Neovisni novinarski portal
25.11.2020.
KOMENTARI / POLITIKA
Ilustracija, arhiva - Foto Hina/ Dario GRZELJ

Vic tjedna:
Most vlada i glumi i dalje dežurnog nacionalnog higijeničara

Ilustracija, arhiva - Foto Hina/ Dario GRZELJ
Foto Hina/ Dario GRZELJ

Foto Hina/ Dario GRZELJ

Može li jedna stranka istodobno biti i vlast i oporba? Most svjedoči da može. Pitanje je samo, dokle. U vladi Andreja Plenkovića participiraju s četiri ministra nimalo sporednih resora, i „ko ih j…“ potpredsjednikom, Ivanom Kovačićem, koji je istodobno i ministar uprave, ma koliko da o tome pojma nema jer je zapravo zubar. Ali, može im biti… U Saboru su apsolutno glavni: imaju predsjednika Sabora koji drži pod kontrolom ne samo agendu parlamenta nego i njegovu većinu. Vic je u tome da Most igra perfidnu, populističku igru: mi smo vlast, ali samo kad nama to odgovara…

Dočim je na kocki njihov stranački rejting, u Vladu se ne kunu niti u kompromisima iscrpljuju, nego preko Sabora junački demonstriraju Mostovu neovisnost i samosvojnost. Oni su de facto latentna oporba koja je formalno na vlasti. Fakat prijetvorna, dvolična klika. Ako se ovako nastavi, iako govorimo o dva brata “po krvi”, na dušu HDZ-a ići će sve nepopularne mjere Vlade, sva neosjetljivost spram radnika i svi „grijesi struktura“, a na politički konto Mosta svaki i najmanji boljitak, svaka poboljšica za običnog malog čovjeka kakvi su i „mostaški“ tribuni, uostalom …  Bogme, bit će to gadna igra u kojoj glavne figure na šahovskoj ploči vuče daleko slabiji igrač ali ultimativnog koalicijskog značaja.

Mostov amandmanski udar na Vladu

HDZ-ov ministar Zdravko Marić sa skupinom stručnjaka zaokružio je poreznu reformu koja bi gospodarstvo trebala rasteretiti za dvije milijarde kuna. Prezentirana je HDZ-ovim koalicijskim partnerima, Mostu i zastupnicima nacionalnih manjina. I svi sretni. Zadovoljni. Nezadovoljan je samo narod preko čijih se leđa i ova reforma prelama. Poanta je u tome da će nakon njezine primjene, od 1.siječnja 2017. bogati biti još bogatiji, a siromašni još siromašniji. Puk je ogorčen. Osim što se njihove minimalističke plaće neće ni za lipu povećati, osnovne namirnice, baš one bez kojih nije moguće, kao što su kruh, mlijeko, brašno, šećer, ulje… poskupjet će zbog rasta PDV-a. Javnost se digla na noge. Narod se osjeća prevareno. Mediji bruje od superhikovske obmane. A Most lukavo reterira. Nisu oni za jedan dan, a kako vidimo, ni za jedan mandat. Ima njima preživjeti i lokalne izbore koji su samo za šest mjeseci. A onda sačuvati i poziciju „trećeg elementa“ na nacionalnim izborima. I zato slijedi obrat.

Božo Petrov i njegovo društvo voluntarista i predanih populista, koje je već dalo suglasnost na poreznu reformu kao cjelinu, ruši Marićev koncept, oslobađa elementarne namirnice dodatnog poreza, hotelijerima i restoraterima zadržava se PDV na 13 posto i povrh svega Most najavljuje amandman kojim žele onemogućiti rast dužnosničkih plaća kao posljedicu poreznog rasterećenja dohotka. HDZ-ovi „reformatori“ iskonstruirali su porezni paket tako da onima s crkavicom nema poreznih „darova“ koji bi dostajali bar za dječju „lizu“, a onima s više desetaka tisuća kuna za njihov ingeniozan doprinos progresivnom propadanju hrvatskog gospodarstva, „plaćice“ će narasti za 6-7 -8 tisuća kuna. Njihovo je porezno profitiranje dva-tri puta veće negoli mjesečno primanje većine umirovljenika i radnika. E, to kod Petrova i njegovih grlenih tribuna neće proći. I što sad? Stranka koja je glavni koalicijski partner HDZ-ovoj vladi, u Saboru priprema amandmansku minu toj istoj vladi. Vic i pol!

Bogati i siromašni

Ergo, što imamo? Vladu koja zastupa ideje neoliberalne ekonomije i pregnantno radi na zaštiti interesa krupnog kapitala, otvoreno eksplicirajući puku kako su oni koji imaju, jedini zamašnjak razvoja nacionalne ekonomije. Jer oni jedini toliko zarađuju da mogu i trošiti, a kad raste potrošnja raste i BDP. Pa se o njima, o onih Tuđmanovih 200 bogatih obitelji, plus nešto pridošlica, kao generatorima potrošnje, dominantno i vodi računa. Siromašni su takvim ekspertima samo balast kojega se neimaštinom kontrolira i drži u pokornosti. U toj Vladi imamo i Most čija je jedina artikulirana politika fingiranje uloge narodnih tribuna, svojevrsnog vox populi, čime pokušavaju dokazati svoju vjerodostojnost. Što je nemoguća misija, jer dio su vlade čiji je koncept dijametralno suprotan. Njihova je ideja vodilja potaknuti poreznim olakšicama bogate na potrošnju jer će se samo tako oplođivati kapital. O siromašnima i ne misle, jer kakva korist od njih…

Međutim, Most se od takve vlade neće odustati, nego će igrati dvostruku igru. U Vladi jednu, u Saboru drugu. Ne može se odreći, „mostaši“ su HDZ natjerali na kompromis, manifestirali „umijeće mogućeg“. Porezni paket je rekomponiran, napravljeni su novi izračuni, i reformski dokumenti pripremljeni za parlament. Ali, što to znači ako Most i nakon škropljenja reforme svetom vodicom, ustrajava na amandmanu kontra dužnosničkog, egoističnog poreznog profiterstva?! Zar su u Vladi pozicija, a u Saboru opozicija? Znaju li oni što zapravo žele, osim biti u vlasti?

