Neovisni novinarski portal
29.1.2020.
FAIRPRESS
(Foto: pixabay.com)

Puhanje u jedra vladi ili opoziciji, otkrivanje afera i pokušaji njihovog zataškavanja, oslikavaju medijsko nebo Crne Gore

(Foto: pixabay.com)

Od 1. prosinca 2016. do 1. veljače 2017. na ovom ćemo portalu svakodnevno prenositi tekstove istraživačkih novinara s portala Fairpress.eu, medija koji je nastao u sklopu projekta “Odgovor građana na klijentelizam u medijima – MEDIA CIRCLE”.

(Foto: pixabay.com)

Piše: Ivana Horvatek, Fairpress.eu

Mediji u Crnoj Gori većinski su posvećeni političkom utjecaju na svoje konzumente. Bombastični naslovi novina „za“ ili „protiv“ vlasti, puhanje u jedra vladi ili opoziciji, otkrivanje afera i pokušaji njihovog zataškavanja, oslikavaju medijsko nebo Crne Gore, riječi su Miomira Maroša, urednika emisije u Radio Televiziji Crne Gore, i autora knjige “Brendiranje crnogorskih medija” koji se za Fairpress osvrnuo na stanje u medijima i ostalim pitanjima vezanim za novinarstvo u Crnoj Gori.
Na pitanje kakva je kvaliteta profesionalnog novinarstva u Crnoj Gori, Maroš ističe da se glasila bave građanima, u onoj mjeri, u kojoj nastoje pokazati brigu ili nebrigu vlasti prema njima. No, aktualna društvena zbilja koja ovih godina nije lijepa ni u Crnoj Gori, ni u svijetu, pogoduje da se uz priču o teškim prilikama u privredi i životu, ali i kroz sve veći broj vijesti iz crnih kronika, sve više kritizira vlast, a samim tim se stvara osjećaj da „su prave vijesti loše vijesti, a to svake novine od nastanka tiska mogu potvrditi.“ Nasuprot ovakvog je izvještavanje koje je isključivo afirmativno za vlast i bez mjere brani njene pozicije, uz obaveznu kritiku druge strane.
– Polarizacija medija utječe na to da je profesionalnost dovedena u pitanje, te da su izvještaji o važnim temama, pod obavezno, vrijednosno obojeni. Orijentacija prema subjektu priloga ili priče, tzv. novinarski „uklon“, određuje ukupnu konotaciju glasila, mada su to često i najave voditelja, generalne najave centralnih informativnih emisija, kao i reklame emisija, takoreći, ukupan izgled medija. Postavlja se pitanje gdje onda stanuje istina, te je li netko njezin „ekskluzivni vlasnik“, kao što se predstavljaju mediji?! Istina je, najčešće, negdje između, a da bi je građanin dohvatio, nužno je da bude informiran iz svih medija i da ima medijsku pismenost, kojom će raskrinkati „medijske konstrukte“, tj. dekodirati medijske poruke. Ovdje se radi o mnoštvu (partikularnih) istina.
Mediji funkcioniraju po ideološkoj matrici, izvještavajući mitomanijski, stereotipno, smatra Maroš naglasivši da tako održavaju status quo u društvu i brane unaprijed određene pozicije, a bez želje da se ide zdravo naprijed i da se, možda, pozicije različitih strana u medijima i društvu sretnu, za dobrobit građana i države.
O izvještavanju pojedinih gostujućih medija koji imaju najgrublji propagandni karakter neću govoriti, jer takvo izvještavanje nema ni obrise profesionalnog.
Kada je riječ o autocenzuri i jesu li joj novinari u Crnoj Gori podložni, Maroš kaže da je posao novinara u ovakvoj konstelaciji odnosa, po prof. dr Ratku Božoviću, „ples između jaja“, te osim cenzure, u Crnoj Gori cvjeta autocenzura, koja je krotiteljica slobodnog duha. „Potaknuta silama podčinjavanja, autocenzura dovodi do blokade kritike i sužanjstva demokratske svijesti. Zato ona i jest destruktivni temelj cenzure.“  Urednici i novinari u strahu od kritika i u borbi za održavanje postojećih pozicija, ne objavljuju ni ono što bi mogli objaviti ili po svaku cijenu informacijom žele dodvoravati političkim autoritetima.
Govoreći o plaćama novinara, Maroš ističe da su uglavnom, nedovoljno pristojne za posao koji obavljaju.
U velikim sistemima pod financijskim i političkim okriljem države, nedovoljno stimuliranje autora, kao i unutrašnja trvenja, utječu na to da se živi od dana do dana (za dnevno, informativno-političko novinarstvo), bez realne projekcije budućnosti. Sve se manje govori o digitalizaciji Javnog servisa i razvoju ostalih medija, ali se podmiruju redovne potrebe za opstankom. Plaće su u RTCG redovne, ali je 720 stalno zaposlenih i neutvrđen broj honoraraca, pa oni koji zaista rade, ne mogu biti dovoljno nagrađeni. Kako je u privatnim medijima, teško je utvrditi. To je poslovna tajna, mada se zna da je za protekle tri godine čak 600 zaposlenih u medijima ostalo bez posla, što je trećina ukupnog broja.
