Neovisni novinarski portal
27.10.2020.
KULTURA
(Foto: Jozica Krnić)

‘Šibenik, srcem i umom’:
Razasuti teret eseja Milivoja Zenića

(Foto: Jozica Krnić)

S promocije knjige tekstova znamenitog ravnatelja Gradske knjižnice u Šibeniku, objavljene pet godina nakon njegove smrti.

(Foto: Jozica Krnić)

Puna Multimedijska dvorana Knjižnice, u 13 sati, valjda znači nešto. Milivoj Zenić i dalje je najjače ime šibenskog kulturnog života, iako ga nema već više od pet godina. Prijatelji, suradnici i štovatelji odazvali su se na promociju knjige “Šibenik, srcem i umom”, sabranih Zenićevih radova koji su objavljivani u novinama, časopisima, brošurama i katalozima. Ili nisu ni objavljeni, već izrečeni na raznim promocijama i komemoracijama.
Ustvari, priznao je aktualni ravnatelj Knjižnice, Vilijam Lakić, u knjizi se našla većina tesktova koji su pronađeni u Zenićevu kompjuteru nakon što je umro.
– Šteta bi bilo da to ostane u wordu, a da ne ugleda svjetlo dana – rekao je Lakić
– Zenić je strahovito puno učinio ne samo za Knjižnicu u stručnom smislu, njegov je značaj i utjecaj nadišao lokalne razmjere. Uostalom, on je bio taj koji je pokrenuo izdavačku djelatnost Gradske knjižnice “Juraj Šižgorić” – istaknuo je Lakić. – Zato mislim da je primjereno da ovu knjigu objavimo na dan kada slavimo i rođendan Knjižnice.
– Ova je knjiga razasuti teret tekstova i eseja, koji svi imaju neku zavičajnu lozinku. Zenić je pisao o Krki, Zlarinu, spizi, vinu i, naravno, o Knjižnici – rekao je Joško Belamarić iz Instituta za povijest umjetnosti, jedan od urednika knjige.

S današnje promocije Zenićeve knjige (Fozo: Jozica Krnić)

Belamarić je posebno skrenuo pažnju na dva teksta u knjizi: – Prvi tekst je “Tajanstvena samoća težačke Gorice”, dakle radi se o njegovom kvartu. On je grad promatrao kao u amfiteatru. Gotovo klasicistički gleda simetralu kroz taj dvostruki bedem, iznad kojeg se nadam se neće ostvariti projekt eskalatora, to bi bila blasfemija s obzirom na vrijednosti tih zidina. To je jedan sinestetski doživljaj, nešto što se pretapa u svim osjetilima. Čak i kad je scena ispred njega prazna, osjećate da je Milivoj socijalno biće na kvadrat.
Drugi tekst – nastavio je Belamarić – tiče se same Knjižnice. To neobično Vitićevo zdanje u šezdesetima je doživio kritike jer se činilo da je nemilosrdno penetriralo na rub povijesnog grada. No, kvaliteta tog arhitektonskog projekta s vremenom se počela pokazivati i ta zgrada nije više Šibenčanima bila uljez.
– Iz svake stranice, ne samo ove knjige, vidite da te stranice piše čovjek najšire erudicije. Ne znam tko bi mogao u budućnosti mogao o Šibeniku pisati iz toliko različitih kutova, služeći se s tolikim disciplinama. Istodobno, Zenić je imao jednu finu distancu prema onome o čemu piše, nikad nije prešao crtu pretjerivanja – istaknuo je Joško Belamarić.
Zaključeno je ono što su okupljeni već znali – cijeli Zenićev opus danas je škrinja općeg znanja o Šibeniku.

 

Tags: , , ,

VEZANE VIJESTI