Neovisni novinarski portal
27.11.2020.
POLITIKA
Kninsko pismo biskupu Tomislavu Rogiću: Pomozite, stišajte zvona nove crkve, kao što je biskup Ivas utišao Azimut

Kninsko pismo biskupu Tomislavu Rogiću:
Pomozite, stišajte zvona nove crkve, kao što je biskup Ivas utišao Azimut

Zvonik i crkva Gospe Velikog hrvatskog krsnog zavjeta (Foto: Tris/H. Pavić)

Zvonik i crkva Gospe Velikog hrvatskog krsnog zavjeta (Foto: Tris/H. Pavić)

Kome zvona zvone, biskupe Rogiću, i može li to makar malo tiše?”  S tim, naoko banalnim pitanjem, obratili su se nedavno pismom biskupu stanovnici nekoliko kninskih ulica , koji žive neposredno uz najveću crkvu u Hrvatskoj, mega crkvu Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta u Kninu, s čak 1100 sjedećih mjesta, koja je otvorena u povodu 20. obljetnice Oluje, 5. kolovoza 2015. Njezina je vrijednost oko 24 milijuna, od čega je hrvatska Vlada osigurala oko 10 milijuna kuna. Građane nitko nije ništa pitao ni tada ni sada…

Kninjani iz Velebitske, 4. gardijske, Masleničke ulice… kako se legitimiraju u pismu, upozoravaju na okolnost da je crkva izgrađena u kvartu gdje živi najveći broj stanovnika Knina, a njezina zvona su im od zgrade udaljena 50-ak metara zračne linije.  Otkad je ove impozantne građevine usred vjerojatno najvećeg stambenog bloka u gradu, za tamošnje stanovnike, kako se žale, nema više ni mira ni odmora. Crkvena zvona stvaraju nepodnošljivu buku, jadaju se biskupu “građani i vjernici grada Knina”, a naročito nedjeljom kad je više misa.

Zakinuti smo za odmor, a vrijednost stanova pada

Budimo realni. Nema te crkve koja je u funkciji svoga vjerskog poslanja i “discipliniranja” vjernika a da ne zvoni. Poziva pastvu na molitveni obred, prisjeća zaboravne da će za koji trenutak početi misa, kazuje nam koliko je sati, posebno signalizira važna, blagdanska vjerska okupljanja, funkcionira kao neka vrst glasne savjesti vjerničkog svijeta. Što je veća to su i njezina zvona impresivnija i glasnija. A kninska je crkva mega-crkva. Kakvoj dolikuju samo mega-zvona i povećani broj decibela.
– Djeca, naročito bebe, umirovljenici, stariji a bolesni, školarci, zaposleni i drugi, zakinuti su za aktivan odmor… umanjuje se vrijednost stana – zdvajaju građani, kolektivno zaklonjeni iza imena svojih ulica. Jer, ovo je ipak Knin, iako višenacionalan, grad s najvećom crkvom u Hrvata, ponosan u svojoj bogobojaznoj novokomponiranoj poniznosti i odan bez ostatka ovozemaljskim božjim namjesnicima koji imaju autoritet i utjecaj na vjernike veći od svake vlasti. Ako njih na ulici o tome pitate, “ne, ne smetaju nam zvona, pa to je crkva, naravno da zvoni… “, reći će vam skrušeno.

Ali će se u pismu uvaženom biskupu jadati kako im je najgore nedjeljom, kad se zvoni češće, duže i jače, a počme već od 7,30 , baš kad bi čovjek u nedjeljno jutro napokon poželio malo duži odmor i san. Ali, zaludu. Zvona bolno odjekuju nekoliko puta tijekom jutra, a onda i za večernju misu, a da se ne spominje, kažu, kako se oglase i na svaki puni sat onoliko puta koliko je sati, a na pola sata jednim kratkim zvonom.
– Kako reče jedan župnik, tko je odredio doći na misu, doći će, bez obzira na zvonjenje – napisali su biskupu Rogiću, računajući na njegovu empatiju i puno razumijevanje.

Župnik kaže: Nek’ se čuje…!

– Spremni smo vjerovati da ćete svojim autoritetom nešto poduzeti i osloboditi nas ove more na sveopće zadovoljstvo. U nadi da smo se razumjeli, neka vam Bog podari dobro zdravlje i dug život- poželješe novom šibenskom biskupu mons. Tomislavu Rogiću “građani i vjernici Grada Knina” kojima je buka s crkvenog zvonika impozantne sakralne građevine doslovce “bacila na živce”.