Demagogija i populizam

Premijer Andrej Plenković, kao i sad već ljutiti ministar financija Zdravko Marić, takvu gestu proširene „neretvanske klape“ drži demagoškom i populističkom.

– Bit ću jasan i čvrst, ja sam protiv demagogije i populizma- komentirao je Mostovo eskiviranje iz dogovora Plenković, ne odričući pravo bilo kojoj stranci da , ako to drži potrebnim, predloži amandman. Ali, Most? Pa zar to nisu trebali riješiti u Vladi čija su bitna sastavnica? Plenković tvrdi da su se ideje predlagača i autora reforme prilagodile idejama Mosta i našle u nekoj zajedničkoj, obostrano prihvatljivoj formulaciji. Reforma će dobiti potporu, uvjeren je premijer, za kojeg, izgleda, toj opciji nema alternative. Most misli drugačije.

– Mi ćemo uložiti amandman i nadam se da će nas svi dužnosnici u tome podržati- kaže Petrov, napominjući kako su mu kolege iz HDZ-a obećale o tome razmisliti, a usput poziva i sve ostale kolege u Saboru da stanu uz njega i Most u parlamentu kada se o tome bude odlučivalo idućeg tjedna. Tko je tu pozicija, a tko opozicija? Dokle Petrov misli igrati istodobno na dva terena? Na ovaj drugi, oporbeni, SDP ga neće tek tako pripustiti. Jer SDP-ov Gordan Maras dužnosnicima bi pridodao u zamrzavanju ekstremnih primanja i uprave državnih i javnih poduzeća, napose onih, poput INA-e, gdje Vlada imenuje upravu i benevolentno pristaje da njihove plaće iznose po 60-70 tisuća kuna mjesečno iako suportiraju MOL kod gašenja rafinerije u Sisku, raskućivanja hrvatske nacionalne kompanije i njezine završne devastacije. A Vlada o njima ni riječ da bi rekla. O.k., nezgodno je, u upravi INA-e sjedi i suprug HDZ-ove ministrice Martine Dalić, pa je konsezus Vlade u tom pitanju naprosto nemoguć. Ali, zašto Most o tome ne zbori, koga oni imaju, ili žele imati, u upravama državnih tvrtki, pa ih to drži kuco ? Ili je njihov populizam striktno fokusiran na odioznu političarsku kastu? Kojoj, nota bene, i sami pripadaju, pa kad samokritično sebi „otimaju od usta“, valjda misle da su uvjerljiviji…

Svi igraju prljavo, samo Most- čisto!

Mostova saborska perjanica, Miro Bulj, poziva premijera na red zbog izjave o populizmu i demagogiji predlagača amandmana. Zastupnici imaju pravo predlagati, podržati ili ne podržati amandman, i tu nema govora o demagogiji. Klubovi su izabrani od naroda i postupaju po svojoj savjesti, ta stvar je u nadležnosti Sabora… mucao je zbunjeno Bulj, pokušavajući željezo učiniti još drvenijim, a  poziciju ( vlast)- opozicijski slobodnom u parlamentu činiti što joj je volja. Poziva se Bulj i na proceduru kao suštinu demokracije, populizam negira transparentnošću, otpor Vladi lojalnošću narodu koji ih je izabrao, suprotiva poslušnosti koja se od njih u koaliciji išće. – Svi imaju pravo predlagati amandmane, svatko ima svoje ovlasti, ne vidim tu populizam- terapeutski je ponavljao izbjegavajući meritum stvari. Nikola Grmoja mudro je s distance promatrao predstavu i sasvim distancirano, anticipirajući buduću situaciju, kazao: Ne bih dodatno zaoštravao.

Razumljivo, pa nije savez Mosta s HDZ-om tek za danas, tek za poreznu reformu…

Situacija je, svakako, vrlo nezgodna za Andreja Plenkovića i HDZ: jedan montažni Most, sklepan ad hoc, na brzinu, još za izbore 2015. od svega što je ostalo izvan stranačkih nomenklatura, strukturiran bez demokratske unutarstranačke izborne procedure, voljom nekolicine eksponenata ove navodno nezavisne konzervativne platforme, postao je ključ koji otvara šifru za „zajedničarsko“ upravljanje državom. Zaludu HDZ-u 61 mandat kod svega 13 Mostovih, ovdje su stvari tako posložene da onih 13 ima moć koja im daje snagu faktora konačne odluke. Hrvatska je već prošla iskustvo takvog eksperimenta, i mada je neslavno prekinut nakon samo šest mjeseci, biračko tijelo dalo mu je novu priliku. „Drveno željezo” i dalje nam se nudi kao originalan eksperiment, u kojem svi igraju prljavo, a samo Most fingira ulogu dežurnog nacionalnog higijeničara…

Tags: , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI