Neovisni novinarski portal
22.10.2018.
KOMENTARI / POLITIKA
Ministarstvo (ne)kulture: Udri po “nepoćudnima” i drukčijima

Ministarstvo (ne)kulture:
Udri po “nepoćudnima” i drukčijima

nina-obuljen2 Terorizam je ključna riječ današnjice. No, ne radi se samo o klasičnom islamskom fundamentalističkom sijanju smrti ulicama europskih i svjetskih gradova, nego o posve ekstenzivno shvaćenom terorizmu kojemu smo izloženi na gospodarskom, političkom, svjetonazorskom ali i kulturnom planu. Prostor slobode koji smo osvajali na samom početku trećeg milenija, radikalno se sužava, homogeniziraju se narodi i nacije, eskaliraju desni pokreti, a sve pod krinkom ugrožene elementarne sigurnosti građana. Da bismo se obranili moramo se svi uhvatiti za isti štap, uvjerava nas, šireći duh srednjovjekovne inkvizicije, naš establishment. Krenula je radikalna indoktrinacija masa eliminiranjem svih nepoćudnih sadržaja iz strahom ( i politikom) zgusnutog javnog prostora. U tom procesu kultura ima osobito ubojito djelovanje…

Počelo je u mandatu jednokratnog, polugodišnjeg ministra kulture Zlatka Hasanbegovića koji nije pravo ni sjeo u ministarski stolac a već je likvidirao „neprofitne medije“, tzv. medije zajednice, ukidajući Povjerenstvo za dodjelu bespovratnih sredstava „neprofitnima“, a time i izvor njihova financiranja. Nastavilo se eliminacijom nepoćudnih pisaca iz hrvatskih knjižnica, pa presudilo Festivalu alternative i ljevice u Šibeniku ( FALIŠ), a potom, sasvim očekivano, i Zagreb Prideu ( Paradi ponosa ). Higijeničarska „deratizacija“ kulture provedena je dosljedno i temeljito, bez ostatka. Da bi ostao samo čist Hrvat do Hrvata, s desnicom na srcu i mitološko- kroatističkim promišljanjem kulture „od stoljeća sedmog“.

Nepoćudni pluralizam

Zaludu je danas objašnjavati vlasti kako je smisao demokracije u različitosti, pluralizmu mišljenja, svjetonazora, ideja, stavova, identiteta, a ne u jednoumlju i bespogovornoj apologiji vlasti. Kotač je dobio na akceleraciji, pa pred sobom gazi sve što je drugačije od oficijelne desne politike kamuflirane lažnim europejstvom Andreja Plenkovića. Sama činjenica da je premijer Hasanbegoviću „zahvalio na uslugama“ i „umirovio“ ga saborskom apanažom, iako je na platformi relativizacije zločina ustaškog režima i njegove rehabilitacije, stekao iznimnu popularnost u HDZ-u i satelitskim strankama, ne govori baš ništa u prilog premijerove antifašističke osviještenosti. Naprotiv! Bilo je to samo fingiranje neslaganja s ustašofilskim stajalištima ex-ministra, pa je radi uvjerljivosti Hasanbegovića zamijenio nestranačkom Ninom Obuljen Koržinek koju je, u neznanju i naivnosti, podržala bezmalo srčanije ljevica nego desnica. Još nakon agresivnog nasrtaja braniteljskih udruga na nju, zbog „saučesništva“ u produciranju  navodno proskribiranih filmova Hrvatskog audio-vizualnog centra ( HAVC-a ) podupiranih javnim novcem, ispalo je gotovo da je Nina Obuljen ljevičarka. No, bio je to vješto insceniran igrokaz, neka vrsta uspješno savladane inicijacije nove ministrice kulture koja je dosljedno nastavila provoditi programske smjernice svoga prethodnika Zlatka Hasanbegovića…

– Nije bilo mudro kao prvi potez ići u smjenu Povjerenstva za neprofitne medije…iako su radili loše“- govorila je Obuljen Koržinek prije njezine ministarske nominacije. Čuvala se jasno artikuliranih ocjena, a istodobno nastojala poručiti „ja sam drukčija“. Ali, nije. Sustavno je obećavala da će se nastaviti financiranje „neprofitnih“ , ali i uspostaviti pravedniji model distribucije novca Ministarstva kulture. Najavljivala je javni poziv za dodjelu sredstava tim elektroničkim publikacijama do kraja godine, govorila o svojim osobnim afinitetima spram „neprofitnih“, ali uz opasku, da se unatoč tome ne može samo s njima baviti. Obećavala je da je svakako doći na okrugli stol Fonda za pluralizam VEM-a ( Vijeća za elektronske medije) koji je jedini preostali potencijalni izvor financiranja „neprofitnih“, i pokušati dati doprinos u definiranju novog modela potpore za „medije zajednice“. Iako nije ostavljala ni najmanje rezerve u odnosu na svoje sudjelovanje na tom okruglom stolu, nije došla, a dakako, nije se nikom ni ispričala.

Tomić, Smoje, Dežulović, Lucić, Đuderija- van iz hrvatskih knjižnica !

Nakon neprofitnih medija, kojima je manje-više uspješno presječen dotok kisika pa su trenutno na bezmalo kolektivnom izdisaju, uslijedio je „obračun“ i s ostalim „nepoćudnim faktorima“ koji ometaju proces harmonične nacional- političke homogenizacije u društvu. Na red su došli nepoželjni pisci i pjesnici. Pod paskom Nine Obuljen, Ministarstvo kulture odbija uvrstiti nove knjige popularnih i iznimno čitanih hrvatskih pisaca i pjesnika Ante Tomića, Borisa Dežulovića, Predraga Lucića, Bobe Đuderije ,  u hrvatske knjižnice. Stavlja ih na “crnu listu nepoćudnih“ pisaca čije knjige bi ubuduće imale biti nedostupne, prešućivane, nepodobne za širu upotrebu da ne truju djecu i mlade. Takve uratke Ministarstvo odbija otkupiti od izdavača ( Adamić) i izložiti na policama hrvatskih javnih knjižnica. Ako vam je do njih stalo, kupite, snađite se kako znadete, ali takvo štivo država neće podupirati. Dakle, dotle smo došli. I to s ministricom koja je za svoju inauguraciju dobila nepodijeljenu podršku desne i lijeve nomenklature. Da bi danas knjige diskriminirala po ideološkim kriterijima. Tko zna, možda nas čekaju i neke nove inkvizicijske lomače…

Roman Ante Tomića „Ustav Republike Hrvatske“, koji je bio predložak za istoimeni film Rajka Grlića, napunio je hrvatske kino-dvorane, pobrao nagrade kod kuće i u inozemstvu, ali za pravovjerne hrvatske muževe to opako štivo ako se već ne može zabraniti mora se ograničiti u distribuciji i dostupnosti. Kakav Miljenko Smoje i njegove „Pasje novele“, Lucićeve „Step by Step- Stepinac & još mnoge popularne pjesme“, ili Dežulovićeve „Pjesme iz Lore“, Đuderijino „Zovem u vezi posla“ ? To naši ljudi neće čitati, naše knjižnice neće izdavati, naše Ministarstvo kulture neće podupirati!

Pao je i Fališ…

Pa kako veli direktor izdavačke kuće Adamić,  Dragan Ogurlić, „… u svega godinu i dva mjeseca , prošli smo put od izdavača koji je svojim naslovom „Smijeh slobode“ predstavljao Hrvatsku na Sajmu knjiga u Frankfurtu 2015., do izdavača kojem se ne otkupljuju knjige za knjižnice“. Tipično za totalitarno, regresivno društvo koje ne trpi kritički glas ni drukčijost kao takvu. Demokracija je u Hrvatskoj potrošena nakon samo dvadesetak godina, pala je na koljena, a nitko se ne trsi skočiti, priključiti je urgentno na aparate i spašavati. Jer Tomić, Dežulović, Lucić, Đuderija samo su neki znaci agresivnog nadiranja kulturnog terorizma neshvatljivog u 21. stoljeću, a ne sav terorizam kojemu smo izloženi. I to ne eksterno, nego interno.

Jasno je da u tako visokokontaminiranom ozračju galopirajuće desne revolucije ni jedan Fališ nije mogao sačuvati ni onu postojeću, simboličnu potporu države kakvu je imao kao neka vrst „smokvinog lista“ establishmentu koji se mogao razmetati širokogrudnošću spram „lijeve alternative“ koja je u Šibeniku okupljala jednom godišnje najrelevantnije perjanice domaće i svjetske lijeve političke misli. Nina Obuljen svela ih je na ponižavajuću potporu. S dotacijom od 10 tisuća kuna! Iako je za ukupno 62 programa u 2017. njezino ministarstvo osiguralo i podijelilo 3,7 milijuna kuna, pri čemu je Hrvatskom slovu inkasiralo nemalih 400 tisuća . Fališ je dobio taman koliko i sasvim nepoznati crkveni časopis Sveta glazba (?!)

i Zagreb Pride

I finalno, po prvi put Ministarstvo kulture 2017. neće financijski podržati, čak ni simbolično, Zagreb pride ( Paradu ponosa) i popratne sadržaje i aktivnosti koje idu uz taj program. Godinama je taj događaj Ministarstvo podupiralo s 10-20 tisuća kuna, da bi ga u programu za iduću godinu definitivno skinulo s liste, jasno poručujući LGBTIQ zajednici što misli o njoj i njezinim potrebama. Neka paradiraju u svom dvorištu, neće na hrvatskim ulicama!

Organizatori Zagreb Pridea drže da je takav restriktivni potez ministarstva izravna posljedica ideološkog kadroviranja bivšeg ministra kulture po kulturnim vijećima, da je to odgovor na njihovo neustrašivo kritiziranje postupaka i izjava Zlatka Hasanbegovića koji im se stigao osvetiti svojom političkom ostavštinom koju baštini Nina Obuljen Koržinek. Bez prigovora. Ma koliko svjesna da je to završni udarac tolerantnom, demokratskom društvu u kojem se poštuju ljudska prava i slobode, vjerska, nacionalna, spolna opredjeljenja, pravo na drukčije mišljenje i drukčiji izbor, društvu u kojemu su Ustavom svima zajamčena jednaka prava i slobode. Hasanbegović je uspješno obavio svoj posao, relativizacijom ustaštva i njegovom rehabilitacijom, čini se, udahnuo je život i zakonima propale NDH u kojoj nije bilo mjesta za drukčije. Znači li to da zbilja ponovo bezumno srljamo u totalitarizam?

Tags: , , , , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI