Neovisni novinarski portal
27.11.2020.
POLITIKA
Ima tu nešto… /Kružni tok bez izlaza

Ima tu nešto… /Kružni tok bez izlaza

Što je Erjavec, u vlažnim snovima, poželio postići usporavanjem Austrijanaca i i Nijemaca na kratkom proputovanju kroz Sloveniju? Da zbog gnjavaže na graničnom izlazu iz dežele pobjesne pa odustanu od Kornata i skrenu na Bled? Da im se Hrvatska zgadi zato što ih maltretira- Slovenija ?!

Piše: Renato Baretić

Ilustracija: Mario Jurjević

Što je to Erjavec, u vlažnim snovima, poželio postići usporavanjem Austrijanaca i Nijemaca na kratkom proputovanju kroz Sloveniju? Da zbog gnjavljenja na graničnom izlazu iz dežele pobjesne pa odustanu od Kornata i skrenu na Bled?! Da im se Hrvatska zgadi zato što ih maltretira – Slovenija?!

Nema u postjugoslavenskim republikama nijedne vlasti koja se, bez obzira na formalni ideološki i svjetonazorski predznak, otjelovljena u ovom ili onom svojem visokom dužnosniku, ne trudi svojski sramotiti svoju zemlju, njezine građane, vlastitu funkciju i, uopće, zdrav razum kao takav. Ne treba sad tu nešto posebno nabrajati, lako ćete se i sami prisjetiti takvih primjera, evo, samo u posljednjih šest mjeseci, ako imalo pratite političke vijesti.

Karl Erjavec , čudo neviđeno

Posljednjih četvrt stoljeća bilo je sasvim dostatno da tu neiskorjenjivu pojavu svi uočimo, bespomoćno prihvatimo i prestanemo se snebivati. Meni je osobno to relativno brzo uspjelo sa svima, počevši od nas Hrvata, ali ni do dana današnjeg ne mogu dokučiti zašto me iznenadi svaki put kad si u nogu, i to još kroz dlan, sami zapucaju – Slovenci. Pojma nemam zbog čega se baš njima iščuđavam, kad znam da po glavi stanovnika nisu na vlasti imali niti za promil manje idiota, klaunova i lopova nego Hrvati, Makedonci ili Srbi.

Evo, recimo, ovaj njihov ministar vanjskih poslova, Karl Erjavec: premda već odavna ne bih trebao, ja sam se njemu opet najiskrenije začudio neki dan kad je ispalio ono kako će se Hrvatskoj osvetiti usporavanjem turista iz Austrije i Njemačke, ako Zagreb ne prihvati odluku arbitražne komisije o savudrijsko-piranskom lavoriću mora. Pojma nemam i nije me ni briga što je čovjek jeo, pio i pušio prije no što je ispalio tu glupariju, ali -‘ beš mi sve ako to ne bih volio vidjeti u praksi! Zamišljam Erjavca pognutog nad štapskom kartom Slovenije, okruženog pobočnicima kojima izdaje zapovijedi: “Ovdje uspornike na autoput, ovdje i semafore! Matjaž, Boštjan, ovdje vi od sutra do listopada glumite prometnu nesreću i čekanje policije, jasno? Ovdje i ovdje kružni tok bez izlaza, samo curik, to do petka mora biti gotovo! Tu izgraditi portal lažnog tunela i staviti tablu da je zatvoren! Tko je za žicu zadužen, Mojca, za pola sata da mi se tu nacrta, jasno? Da vidimo sad gdje ćemo obavijesti o minama…”. I sve tako redom, u znoju lica svoga, sredinom lipnja, u velikom uredu do kojeg još nije stigla informacija da je Europska komisija dužna jamčiti slobodan protok ljudi i roba na cijelom teritoriju EU. I da mora, silom svojih vlastitih propisa, čvrknuti po nosu svaku frustriranu umišljenu veličinicu koja pomisli da se može šegačiti s jednim od ključnih postulata cijele Unije.

I neki Slovenci znaju biti beskrajno glupi…

Što je to Erjavec, u vlažnim snovima, poželio postići usporavanjem Austrijanaca i Nijemaca na kratkom proputovanju kroz Sloveniju? Da zbog gnjavljenja na graničnom izlazu iz dežele pobjesne pa odustanu od Kornata i skrenu na Bled?! Da im se Hrvatska zgadi zato što ih maltretira – Slovenija?! Ili pak da Hrvatska, suočena s tako opako zastrašujućom prijetnjom, odjednom obrne ćurak i vrati se u proces arbitraže iz kojeg je istupila još prije godinu i pol, kad je nedvojbeno ustanovljeno da Erjavec i njegovi rovare ispod stola?

Već sljedećeg dana ministar je umjereno reterirao, utekavši se plenkovićevskim poopćavanjima i doktrini “delikatnih pitanja”. Netko mu je valjda prišapnuo da je ispalio bedastoću na kojoj ne bi valjalo javno ustrajati, ne bi nikako. I da bi sad, kad već Slovenija ima presudan utjecaj na arbitražnu komisiju, najlukavije bilo izlobirati da odluka arbitara bude cirka 95 posto u korist – Hrvatske. Tako da je Slovenija može rezolutno i uvrijeđeno odbaciti, a Hrvatska objeručke prihvatiti unatoč onom preklanjskom napuštanju procesa (na koje će se slovenska strana mirno moći pozivati prilikom dokazivanja ništetnosti odluke). Pa da se spirala međusobnog podjebavanja “na najvišoj razini” može opušteno nastaviti, na zadovoljstvo svih ambicioznih idiota i patuljastih megalomana s obje strane Sutle. I na čuđenje budala poput mene, onih koje iz neznanog razloga svaki put iznova iznenadi otkriće da i neki Slovenci znaju biti beskrajno glupi.

 

Tags: , , , ,

VEZANE VIJESTI