Maroš se osvrnuo i na medijske zakone u Crnoj Gori.
Iako je moje prvo akademsko obrazovanje pravničko, na ovaj aspekt u analizi medija rijetko kada obraćam pažnju, jer je regulativa jedno, a empirija drugo. Zna se da je dekriminalizirana kleveta, iz civilnog sektora su zahtjevi da se promjenom zakona onemogući veći utjecaj vlasti na rad Javnog servisa, ali to se nije dogodilo i pitanje je koliko je opravdano da iz NVO sektora bude dominantan broj članova savjeta. Nigdje jasno nije naznačeno je li izmjenom zakona povećano izdvajanje iz budžeta države za financiranje RTCG, ali po iznosu koji je opredijeljen – 18 milijuna eura za 2017, reklo bi se da jest. Nije usvojen najavljeni prijedlog propisa koji bi ograničio oglašavanje države u pojedinim medijima, čime se na neki način cenzuriraju mediji nelojalni vlasti. Preporučljivo je da bude osnovan Fond za razvoj privatnih medija koji tangiraju javni interes, kakvi zahtjevi stižu s njihove strane.
Po pitanju pritiska vlasnika medija na novinare, neprofesionalnih uredničkih politika i vanjskih komercijalnih i političkih interesa, Maroš objašnjava kako je priča o profesionalnosti vraćanje iskonskim principima poštenja i izvornim načelima novinarstva.
To je podsjećanje na školske primjere kako bi trebalo. Naša crnogorska medijska praksa je daleko od toga. U uvjetima političkog polariteta i senzacionalizma kako bi se bolje prodao medijski proizvod i uvjerio konzument u određeni stav, na sceni su neobjektivnost, pristranost, povreda privatnosti, a često i propaganda. Od novinarstva se uzima samo ono što može koristiti određenoj projektiranoj svrsi. Vrlo su rijetki dobri primjeri. Nema praktičara, ali ni teoretičara koji bi s vremena na vrijeme ukazali na greške i put ka tome kako bi trebalo izvještavati, ali to ne rade ni esnafska udruženja, ni samoregulatori na pravi način. Je li publika svjesna toga?! Možda nije u potpunosti, ali da sve više jest, jer najviše konzumirajući medije, bar na osnovu iskustva, postaje medijski pismena. Jedini siguran put do povjerenja publike jest profesionalnost, objektivnost i nepristranost. Bude li rasla samosvijest publike, tako će i mediji morati biti profesionalniji u državi koja ima dugu tradiciju novinarstva i pismenosti, kazao je Maroš za Fairpress.
Prema izvještaju Reportera bez granica (Reporters Without Borders) upozorava se da je u 2015. godini, sloboda medija širom svijeta zabilježila drastičan pad. Od balkanskih zemalja najmanje su slobodni mediji u Makedoniji i Crnoj Gori. Iako je Crna Gora u slobodi medija napredovala za osam mjesta u odnosu na prošlogodišnji izvještaj, te je sada na 106. mjestu i dalje je jedna od najlošije rangiranih u regiji.
Prema podacima drugog mjerenja Indeksa klijentelizma u medijima koji mjeri rizike klijentelističkih praksi, postojanje takvih praksi, kao i potencijal društva i države za rješavanje pitanja klijentelizma u medijima, kao i drugih pitanja povezanih s funkcioniranjem medijske industrije, situacija u Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji je vrlo slična, što ima uporišta i u dinamici političkih aktivnosti u ovim zemljama prethodne godine. U 2015. godine industrija je u Crnoj Gori zapošljavala 1.959 osoba. Kada je o nezaposlenim novinarima, odnosno novinarkama riječ, u Crnoj Gori ih je u 2015. godini bilo 159. Ako se ovaj podatak stavi u odnos s ukupnim brojem nezaposlenih u istoj godini, nezaposleni novinari u Crnoj Gori čine 0,5 posto ukupne nezaposlenosti. U većini zemalja, osim u Makedoniji i Crnoj Gori, prosječna plaća u industriji veća je od prosjeka u zemlji. Prosječna neto plaća u industriji (“Informacije i komunikacije”) iznosi 477 eura u odnosu na prosječnu neto plaću u državi u 2015. koja iznosi 480 eura. U 2015. godini pada broj nezaposlenih novinara za čak 42 posto u odnosu na 2014. godinu, a ukupan prihod javnih televizijskih stanica raste, kao i dobit na kraju godine. Mediji u Crnoj Gori osnivaju se aktom o osnivanju, slobodno i bez potrebnog odobrenja.
Napomena: Podaci korišteni u ovom članku prikupljeni su u svrhu mjerenja Indeksa klijentelizma u medijima u sklopu regionalnog projekta Odgovor građana na klijentelizam u medijima (MEDIA CIRCLE), financiranog iz Instrumenta pretpristupne pomoći Europske unije (IPA) Civil Society Facility (CSF) i sufinanciranog od strane Ureda za udruge Vlade RH.

 

Tags:

VEZANE VIJESTI