Neovisni novinarski portal
23.11.2020.
POLITIKA
Arhiva: 05.01.2016. Izlazak glasnogovornika Mosta iz USKOK-a. Na fotografiji Nikola Grmoja.
foto HINA/ Daniel KASAP/ dk

Tjedni komentar:
Mostova “nevinost bez zaštite”

Arhiva: 05.01.2016. Izlazak glasnogovornika Mosta iz USKOK-a. Na fotografiji Nikola Grmoja. foto HINA/ Daniel KASAP/ dk
Zagreb, 05.01.2016. Izlazak glasnogovornika Mosta iz USKOK-a. Na fotografiji Nikola Grmoja. foto HINA/ Daniel KASAP/ dk

Nikola Grmoja/foto HINA/Daniel KASAP

Tko je još imao iluzije o mesijanskoj ulozi “metkovskog tima za promjene” sa svetim ciljem povratka poštenja u politiku i njezina reafirmiranja kao rada za opće dobro, morat će bogme priznati da je Most i formalno i stvarno izgubio – nevinost! I pokazao prvorazredno političko licemjerje. Nije to prvi put, doduše, ali ovo je dosad njihova najdosljednija nedosljednost…

Slučaj Maria Bukmira radi kojega se mijenjao Statut Hrvatskih voda kako bi mogao biti instaliran zazamjenika direktora u tom javnom poduzeću, a nije imao traženu visoku stručnu spremu, prokazuje ih kao skupinu populističkih karijerista koji su skloni činiti navlas isto što i drugi politički akteri koje su optuživali za manjak časti i poštenja, ergo, za nemoral. A gle tko to govori?

Bukmir odustao, Grmoja zacvilio: Ja sam kriv!

Istina, Bukmir je odustao od pozicije koju Mostov portparol Nikola Grmoja naziva “političkom funkcijom”, jer čovjek nije mogao izdržati pritisak javnosti niti je htio obitelji priuštiti daljnje neugodnosti. Ali, šteta je već učinjena. Zaludu sad Grmoja, manirom nepravedno osuđenog sveca, preuzima odgovornost na sebe i priča bajke o tome kako je on, a ne Božo Petrov, predložio Bukmira na tu funkciju respektirajući njegovu “stručnost i prvorazrednu profesionalnost” koju je dokazao vodeći metkovsko komunalno poduzeće ( kao što je Ivana Kovačića, kao prvoklasnog stručnjaka, na funkciju ministra uprave nominiralo njegovo dragocjeno iskustvo stečeno u dvogodišnjem upravljanju gradom Omišom!). To što nema odgovarajuću stručnu spremu, irelevantna je sitnica koja se dala ispraviti brzim snižavanjem statutarnih kriterija.
I praktični Grmoja sve je to vješto i hitro obavio, Upravno vijeće Hrvatskih voda lako u opravdanost takve intervencije uvjerio. Mostovog čovjeka u državnu tvrtku posjeo, ali je na jedno zaboravio. Takve stvari ne rade oni koji su se postavili kao moralne vertikale društva i kao pionirski pokret čija je glavna agenda “poštena politika”, oni koji su docirali svima zaklinjući se u dobro i interes građana kao svoj jedini spiritus movens za ulazak u politiku. I to će ih skupo stajati. S ovom aferom trajno su izgubili nevinost. I povjerenje onih koji su im još vjerovali da su drugačiji. Pokazali su da nisu, pače, da su dio iste političke slike koju gledamo desetljećima
– Ja sam taj koji je gurao tog čovjeka, i dalje mislim da on ima sve reference, ali je izložen linču i žao mi je što je odustao- branio je Grmoja neobranjivo, uvaljujući i sebe i Most sve dublje u političko blato.

A što kaže Petrov, zašto šuti?

– Nije odluka o odustajanju od funkcije, odluka Mosta, to se vidi iz priopćenja gospodina Bukmira koji se zahvalio meni jer sam ga ja gurao i smatrao da on može srediti stvari u Vodama. To nije kokošar kojem treba uhljebljenje. On je izuzetno imućan čovjek. Ostvario je izuzetne rezultate u našem lokalnom poduzeću. Žao mi je što smo izgubili takvog čovjeka. Bilo je i drugih kandidata u Mostu. Žao mi je što Bukmir nije na toj funkciji jer sam uvjeren da bi imao izvrsne rezultate. Nema nikakve veze kumstvo s Petrovom, ja sam taj koji je smatrao da je on za tu poziciju. Veseli me da će ostati u našem gradskom poduzeću…- pravdao se i pravdao voluntarist Grmoja, želeći javnosti transponirati poruku kako Most od “svog čovjeka” nikad ne bi odustao, neovisno o pritisku, da se on sam nije povukao iz priče. Tim gore po Most…
Jer, time samo dodatno cementiraju javnu percepciju da su prijetvorni populisti koji jedno govore a dočim dobiju priliku rade sasvim suprotno od onoga što su promicali kao svoju političku platformu. Grmoja se gotovo panično odbija suočiti sa štetom koju je proizveo, svejedno da li po naputku kuma Petrova, ili samoinicijativno. Pa kontraproduktivno inzistira na nekakvoj lažnoj dosljednosti Mosta, čak i u ovom diletantskom pokušaju prikrivanja eklatantnog klijentelizma. A Božo Petrov, glavni konstruktor Mosta, koji je aferu mogao u začetku spriječiti, mudro šuti. Kao da je to tek stvar Nikole Grmoje. Zbilja uzvišeno i – uspravno…

Natječaj, odgovornost, “stručnost”

– Da smo uvijek inzistirali na takvim kriterijima, ja bih se s vama složio. Ali, mi smo u većini slučajeva odlučili bez obzira na stranačku iskaznicu. Ovaj čovjek je stručan i ja to garantiram, ja sam se u to uvjerio. Znam njegove rezultate. Njegovo kumstvo s bilo kim nema nikakve veze. Most će pronaći jednako kvalitetnog kandidata- govorio je Grmoja, ekspert za otkrivanje neotkrivenih stručnjaka, dok su mu nabujale Vode na grlo izlazile. Ali, ako Most može naći jednako kvalitetnog kandidata, zbog čega su tako jeftino potrošili, navodno, vrsnog “stručnjaka i profesionalca” Bukmira. Umjesto da ga čuvaju za neku drugu dužnost gdje pravila igre nisu za njega tako nepremostiva, ili, uostalom, da ga puste raditi svoj posao u Metkoviću, gdje vodi veliku investiciju, nota bene, financiranu iz EU-fondova s 300 milijuna kuna?
I kod svega još bi nas, kod zdravih očiju, slijepcima proglasili, pa Grmoja grglja utopljenički izbacujući u mlazovima teret vlastite krivnje: Mi se zalažemo za natječaj. Na to se mjesto postavlja sukladno Statutu bez javnog natječaja. Mi ćemo nekoga izabrati i bit će to politička odluka. Smatramo da ako snosimo odgovornost za to, onda moramo imati mogućnost odabira čovjeka koji će voditi to poduzeće. Zašto bi snosili odgovornost za ljude koji nam ne odgovaraju i slušaju naloge drugih- pucao je Grmoja od prekomjernog pravdanja.

Epilog: Most politiku nije promijenio, ali ona njega itekako jest!

Što to znači da se oni zalažu za natječaj, a zamjenik direktora je funkcija koja se popunjava bez natječaja, sukladno Statutu?! Kako Grmoja govori, a i po onome što je činio, reklo bi se da Most nije baš inzistirao na natječaju, a i Statut im je smetao pa su ga dali izmijeniti kako bi na spornu funkciju instalirali željenu “stručnu” akviziciju. Dakle, o čemu to Mostov zastupnik priča?! I tko Mostu oduzima mogućnost izbora “svog čovjeka” u poduzeće za kojega ta politička grupacija “snosi odgovornost”, osim njih samih koji su tu mogućnost prokockali pogrešnim, “silovanim” izborom? Možda Grmoja misli da pozicija vlasti po sebi podrazumijeva pravo na izbor vlastitih kadrova makar i mimo svih važećih kriterija, jer je za njih jedini relevantan kriterij  ono što stranačka vrhuška misli o kandidatu?
Gesta Mostova “izbornika” u osnovi je poruka “koji to statut može biti zapreka za našeg čovjeka ako ga mi želimo na tom mjestu”, a ona demaskira Most kao lažne moraliste koji su se brzom političkom mimikrijom prilagodili okolini i vladajućem kodeksu, hineći i dalje etičku “prvotnost”. Tako dolazimo do poraznog zaključka koji proizlazi iz afere Bukmir: Most koji je obećavao vratiti poštenje u politiku, koji je najavljivao kraj stranačkom kadroviranju i uvođenje stručnosti, kompetentnosti i zakonitosti u izboru ravnatelja i direktora državnih i javnih poduzeća, institucija i ustanova, usvojio je stare navade u politici, umjesto da uvodi nove. Participacija u državnoj politici i vlasti promijenila je Most. Ili bar sliku koju je ta platforma podmetnula kao obećavajuću novost na kvarnoj političkoj sceni. Most, pak, politiku nije promijenio nimalo. Naprosto je prigrlio.
Tags: , , , , ,

VEZANE VIJESTI