Neovisni novinarski portal
29.3.2024.
POLITIKA
Flaširana voda je 500 do 1000 puta skuplja od one iz slavine, koja je barem jednako vrijedna (Foto: Tris/H. Pavić)

Voda je život. Ili samo zarada za korporacije?

Flaširana voda je 500 do 1000 puta skuplja od one iz slavine, koja je barem jednako vrijedna (Foto: Tris/H. Pavić)
Flaširana voda je 500 do 1000 puta skuplja od one iz slavine, koja je barem jednako vrijedna (Foto: Tris/H. Pavić)

Flaširana voda je 500 do 1000 puta skuplja od one iz slavine, koja je barem jednako vrijedna (Foto: Tris/H. Pavić)

Iako kvalitetna voda iz vodoopskrbnog sustava, zasad, dopire do gotovo svakog doma, naša je zemlja na visokom 12. mjestu globalne ljestvice potrošnje flaširane vode po stanovniku. Prosječni Hrvat svake godine popije 110 litara vode iz plastičnih boca. Time osigurava basnoslovne zarade korporacijama koje se bave flaširanjem vode i zagađuje okoliš. Mora li biti baš tako?

Kako je i do sada na mnoga najvažnija društvena pitanja, umjesto javnih institucija, odgovore davalo civilno društvo, tako je i na ovo sudbonosno pitanje pokušala odgovoriti konferencija “Naša voda?” koju su u Zagrebu ovog tjedna organizirali udruge Zelena akcija i Pravo na Grad, uz partnerstvo Zelene Istre,  Zelenog Osijeka, Art radionice Lazareti i Multimedijalnog instituta.

Lidija Runko Lutenberger (Foto: Tris/H. Pavić)

Lidija Runko Lutenberger (Foto: Tris/H. Pavić)

– Ne treba zaboraviti da se ključne odluke donose u neformalnim centrima moći, pa se brzo može i propis promijeniti, ministar itd. Moramo imati u vidu i međunarodne obveze i trgovinske sporazume kao što su TTIP, TPP i TICA, koji mogu biti vrlo opasni sporazumi po pitanju vodnih resursa, jer nastoje umanjiti ulogu države. Hrvatska, koja je jako bogata vodom, može biti sigurna da će se na nju vršiti veliki pritisci i mislim da će biti potrebno iznaći načine zaštite resursa kojima smo bogati i koji su jako traženi. Po mom mišljenju, ovdje će biti najvažnija uloga civilnog sektora, koji mora pomno pratiti sva zbivanja, mora se oboružati znanjima, prepoznati te privatizacijske prijetnje i biti sposoban pravovremeno mobilizirati javnost – rekla je na konferenciji Lidija Runko Luttenberger s Filozofskog fakulteta u Rijeci, nekadašnja pomoćnica u Ministarstvu zaštite okoliša.

Civilno društvo već poduzima korake u smjeru sprječavanja privatizacije pitke vode i oboružava se znanjima. Tako su na konferenciji  predstavljeni kratki dokumentarni film “Kome treba voda u boci?” i istraživanje “Poruka u boci – Analiza javne politike koncesija za crpljenje vode radi flaširanja i prodaje na tržištu” koje je za Zelenu akciju proveo Institut za političku ekologiju.

Predstavljajući istraživanje, Tomislav Tomašević je iznio podatke prema kojima su prihodi komunalnih poduzeca za sve vodne usluge (vodoopskrbe, odvodnje i prociscavanja otpadnih voda) kućanstvima procjenjuju na oko milijardu i 800 milijuna kuna godisnje sto je usporedivo sa oko milijardu kunu na koliko su procjenjeni prihodi industrije flaširanja vode. Prošle godine je u Hrvatskoj, prema podacima GIUPPH, proizvedeno 374 milijuna litara flaširane vode – na izvoz otišlo 87,7 milijuna litara, a uvezeno je 13,5 milijuna litara flaširane vode. Samo Jamnica, kao najveći hrvatski proizvođač, te je iste godine iskazala dobit od 231 milijun kuna. To je moguće jer država za crpljenje metra kubičnog vode za flaširanje naplaćuje naknadu od 30 kuna, a za tehnološku vodu, onu od koje se rade sokovi i drugi napici, samo 16 lipa. Dostupan je podatak da su svi koncesionari  za zahvaćanje voda radi prodaje na tržištu prošle godine uplatili tek 13,2 milijuna kuna koncesijske naknade. Istovremeno, nema podataka o tome koliko je država potrošila za zbrinjavanje plastične ambalaže i drugih šteta nastalih flaširanjem vode.

Tomislav Tomašević (Foto: Tris/H. Pavić)

Tomislav Tomašević (Foto: Tris/H. Pavić)

Tomašević iznosi zaključak da bi država trebala poticati smanjivanje potrošnje negazirane flaširane vode u plastičnoj ambalaži zbog niza ekonomskih, socijalnih i ekoloških razloga te povisiti iznos koncesijske naknade. Novac od koncesija bi trebalo prvenstveno koristiti za istraživanje količine i kakvoće vodnih resursa koji su pogodni za ljudsku potrošnju u Hrvatskoj, te bi se zajedno lokalnom samoupravom trebalo otvarati što više javnih česmi tj. crpki za vodu u javnom prostoru gradova i općina, posebice na obali kako bi se smanjila potreba za flaširanom vodom prilikom boravka u javnom prostoru.

Na konferenciji je više puta kao put ka rješenju istaknut primjer Slovenije, čiji je parlament nedavno donio povijesnu odluku kojom je naša susjedna država postala prva zemlja u Europskoj uniji koja je unijela u ustav da je pravo na vodu za piće temeljno ljudsko pravo svakog građanina. Takva inicijativa postoji i u Hrvatskoj. Naime, dr. sc. Desanka Sarvan je 21. studenog na Pravnom fakultetu u Zagrebu obranila doktorsku disertaciju na temu implementacije ljudskog prava na vodu, a upravo bi taj rad mogao biti temelj za uvođenje tog prava kao temeljnog ljudskog prava u Ustav RH. Jer, kako smo učili u školi, bez vode nema života. A život pripada svima i njime ni u kom slučaju ne bi trebala upravljati  industrija flaširane vode.

Pitka voda bi se na svim konferencijama trebala posluživati ovaku, u staklenoj umjesto plastičnoj ambačaži (Foto: Tris/H. Pavić)

Pitka voda bi se na svim konferencijama trebala posluživati ovako, u staklenom vrču umjesto plastičnoj ambalaži (Foto: Tris/H. Pavić)

Tags: , , , , , ,

VEZANE VIJESTI