Neovisni novinarski portal
2.12.2020.
KULTURA
Maja Klarić i moderator Damir Vujnović (Foto: Jozica Krnić)

‘Vrijeme badema’:
Put koji ne daje odgovore, nego nudi životni smjer

Maja Klarić i moderator Damir Vujnović (Foto: Jozica Krnić)
Maja Klarić i moderator Damir Vojnovac (Foto: Jozica Krnić)

Maja Klarić i moderator Damir Vujnovac (Foto: Jozica Krnić)

Nakon tri zbirke putopisne poezije, šibenska svjetska putnica Maja Klarić objavila je prozu, koju je večeras promovirala u klubu Azimut. Knjiga je “Vrijeme badema”, a priča priču o Majinom putovanju na čuvenom španjolskom hodočašću Camino de Santiago.

Camino de Santiago iliti Put svetog Jakova uvršten je na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine 1993. Dug je 880 kilometara, a Maji Klarić i njezinim suputnicima trebalo je 2010. godine 35 dana da ga prijeđu. Njihova avantura nije bila religijski motivirana, ali da su se tražili neki odgovori, tražili su se. – Svi kreću s nekim problemom kojeg žele riješiti. Međutim, kad dođeš do cilja, shvatiš da i dalje nemaš odgovore koje si tražio. U tom se trenutku malo slomiš, ali s vremenom shvatiš da put uopće nije ni trebao riješiti tvoje probleme, nego ti samo pokaže u kojem smjeru dalje moraš nastaviti. Sve ono što smo doživjeli, nečemu nas je naučilo. Put se isplatio na najbolji mogući način, sve loše i dobro što se dogodilo, trebalo se dogoditi – rekla je Maja u petak navečer Azimutu.
– Najljepši trenutak je bio kad smo došli u  Santiago de Compostelu, ne zato jer je to cilj puta, nego zato jer smo shvatili da ta katedrala uopće nije bila naš cilj. Jedino što smo u tom trenu željeli jest opet sutra hodati, nismo mogli zamisliti čime bismo mogli ispuniti sutrašnji dan. Zato smo hodali još tri dana, otprilike sto kilometara, do Atlantskog oceana – otkrila je Maja Klarić, koju je, sasvim nespremnu, u Santiago de Composteli dočekao i papa Benedict. nije joj to, kaže, bilo baš po volji, budući da je zbog toga u katedrale sv. Jakova, koja je službeni kraj hodočašća, mogla ući tek sutradan.
maja-klaric-promocija-3

(Foto: Jozica Krnić)

Početak, kao i svaki početak, bio je najteži. – Prvi dan je najgori, prelaze se Pirineji. Odmah dobijete žuljeve i sve vas to skupa demotivira. Međutim, tada smo sreli dvoje ljudi od osamdeset godina, koji su do Španjolske došli pješke iz Belgije i upravo su se vraćali nazad. Odmah nam je bilo lakše. Neko dijelovi Camina bile su baš prekrasni za šetnje. Ako se taj put shvati kao gušt, onda se svih 800 kilometara može činiti kao ugodna šetnja. No, oni koji hodaju zbog pokore, onda je to već hodočašće. Teški trenuci se ustvari ne događaju na samom putu, nego “unutra”. Na rutu možeš biti spreman, ponijeti sve što ti treba, ali ono na što se ne možeš pripremiti su osjećaji i borbe sa samim sobom. To je trenutak za introspekciju, a onda tu ima dobrih i loših stvari – pričala je književnica.
– Hodočašće Camino de Santiago je organizirano tako da se ne možete izgubiti ako pratite strelice, ima se gdje prespavati, pojesti, skuhati, istuširati se… A opet je dovoljno neorganiziran u smislu da sami možete kreirati svoju rutu. Prenočišta imaju pravilo da ih morate napustiti do osam sati, na taj način vas zapravo tjeraju da krenete hodati što prije. Jer ako vas čeka dionica od 25 kilometara, nemate baš vremena za uživanje u jutarnjoj kavi i dugom doručku – rekla je Maja klarić, koja ističe da njezina knjiga “Vrijeme badema” nije vodič kroz Camino de Santiago, već priča o zajedništvu, smirenosti i transformaciji. A neće joj biti mrske niti ako nekog čitatelja nagovori da se upusti u tu avanturu.

maja-klaric-promocija-1

 

Tags: , ,

VEZANE VIJESTI