Neovisni novinarski portal
10.12.2019.
KOMENTARI / POLITIKA
Ivan Pernar (32), saborski zastupnik: Lisica u kokošinjcu

Ivan Pernar (32), saborski zastupnik:
Lisica u kokošinjcu

Ivan Pernar ( 32 ) viši medicinski tehničar s talentom amaterskog glumca, i aktivističkim impulsom obrane ugroženih ovršenika koje država bez milosti baca na ulicu, našao je definitivno novo, propulzivnije glumište. Hrvatski je Sabor pretvorio ( nije prvi u tome) u vlastitu, ridikuloznu pozornicu na kojoj redovito uvježbava tekstove i role za neku novu, možebitnu, buduću glumačku karijeru. Recimo zagrebačkog gradonačelnika. Za koju ga njegova živozidaška sljedba već ambiciozno priprema. Na putu do uspjeha, makijavelistički ne bira sredstva. Koristi i velike i male. Ma što o tome mislili i „montirali“ mu pravobraniteljica za djecu, policija ili DORH…

Pretenciozno se uspoređujući u žrtvi s Isusom Kristom , kojemu HDZ sustavno radi o glavi, sad je stao obilaziti škole i malodobne školarce s kojom se fotografira i pozira, i ne pitajući za dozvole i ne poštujući pravo na privatnost, zakone, propise, pravila igre. Učenicima se ukazuje poput velikog pravednika i istinoljupca, zavodi ih svojim otkačenim propovijedima, neposrednošću, antielitizmom i nekonvencionalnim ponašanjem. Nagovara ih , štoviše, na markiranje s nastave i trenutno postaje njihov uzor. Zvijezda društvenih mreža. Udarna vijest mainstream medija, ispred Donalda Trumpa, pohvalit će se i sam svojim štovateljima.  Je li ovaj donedavni antideložacijski aktivist, aktualni zastupnik Živog zida u državnom parlamentu, zapravo prizemni populist, infantilni ekshibicionist ili lukavi politički performer koji se samo „pravi lud“, a zapravo itekako dobro zna što radi i na tome će ustrajati dok god mu to donosi popularnost i politički profit na hrvatskoj sceni?

Šutnja za novu generaciju emigranata

O Pernaru se zapravo znade gotovo sve. Zahvaljujući medijima koji bilježe svaki njegov ispad, svaku riječ izgovorenu u sabornici ili na njezinim hodnicima, i prateći svaki njegov korak izvan parlamentarnih klupa. Ta pažnja javnosti koja ne jenjava, obilato hrani gladni ego ovog ekscentričnog narodnog deputata kojemu ako ništa drugo ne manjka ni drskosti ni domišljatosti. Bogme ni vremena…

U samo tromjesečnom zastupničkom stažu skupio je cijelu zbirku saborskih eskapada koje ga čine jedinstvenom pojavom u hrvatskoj politici. Što li taj sve nije izgovorio za saborskom govornicom, a govorio je i kad je šutio!

Ovotjedna rasprava o prijedlogu Zakona o autorskim pravima kojeg, kakvog li cinizma, kao svoj prvi zakonski akt Saboru podnosi ministar Pavo Barišić, dikreditiran plagijatorstvom, Pernaru je i opet samo povod za osebujnu jednočinku. Nije imao što osobitog kazati o problematiziranom ZAMP-u, sve su, naime, već drugi rekli, pa je za govornicu izašao tek izraziti nezadovoljstvo diskriminatornim odnosom spram njegova Živog zida kojemu se redovito odbijaju zahtjevi za stankom tijekom zasijedanja, a toga dana predsjedavajući ih je odobrio čak tri. Pa u znak prosvijeda, viši medicinski tehničar na „privremenom radu u parlamentu“, temu ignorira a svoje četiri raspravne minute koristi za šutnju.-  Za sve mlade koji su napustili našu zemlju i koji je i ovog trenutka napuštaju – kazao je teatralno i za saborskim mikrofonom dosljedno zašutio.

A da igrokaz bude kompletniji, za zvučnu kulisu pobrinuo se HDZ-ov bukač Stevo Culej koji je sa svog mobitela pustio snimku himne kako bi Pernarova šutnja dobila na „dostojanstvu“. Predsjedavajući sjednice Željko Reiner glasno je konstatirao kako ne čuje taktove „Culejeve himne“, što je Pernara u šutnji i pijetetu spram nove generacije hrvatskih emigranata dodatno isprovociralo, pa se okrenuo Reineru i mrtvo ozbiljno zatražio: Molim predsjedavajućeg da me ne ometa u izlaganju.

Pernar u našem “sokaku” (školskom dvorištu)

Dakle, ako ne preskače zidove školskih dvorišta tražeći statiste za svoje FB objave i veličanje vlastitog lika i djela, Pernar se zabavlja u sabornici smišljajući predstave za uveseljavanje puka. Jer, prezir naroda spram političkih elita koje na njihov račun i u njihovo ime parazitiraju s visokim primanjima čak i za potpuni nerad ( jer na sjednice i ne moraju dolaziti a za to nisu sankcionirani), već je toliko narastao da svatko tko se ruga s ovom institucijom, makar ona bila najviše predstavničko tijelo hrvatske parlamentarne demokracije, za puk postaje nacionalni junak. Pa kad Pernar u sabornici žvače pizzu, i rukavom briše tragove jela s usta, i kad lupeta o cijepljenju djece kao smišljenom žigosanju ljudi poput stoke, a koje za posljedicu ima autističnu djecu, kad dovodi u pitanje teoriju evolucije kojoj djecu uče samo zato jer je kompatibilna političkim uvjerenjima, kad brblja o nastanku kita i „kravi koja je ušla u vodu i dobila neki sonar“ , a fosilnih ostataka nigdje ( osim onog „zagrebačkog kita“ koji se nalazi samo koji minut od zgrade Sabora, kako je „učenog“ zastupničkog skeptika obavijestio sociolog Sven Marcelić), Pernaru svjednako mase oduševljeno plješću. Blago neznanju i samodopadnom lupetanju…

Ivan Pernar je mogao biti i društveno koristan zdravstveni djelatnik s obzirom na njegovo zvanje višeg medicinskog tehničara, ali mu se to humano, medicinsko zanimanje nije činilo dovoljno atraktivno i uzbudljivo za njegov veliki ego koji je žudio za političkih svjetlima reflektora. Doduše, u svome obiteljskom stablu imao je određene genetske predispozicije za današnji angažman, s obzirom na pretka istog imena i prezimena, HSS-ova poslanika u Narodnoj skupštini Kraljevine SHS koji je 1928. ranjen prilikom pokušaja atentata. Na njega, hvala bogu, nitko još nije pokušao atentat, ali je već, poput svoga pretka, izbacivan i nasilno iznošen iz sabornice, kao persona non grata predsjedavajućem Željku Reineru, kojeg će potom usprediti s Hitlerom, a njegove metode nazvati fašističkim. Prvi je i zasad jedini kojeg je saborska straža iznijela, makar živog i zdravog, sa sjednice ( Ivana Sinčića su izvukli, ne i nosili).

Politika kao obiteljsko nasljeđe

Politika mu je, ergo, bila dio obiteljskog nasljeđa, ali je, evidentno nije znao artikulirati ideološki nego tek manifestnom destrukcijom. Lutao je od Zelenih i Sanaderovog HDZ-a kojeg je , navodno posve razočaran, napustio 2008., pa do aktivističkog prosvjednog bunta protiv sustava neosjetjivog na sudbine običnih malih ljudi. Ostat će zabilježeno da je 2011. organizirao facebook-prosvjed ispred zgrade Vlade s namjerom da isprovocira ostavku tadašnje premijerke Jadranke Kosor. Kasnije će u svom civilnom aktivizmu eskalirati do pokušaja paljenja hrvatske zastave u Osijeku, bit će više puta privođen i hapšen zbog remećenja javnog reda i mira, a taj će stil uvesti i u Sabor izborom za zastupnika ( na zvuke hrvatske himne, ne one s Culejevog mobitela, ostao je jedini sjediti u Saboru). Pokušavao je Pernar s više stranačkih opcija, od libertarijanskog Saveza za promjene, preko Živog zida kao antideložacijske udruge koja je bila brana nasilnom iseljavanju ovršenih građana iz njihovih domova, pa Jedine opcije, Abecede demokracije i natrag do – Živog zida. I tu se zasad ukotvio.

U Sabor je ušao zahvaljujući preferencijalnim glasovima egzaltiranih štovatelja koji su mu u 6. izbornoj jedinici poklonili čak 15,66 posto glasova, iako je bio na dnu stranačke liste. A kad je jednom prekoračio prag hrvatskog Sabora, odlučio je obilježiti ga svojim osebujnim, kontroverznim populizmom par excellence. U tome zasad nema konkurencije, ma koliko se fenomen Pernar izučavao kao psihosociološka patologija.

Pernarologija za mazohistične mase

On govori jezikom ulice, kafića, njegove su teorije i rasprave na razini „malih noćnih razgovora“ stimuliranih viškom maligana, njegov je pristup snažno naslonjen na teorije zavjera, na antiamerikanizam i rusofilstvo po potrebi, na kolonijalni položaj porobljene, nasilno eurounijski integrirane Hrvatske kojoj je oduzet i suverenitet i sloboda za račun interesa krupnog kapitala i bankarskog lobija koji upravlja današnjim svijetom, on ignorira i negira sve autoritete gradeći na tome vlastiti. U njegovim eskapadama uvijek je taman toliko istine da na narod djeluje poput lijepka na koji se uhvati, slijepo vjerujući svome nekonvencionalnom, antielitističkom tribunu, koji jedini govori istinu svjedočeći svoju neuvezanost u tu prljavu, perfidnu mrežu isprepletenih političkih i bankarskih interesa u ime kojih se žrtvuje sloboda i integritet države i naroda. Bravo, Pernar! Tako se to radi.

Narod je mazohistična masa koja cijeni one koji joj u lice kažu kako je izmanipulirana, prevarena, žrtvovana i iskorištena za mulitipliciranje kapitala onih koji ga ionako imaju prekomjerno. Toj amorfnoj masi neinformiranog, često i neobrazovanog puka, ne trebaju rješenja koja vode iz začaranog kruga, oni Pernara ne tjeraju da im pokaže put, a niti ga on znade i nudi. Zadovoljni su i samom potvrdom svoje žrtve, poniženosti i izmanipuliranosti. Shvaćene kao empatija i solidarnost. Ma koliko Pernar ne dijeli ni njihovu sudbinu ni njihovu neimaštinu, ni njihovu obespravljenost. I plješću tom svevidećem „bogočovjeku“, mesiji koji ih je otrijeznio. Da bi u prvoj sljedećoj prilici ( izborima ) potvrdili svoju ovisnost. Sasvim dobrovoljno. I Pernar i narod. Birajući svatko svoju šansu i „žrtvu“…

 

Tags: , , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI