Neovisni novinarski portal
23.10.2019.
KOMENTARI
Ima tu nešto… Kamo dalje, rođaci?

Ima tu nešto… Kamo dalje, rođaci?

ilustracija Evo, braćo i sestre, na Dušni dan završio je naš molitveni apostolat pred bolnicama. Koliko se iz zasad dostupnih podataka dade vidjeti, spriječena su u ovih 40 dana 824 abortusa; 340 novih liječnika i inog medicinskog osoblja navedeno je na ulaganje prigovora savjesti; 912 silovanih grešnica odlučilo je zadržati plod svoga nehaja; 1412 samohranih majki našlo je smjernog ženika… Što sad?

Piše: Renato Baretić

Ilustracija:  Mario Jurjević

Kako to reći, malo je bezveze prestati taman kad upornim ponavljanjem i sam shvatiš i drugima objasniš svu puninu poruke “majkonašamolizanasgrešnikesadainačassmrtinašeamen”,  nije li tako, braćo i sestre u Kristu, Gospodinu našem?

Kamo dalje, rođaci? Nećemo valjda unazad, samo u crkve ili, kako svi oni feminizmom nahimbljeni govore, “u svoja četiri zida”?! Koja nam je sljedeća adresa? Jest da ide sve hladnije vrijeme i da će uvjeti za stajanje na besprizornoj kristijanofobnoj vjetrometini ispred bolnica svakim danom bivati sve teži, ali – nije li upravo to ono ključno iskušenje pred koje nas Gospod stavlja?  Možda i nije, no – što ako ipak jest?

Kamo ćemo, dakle, ovako uigrani i osokoljeni  postignućima, ostvarenima u samo 40 dana ulične molitve? Pred klinike u kojima se obavlja vazektomija? Pred sve trafike i minimarkete, sve samoposluge i supermarkete u kojima se prodaju prezervativi? Pred veterinarske ambulante i ordinacije, gdje se dokazano obavlja sterilizacija Božjih stvorenja?

Ne, nema to smisla, braćo i sestre, ma koliko vam se na prvi pogled učinilo razumnim. Naime, ni u trafikama niti u supermarketima, ni na vazektomiji niti kod veterinara, nigdje tu nema razodjevenog ženskog tijela i njegovih najintimnijih dijelova, te besprizorne drugotnosti koje se vazda valja stidjeti u tišini. Sve se to nabrojano tiče samo muškaraca, kao prvotnih, ili pak životinja koje znaju jedino lajati i mijaukati i smetati svima koji im nisu vlasnici, stoga što nisu Providnošću namijenjene čovjeku za jelo. Kamo dakle?

“Digod ima kakve pičke!”, odgovorili bi nam učas titoisti i njihov staljinističko-masonerijsko-srbočetnički okot, jezikom kakav samo oni među sobom razumiju. Naravno da bismo se odmah prekrižili i na prvoj svetoj ispovijedi priznali da smo čuli takvu riječ, ali – ne trebamo tek tako zanemarivati njihovu sotonističku logiku i smisao! O ne, nemojmo nipošto!  Jer, da, braćo i sestre, točno tamo gdje je izvor i svega grijeha i sveg života, među ženskim nogama, tamo gdje se spajaju desna, prvotna, i drugotna lijeva noga, baš tamo trebamo tražiti adresu za sljedeći niz naših molitvenih okupljanja!

Klinike za umjetnu oplodnju – zašto ne? Privatne ginekološke ordinacije – zašto ne, dapače! Samo da unutra ima, štono bi udbaši kazali, pičke. Jednog dana, a taj će skoro doći, okupljat ćemo se i pred vratima svih onih centara za siročad, kamo tuđu, po Bogu rođenu i po Božjoj volji ostavljenu djecu, dolaze uzimati trećerazredne drugotne žene, svakojake totalitarističke jalovice i nepodatnice, neblagoslovljene Božjom milošću majčinstvom, željne tek pukog posjedovanja “svojeg” djeteta. Da je Svemogući Bog tako htio, one bi odavna kroz vlastitu pičku rodile svoje pravo dijete, ali ne: On to nije htio, i sigurno je znao zašto baš tako želi, a one mu se protive, i Njemu i Njegovoj volji!

Zato, braćo i sestre, ne budimo pičkice, nego ustrajmo u molitvenim okupljanjima, bez obzira sniježi li ili kiši, puše li i vije, ili sunce grije! I ne dajmo se pokolebati u čvrstini svoje vjere! Za pičku materinu – spremni! Amen, idite u miru.

Tags: , ,

VEZANE VIJESTI