Neovisni novinarski portal
1.3.2021.
VODA
Globalna potražnja raste, a zalihe se smanjuju: Prijeti li nam globalni deficit vode od čak 40% u sljedećih desetak godina?

Globalna potražnja raste, a zalihe se smanjuju:
Prijeti li nam globalni deficit vode od čak 40% u sljedećih desetak godina?

Voda-ključan resurs koji olako trošimo/Foto:pexels.com

Voda prožima sve aspekte života na Zemlji. Baš kao zrak, voda je neophodna kako za ljude tako i za životinjski i biljni svijet. Važna za ljudsko zdravlje, egzistenciju i za održivosti ekosustava. Voda je potrebna za svaku ljudsku aktivnost ili najjednostavnije rečeno: bez vode bi život bio nemoguć. Voda je i sastavni dio naših gospodarstava, potrebna je za stvaranje i održavanje radnih mjesta. Polovica svjetske radne snage zaposlena je u industrijama koje ovise o vodi kao što su poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo, energetika,…Voda je dakle ključan resurs koji ne smijemo shvatiti „zdravo za gotovo“ jer unatoč prirodnoj obnovi, vodni resursi nisu neiscrpni. 

Odgovor na pitanje je li se čovječanstvo približilo kritičnoj točki iskorištenosti vodnih resursa, može se iščitati iz godišnjeg izvješća o vodi Ujedinjenih naroda, objavljenog prošle godine. U njemu je analizirano trenutno stanje slatkovodnih resursa u svijetu te negativni utjecaji čovjeka na njihovu održivost. Izvješće potvrđuje mišljenje znanstvenika kako će pitka voda postati najdeficitarniji i najvredniji prirodni resurs u 21.stoljeću pa su stoga njeno održivo i odgovorno korištenje te zaštita ključni za našu budućnost. 

Crni scenarij: Globalni deficit vode od čak 40% već do 2030. godine/Foto:pexel.com

Stanje slatkovodnih resursa u svijetu

Svjetski slatkovodni resursi obnavljaju se kroz kontinuirani ciklus isparavanja, oborina i otjecanja – hidrološki ciklus, koji diktira distribuciju i dostupnost vode.
Postoje različiti načini određivanja i mjerenja nestašice vode. Najpoznatiji pokazatelj nacionalne nestašice vode računa se po godišnjoj količini obnovljive vode po stanovniku.
Za neko područje odnosno zemlju smatra se da je u nestašici ako su obnovljivi izvori vode manji od  1 700 m3 po stanovniku godišnje. Kroničnom  nestašicom vode smatra se kada zalihe vode padnu  ispod 1 000 m3, a apsolutna nestašica je kada su te količine manje od 500 m3 po stanovniku godišnje. Taj poprilično pojednostavljeni pristup mjerenja nestašice vode prvenstveno se temelji na procjenama broja ljudi koji mogu živjeti s određenom jedinicom vodnih resursa.

Mapa prikazuje godišnju količinu obnovljive vode po stanovniku u m3/Izvor: Organizacija za prehranu i poljoprivredu/ Food and Agriculture Organization(FAO)

Izračun međutim ne pokazuje pravo stanje jer ne uključuje podatke o dostupnosti vode u pojedinim zemljama ili regijama. U pokušaju boljeg prikazivanja odnosa ponude i potražnje  Millennium Development Goal (MDG) Water Indicator mjeri razinu ljudskog “pritiska” na vodne resurse odnosno promatra odnos količine vode koja se koristi u poljoprivredi, industriji i domaćinstvima sa ukupnim obnovljivim vodnim resursima. Veća razlika između zahtjeva za potrošnjom i stvarnog stanja vodnih resursa znači i veći pritisak na sustav opskrbe ali sve manje mogućnosti da se povećane potrebe zadovolje.

Slika prikazuje količinu ljudskog pritiska na izvore vode prema odnosu iskorištenih količina vode sa ukupnim raspoloživim obnovljivim izvorima vode. Veće vrijednosti(označene crvenom bojom) znače i veću razliku između ponude i potražnje odnosno veći “pritisak” na vodne resurse./ Izvor: Center for Environmental Systems Research, University of Kassel(2014.)

Varijabilnost u dostupnosti vode tijekom vremena također može biti značajna. Neka područja na planetu imaju dramatične promjene u dostupnosti vode tijekom godine, moguće su velike  sezonske varijacije u ponudi i potražnji u odnosu na mokra i suha razdoblja. Budući da hidrološki ciklus ovisi o klimatskim uvjetima povećanje varijabilnosti oborina i isparavanja koji nastaju kao posljedica  klimatskih  promjena dodatno pogoršavaju odnose između  ponude i potražnje vode u svijetu. S druge strane sama činjenica da je neko područje s manjim rizikom nestašice ne znači i neometan pristup pitkoj vodi.

