve groteske, ponosan na svoj jedinstveni smisao za humor. Na tom valu uspjeha, Kerum se, zajedno sa Sekom ( Nevenkom Bečić), udobno smjestio i u zastupničke klupe, i sam u nevjerici gdje se to našao. I uslijedile su četiri godine prvorazrednog političkog vica koji će generacije Splićana plaćati još godinama. Doduše, ne samo njegovog, bilo je tu viceva koji su i crnji (i  podmukliji) od Kerumovih…

U međuvremenu, posvećen gradskim poslovima i nacionalnim političkim obavezama, od splitske zapadnoobalne do državne renesanse, Kerum je zapustio privatni posao, a njegovo se carstvo počelo urušavati. Ali je obitelj rasla. Visokopotentni Žele i sam se čudio svome reproduktivnom potencijalu ( „J…. k’o Hektor, svake godine po jeno dite“ ). A kako neće, pa Žele je zbilja senzacija, kako je i sam govorio kad bi došao u Sabor i izazvao pozornost medija. Ne zbog svoga živopisnog lika, ili riječnika, koliko zbog rijetkosti njegovog ukazanja…

Novo doba za novog Keruma. I Bulja!

Ali, što je bilo, bilo je. Ovo je novo doba. Novi Kerum. Iskusniji, mudriji ( ali i siromašniji). Danas mu mjesto na glavnoj fotelji u Banovini treba više nego one 2009. Danas mu je to conditio sine qua non za život na kakav je navikao obitelj. Zato se promijenio. Da bi opet osvojio. Birače. Glasove. Samo slobodno gledajte, i ma koliko gledali, na čelu Željka Keruma pršut više nećete vidjeti. Ono kad ga je šeretski zalijepio na čelo, bilo je samo zato što nije želio pobjedu na izborima. Pa se narugao i sebi i biračima. Dosadilo mu pobjeđivati. Htio se odmoriti. A odmoran i čio sad je opet spreman gospodariti Splitom jer nitko to ne zna bolje od njega. Možda jedino Bulj, koji ipak nije imao još toliko prilika iskazati se. Tek je u politiku ozbiljnije zagazio, ali u sinergiji sa Želom, taj bi dvojac za Split i Splitsko-dalmatinsku županiju, smrtno ozbiljan Bulj i vic po sebi Kerum, mogao čudo uraditi. Osobito na deurbanizaciji i povratku autohtonoj folklornoj baštini Dalmata… A i vrijeme je za to. Neće nama Europa govoriti kakvi ćemo biti!

Dobra je stvar što Bulj prijeti Ževrnjinim uhljebima kako će ih sve kući poslati, jer županija nije ustanova za uhljebljivanje, a Kerum, kao protuteža tome, sve će ih zaposliti. Nema otkaza, brale, samo reci koje si struke i idemo raditi, svak šta zna, ako ne zna, prekvalificirat će se, a ne siditi po kancelarijan… Bravo Žele! Treba ljudi, treba Splitu radnika, k’o će gradit Istočnu obalu, tunel ispod Rive, most od Splita do Kaštela, splitski Gardaland… Neka ljudi, bit će i projekata kad Kerum uđe u Banovinu. Nazdravlje!

Kakav Andro Krstulović Opara ( HDZ ), kakvi SDP-ovi „bakrači“- Aida Batarelo, ili „Pametna“ Marijana Puljak, da ne spominjemo kvizomana s „Mosta uzdisaja“ Roberta Pauletića! U Splitu ponovo igra samo jedan i jedini nam Željko Kerum, nepatvoreni glas naroda, koncentrat dinarsko-balkanskog genskog fenotipa koji se u liku našeg Žele ponovo ukazao Splićanima. A nekako djeluje još impozantnije u dublu s kršnim alkarskim momkom Mirom Buljem. Dubl iz snova. Autohtono rvacki. Osuđen na uspjeh.  Živjela Croatia! Živjela Dalmatia!

 

Tags: , , , , , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI