Neovisni novinarski portal
29.4.2017.
IZDVOJENO
Ante Perković (Foto: Nino Šolić)

Ante Perković (1973-2017):
Čovjek koji je znao bolje

Ante Perković (Foto: Nino Šolić)

Glazbenu, novinarsku i kazališnu scenu jučer je potresla vijest o odlasku Ante Perkovića u 44. godini života.

Ante Perković (Foto: Nino Šolić)

O Anti Perkoviću sve je u zadnja dva dana faktografski rečeno. Uključujući i zlosretnu rečenicu s kojom je, jučer oko dva popodne, sve krenulo. “Nakon kratke i teške bolesti”. Zvučala je, na prvu, kao još jedan performans čovjeka koji je odavno odlučio prijeći crtu koja oduvijek strogo razdvaja onoga koji stvara od onoga koji o tome piše.
Danas će se na nekoliko medijskih mjesta istaknuti da je bio renesansni čovjek, osebujni kreativac i čovjek koji je hrabro slijedio svoje snove. Sve točno. No, tada, prije petnaestak godina, izgledalo je kao da je poludio. Ostaviti se glazbenog kritičarstva u kojem je stvorio novinarsko ime i čija je bio perjanica, bio je iskorak u nepoznato, za sve nas osim za njega. Ili, ako ćemo pravo, ako je Ante – s kojim sam dijelio redakciju sedam, osam godina prvo u Star(t)u nove generacije, a onda i u Jutarnjem – shvatio da glazbeno novinarstvo nema smisla, onda možda zbilja i nema. A onda smo u problemu, svi mi koji smo pokušavali o glazbi pisati opušteno, razumljivo, duhovito i pametno, baš onako kako su nas njegovi tekstovi učili. Nije svoje kritičarenje shvaćao kao svetu misiju, uostalom kao ni glazbu o kojoj je pisao i koju je stvarao. Dokazuju to i mailovi koji su na glazbene redakcije počeli stizati tijekom 2007. s adrese Ćato Rekord, njegove izdavačke kuće koja je objavljivala i propagirala njegove solo uratke:
Album “Svi me vole dok me ne upoznaju” upravo se dovršava kod boljih zagrebačkih prijatelja izvođača i autora, a sadržavat će 11 boljih pjesama. Upitan za izdavačke i promotivne planove, Perković poručuje: “Postoji plan, ali je sulud.” (02.03.2007.)
Taj je bio prvi. Ante je, nekoliko godina prije osnivanja Ćato Rekord, učinio ono što se valjda rijedak glazbeni recenzent na ovim prostorima usudio. Osnovao je vlastiti bend. Djeca su doživjela sudbinu kakvu je vjerojatno i očekivao – kritičari su uglavnom izbjegavali napisati recenziju jer su ga voljeli, a kolege glazbenici su se ispod glasa pitali što mu to treba. Ali Ante je znao bolje, znao je staru istinu da je bend najbolje osnovati kad si u tridesetima.
VRH: U četvrtak 12. travnja, aproksimativno oko 13.45 po srednjoeuropskom vremenu, u emisiji Glazbena zona televizije Z1 premijerno će se emitirati već sad kultni spot “Žene koje ne postoje” na tako mladog, skoro pa vremešnog kantautora Ante Perkovića. Vitalni Perković će pritom i osobno gostovati u emisiji te široj javnosti pobliže objasniti uske interese koji su ga potjerali u samostalni album “Svi me vole dok me ne upoznaju”. (11.04.2007.)

(Foto: Ćato Rekord)

Potpuno krivo, naravno. Svi bi ga zavoljeli baš kad bi ga upoznali. Lako je sad biti pametan, lako je zaključiti da se njegov prelazak “crte” dogodio zbog očuvanja one djetinje zanesenosti glazbom. Tada smo njegovo dizanje ruku od pisanja kritika shvatili kao osobni udarac koji nam je poljuljao vjeru o ono što i sami radimo. A on je, naravno znao bolje. Znao je da seciranje glazbe nema nikakve veze s uživanjem u njoj.
A uživati je htio. Baš kao i onda kad je treperio poput dječačića kad je, mislim da je bila 2001., išao u Beč na intervju s Johnom Fruscianteom. Taj osjećaj se izgubi ako glazbu počnete shvaćati ozbiljno, kao posao. To sebi nije želio i zbog toga je, ako zbog ničeg drugog, u očima svih (nas) koji smo u medijima nastavili trubiti o dobrim i lošim albumima, Ante Perković “renesansni” čovjek. Ustvari je jedini imao muda.
O BOŽE, PERKOVIĆ UŽIVO U BOOKSI: u subotu 5. 5., s početkom u 20 sati, a možda i liz kasnije, u zagrebačkom klubu Booksa u Martićevoj ulici, vremešni, maltene prosijedi kantautor Ante Perković održat će svoj prvi samostalni koncert. Očekivati se može sve – od potpunog kraha do obične katastrofe, ali je zato zabava zajamčena. Suludi Perković nastupa sam te svira rukama, nogama i ustima. (02.05.2007.)
Pisanja se nikad nije odrekao. Od svih knjiga koje se od jučer nabrajaju kao njegovo naslijeđe, “Sedma republika” vrhunsko je, lucidno i bitno djelo. Na nevjerojatno otrežnjujući način nam je objasnio ono što smo mislili da dobro znamo, a bili smo uglavnom u krivu – što je zapravo rock scena, uz koju smo generacijski odrastali i na koju se pozivamo, htjela reći. Osjećaj za ono bitno u glazbi, ono između redaka i ono što smo svi osjećali ali nismo znali artikulirati, Ante je bezgrešno i s lakoćom prenosio na papir. Baš poput teksta Branimire, oprosti!, kojega ovaj potpisnik pročita svakih nekoliko mjeseci tek da vidi koliko još o stilu i promišljanju ima za učiti od boljih.
Poštovani medijski pregaoci! Jedan od najmanje isčekivanih izdanja u povijesti hrvatske glazbe, rekli bismo album godine da nije smiješno ograničiti takvu ljepotu na samo 365 dana, “Svi me vole dok me ne upoznaju” vremešnog kantautora Ante Perkovića konačno se pojavljuje u pojavnom svijetu u ponedjeljak, 18. lipnja! No, nemojte ovaj komad glazbenog užitka tražiti po boljim CD shopovima: “Svi me vole…”, sukladno s jedinstvenom prirodom izdanja, ima i jedinstven način prodaje: bit će to prvi hrvatski album dostupan isključivo u kolportažnoj prodaji! (15.06.2007.)

(Foto: Ćato Rekord)

A onda smo shvatili i da se u Anti krila još jedna osoba. Ida Prester jučer je to najbolje sažela: “čudna kombinacija sramežljivog introverta i neočekivano teatralnog ekstroverta na pozornici”. Da, sva ona pristojnost, skromnost i uglađenost koje smo svakodnevno prepoznavali u njemu, na pozornici su prepuštali mjesto čudaku čiji je one-man-show bio izvan svake pameti. Grupa Djeca je, tada se to vidjelo, bila samo prolazna stanica na putu do čiste scenske genijalnosti. Njegov drugi solo album “Duplo dno” suludi je dijamant hrvatske kantautorske underground scene. Za to nam nije bila potrebna distanca da shvatimo, znali smo to odmah.
DUPLO DNO: NAJVEĆI HITOVI LP – konačno vani! O da, čekanju je došao kraj! (Ako ste čekali ‘Duplo dno’ Ante Perkovića. Ako niste… pa, strpite se još malo, sestra će vas prozvati kad budete na redu.) ‘Duplo dno: najveći hitovi’, drugi samostalni album čovjeka koji je vratio Kanta u kantautorstvo, otisnut samo na vinilu u ekskluzivnoj, numeriranoj seriji od 300 primjeraka konačno je  dostupan. Ćato je neskroman i tašt pa će reći: izdanje godine! Album je sniman u najmasnijim zagrebačkim studijima, a sam ga autor, Ante Perković, još zadihan od nošenja paketa vinila na peti kat Ćatina nebodera, ovako komentira: ‘Mislio sam da je ovo lakše.’ (25.06.2009.)
Zadnji mail s adrese Ćato Rekord došao mi je 1. veljače 2011.:
Recenziraš li još, prijatelju? Eh, sve nas je manje, ali se nekako držimo. Nadam se da si dobro i da te život u korporaciji ne ždere previše. Ja dobio sina pa sad ne moram stalno mislit o tome kako je meni. O manje dobrim stvarima roditeljstva neću, to je ko kad ti netko priča o vojsci prije nego tamo odeš, bezveze. Uglavnom, ako si se pitao zašto me nema po koncertima, sad znaš.
Ante Perkovića više neće biti na koncertima. Zadnji kratki susret od prije nekoliko mjeseci potrošili smo uludo, smijući se zajedno njegovom pojavljivanju u reklami Hrvatske lutrije. Bit će još koncerata i recenzija, ali nikad nitko neće pisati o glazbi s lakoćom i šarmom kako je to Ante radio. Ante je uvijek znao bolje.

 

Tags:

VEZANE VIJESTI