Uzroci nestašice vode

Nedostatak ili nestašica vode mogu imati više uzroka no oni se, kako navodi UN u svom godišnjem izvješću o vodama, mogu svesti na tri osnovna: 1) prirodna nestašica vode; 2) ekonomska nestašica vode zbog nedostatka infrastrukture, financijskih ili tehničkih ograničenja, neovisno o razini vodnih resursa i 3) institucionalna nestašica vode zbog neuspjeha institucija da se osigura pouzdana, sigurna i efikasna opskrba vodom za korisnike.
Sljedeći prikaz odnosi se upravo na kombinaciju prirodnih i ekonomskih uzroka nestašice vode:

Prirodna i ekonomska nestašice vode u svijetu: 1- nema nestašice vode,2- prirodna nestašica vode, 3-područja na granici prirodne nestašice, 4-ekonomska nestašica vode

Neka područja/ zemlje primaju relativno obilne količine vode tijekom cijele godine. Međutim, u nekim područjima, količina oborina može biti izraženija samo tijekom određenog razdoblja. Pa ako ne postoji dovoljno infrastrukture za upravljanje i pohranu vode koja stiže tijekom mokre sezone, dijelovi zemlje mogu ostati suhi kroz duži vremenski period. Upravo je to slučaj sa  područjima u kojima nestašica vode ima ekonomske uzroke. Pojam ekonomske oskudice nije samo zbog nedostatka raspoloživih sredstava za infrastrukturu. Ona također odražava potrebu za izgradnjom ljudskih i institucionalnih kapaciteta i / ili pravnog i regulatornog okvira kako bi se osiguralo dobro upravljanje vodnim resursima- što je tzv. institucionalna oskudica vodom.

Podzemne vode – zalihe se smanjuju

Još jedan razlog za brigu u sljedećim godinama svakako je i trošenje podzemnih voda. Globalno, oko 38% navodnjavanih površina ovisi upravo o podzemnim vodama ( količine podzemnih voda u navodnjavanju su desetorostruko povećane u posljednjih 50 godina).U isto vrijeme, gotovo polovica svjetske populacije ovisi o podzemnoj vodi kao vodi za piće. Ukoliko se održivo crpe i omogući njihovo “punjenje” tijekom perioda obilja površinske vode, podzemne vode pružaju mogućnost za pohranu te korištenje u sušnim razdobljima.
Podzemne vode su rasprostranjene u mnogim dijelovima svijeta, no postoji jasan dokaz da se njihove zalihe smanjuju.
NASA je u 2015. godini  provela dvije studije vezane uz količine podzemnih voda i došla do alarmantnih podataka : od 37 podzemnih bazena s pitkom vodom, 21 od njih godišnje gubi više vode nego što ju nadoknađuje dok se njih 13 već sada može smjestiti u vrlo kritičnu kategoriju. Istraživači  NASA-e zaključili su da to ukazuje na jedan dugoročan problem koji će se s vremenom pogoršati jer su potražnja i korištenje ovih resursa svakim danom sve veći. Od ukupne ljudske potrošnje vode, 35 % otpada na podzemne “bazene”, a potražnja za podzemnim zalihama sve je veća.
Koliko je stanje za neka područja u svijetu već sada kritično pokazuje primjer američke savezne države Kalifornije, koja oko  60 % vode dobija iz “podzemlja”, s obzirom da su rijeke i nadzemni “bazeni” presušili. Satelitske snimke NASA-e pokazuju dramatične promjene u vodnim resursima Kalifornije nastale od 2002. do 2014. godine.
Izvješće NASA-e o smanjenim količinama pitke vode zabrinjavajuće je s obzirom da se više od 2/3 čovječanstva oslanja na podzemne izvore vode. Potrebe za vodom u budućnosti bit će sve veće osobito zbog „rasta broja stanovnika te klimatskih promjena“ jer su to najveći čimbenici mijenjanja raspodjele raspoložive slatkovodne vode, navodi se u izvješću te upozorava kako ćemo u godinama koje slijede sve teže ispunjavati potrebe za vodom. Zbog toga je nužno pronaći način kako uspješno upravljati vodama dok još nije prekasno jer se na globalnoj razini stopa iskorištavanja podzemnih voda svake godine povećava za 1-2 %.

Nekontrolirana industrijalizacija i otpadne vode opasnost za pitku vodu

Dostupnost vode također jako ovisi o njenoj kvaliteti. Voda lošije kvalitete neće se moći koristiti za određene svrhe, a eventualni troškovi njenog pročišćavanja i dovođenja u stanje za upotrebu mogu biti previsoki što nas ponovno dovodi do ekonomske nestašice vode.
Nedavna istraživanjima koje su  proveli međunarodna tvrtka Veolia i International Food Policy Research Institute (IFPRI) predviđaju  kako će u sljedećih nekoliko desetljeća rapidno opadati kvaliteta vode što će se direktno odraziti na ljudsko zdravlje, ekosustave ali i ekonomski razvoj. Industrijska proizvodnja, nekotrolirano otjecanje otpadnih voda generiraju širok raspon kemijskih zagađivača i patogenih kontaminanata koji će se samo povećavati kao posljedica neodrživog industrijskog razvoja i urbanizacije. Intezivno korištenje umjetnih gnojiva (dušik, fosfor, kalij) za koje se očekuje  dodatno povećanje u sljedećim desetljećima pridonose eutrofikaciji voda i obalnih morskih ekosustava.
Eutrofikacija je promjena u ekosustavu uzrokovana prekomjernom brzinom stvaranja organske tvari. Iako do nje dolazi i prirodnim putem uzrok eutrofikacije mogu biti i otpadne vode (iz industrije i poljoprivrede), čime se narušava ekološka ravnoteža s vrlo štetnim posljedicama. U slučaju eutrofikacije, da pojednostavnimo, zbog visokih koncentracija hranjivih soli dušika i fosfora dolazi do proizvodnje organske tvari iznad „kapaciteta razgradnje“ ekosustava, a da bi se višak organske tvari razgradio potrebne su i veće količine kisika.
Veolia i International Food Policy Research Institute IFPRI u svom istraživanju upozoravaju kako će se do 2050. jedna petina svjetskog stanovništva suočiti s potencijalnom opasnosti opadanja kvalitete vode zbog prekomjerne biokemijske potrošnje kisika, a za čak trećinu stanovništva potencijalna opasnost bit će u prisutnim prekomjernim količinama dušika i fosfora.

Zahtjevi za vodom sve veći/Foto:pexels.com

Izazovi budućnosti: Globalni deficit vode od čak 40% u sljedećih desetak godina?

Vodni resursi su pod sve većim pritiskom, a porastom broja stanovnika na očekivanih 9,3 milijarde 2050. godine taj pritisak će dodatno rasti. Utvrđivanje količine korištenja voda (crpljenje i potrošnja) od strane različitih sektora uglavnom se temelji na procjenama, a ne stvarnim mjerenjima. A procjene govore o godišnjem povećanju potrošnje vode u svijetu za oko 1%. Također prema procjenama korištenje voda povećano je u zemljama u razvoju. No one obično povlače manje za poljoprivredu ali više za proizvodnju energije i industriju, na koje otpada 15% odnosno  5% potrošnje vode. Za ispunjavanje potreba vezanih uz vodu za kućanstava, institucije, te male i srednje industrije odlazi 10% globalne potrošnje vode.
Bez poboljšanih mjera učinkovitosti, potrošnja vode u poljoprivredi će se prema procjenama povećati za oko 20% na globalnoj razini do 2050. Zahtjevi za vodom od strane industrije i domaćinstava također će se povećavati osobito u gradovima i zemljama koje prolaze kroz brzi gospodarski rast. Rasti će i potražnja za vodom posebno za proizvodnju električne energije za koju se očekuje da će porasti za više od jedne trećine do 2035.

Scenarij OECD-a (Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj) o povećanju potražnje za vodom do 2050. godine

Prema predviđanjima OECD-a  pritisak na postojeće vodne resurse povećati će se do 2050.  do te mjere da će gotovo 40 % svjetskog stanovništva živjeti na područjima koji će se suočavati s nestašicom vode ( osobito u Sjevernoj i Južnoj Africi te Južnoj i Srednjoj Aziji). Kao što je prikazano na gornjoj slici globalna potražnja za vodom, prema scenariju OECD-a, povećat će se za oko 55%, s obzirom na rastuće zahtjeve za vodom: iz industrije (400%), proizvodnje električne energije (140%) i domaćinstava (130%). Jedan drugi opet nimalo optimističan scenarij  predviđa kako ćemo se suočiti s globalnim deficitom vode od čak 40% u sljedećih desetak godina odnosno već do 2030. godine.
No u crne prognoze o dostupnosti vode u budućnosti treba ukalkulirati i klimatske promjene koje utječu na hidrološki ciklus. Naime većina znanstvenika složna je u tome kako klimatske promjene imaju negativan utjecaj na vodene tokove, kvalitetu vode, promjenu prostornih i vremenskih obrazaca padalina, dostupnosti vode kao i na prirodnu obnovu vodnih resursa. Izdvojit ćemo tek jedno njihovo predviđanje koje govori o tome kako porast globalne temperature kao posljedicu može imati značajno smanjivanje količina obnovljive vode. Konkretno, porast temperature od samo jedan stupanj za čak  7% svjetske populacije može značiti smanjenje obnovljivih izvora vode od najmanje 20%.
Tags: , , , , , ,

VEZANE VIJESTI