Ipak, zaglušujuća zvonjava Gospe podužeg imena (Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta ) nagnala ih je da pokušaju intervenirati kod mjesnog župnika, župe sv. Ante u Kninu, fra Marka Durana. Ali župnik za njih, kažu, nije imao ni razumijevanja ni strpljenja, pa odgovorio na njihove žalbe neljubaznim i bahatim: “Nek’ se čuje…”
Na njihovu primjedbu da su zvona preglasna i da bi puno pomoglo kad bi se makar malo stišala, jer buka napada sluh i živce, šteti zdravlju općenito, župnikov “osjećaj za zdravlje bližnjeg svoga” posve je zatajio, a fra Duran ostao hladan i nesolidaran.
Pokušali smo izravno saznati što župnik kani poduzeti, što uopće misli o ovom neobičnom pismu. I čuli da zapravo o njemu i ne misli niti na njega planira odgovarati.
– ‘Ko je potpisao to pismo? Građani Knina? Na anonimno pismo nemam kome odgovoriti, a nisam ni ovlašten. Za to je ovlašten biskup, pa vas molim, za sve informacije obratite se biskupu jer su njemu pismo i poslali – kratko i jasno nam je kazao fra Duran.
Poslušali smo ga. I poslali upit Uredu za informiranje Biskupskog ordinarijata u Šibeniku, ali i na adresu elektronske pošte generalnog vikara fra Marinka Mlakića. Čekali smo strpljivo na odgovor. Prošao je prvi tjedan, za njim i drugi, a odgovoru ni traga. Bi nam posve jasno da Crkva ne nalazi potrebnim na naše upite odgovarati, da to ne smatra ni svojom obavezom ni gestom koja spada u kulturu javnog komuniciranja.

zvonik

I mi bi htjeli miran san kao i biskup Ivas!

A kninsko pismo intrigantno je zbog još jednog detalja. Njegovi autori zgodno su se dosjetili biskupa Rogića podsjetiti kako je njegov prethodnik, mons. Ante Ivas, imao slične probleme poput njihovih, ali tek sezonskog karaktera. Sjetili su se kninski vjernici kako je mons. Ivas bio agilan i beskompromisan kad je njemu zasmetala buka iz kluba Azimut u Šibeniku, doduše samo tijekom sezone kad je bila u funkciji klupska ljetna pozornica. Pa je urgentno mobilizirao lokalnu vlast, pače i policiju, i učas stao na kraj buci s tzv. green stagea ispred Azimuta. Glazba je ubrzo trajno utihnula kako bi biskup imao miran san. Zaludu je Azimutu bio ugovor s Gradom Šibenikom i uredna dozvola za rad do 4 sata ujutro tijekom turističke sezone. Nikoga nije zanimala ni šteta koja je vlasnicima kluba tom trenutnom zabranom učinjena. Ni prosvjed koji je okupio nekoliko stotina mladih ljudi koji su branili svoje pravo na urbanu kulturu nije pomogao. Iako je šibenski gradonačelnik izrijekom tvrdio:” Nitko neće ugasiti Azimut, ljetna pozornica ostaje i dalje…”, od tada ništa više nije bilo kao prije. Osim spokojnog sna šibenskog biskupa Ante Ivasa, inače, poznatog kao štovatelja glazbe, ali više one Thompsonove, za koju je puna srca pisao i stihove. “Maranata” s albuma Marka Perkovića Thompsona “Ora et labora”, autorski je rad našega, danas biskupa u miru, Ante Ivasa.

Mons. Ante Ivas (Foto: Tris/H. Pavić)

Mons. Ante Ivas (Foto: Tris/H. Pavić)

– Neka prođe vrijeme zavodnika, lažnih proroka i svih kukavica, izdajica, krivokletnika, i svih varalica, otpadnika, strašnih ubojica i svih sluga Zloga iz Naroda moga. Maranata, dođi Gospodine u zemlju Hrvata…” – napisao je biskup u svojoj “domoljubnoj budnici” strasno zaokupljen zlom, bezmalo svjedočeći gubitak vjere u snagu i moć dobra.

Neki su se pitali tih kolovoških dana kada je Azimut, gradski klub koji je bio epicentar urbane glazbene i kulturne scene, gubio bitku s Crkvom, što bi se dogodilo da je kojim slučajem na ljetnoj pozornici kluba nastupio Thompson. Bi li tada buka podno Katedrale smetala šibenskog biskupa, bi li i tada Azimut osudio ili bi se tamošnjoj publici pridružio…?
Može li kod takvog iskustva s decibelima, koji u slučaju Knina daleko nadilaze one što su dolazili s “green stagea” Azimuta, mons. Ivas pomoći svojim kninskim supatnicima? Hoće li razumijevajući njihov problem sugerirati svome nasljedniku mons. Rogiću da se crkvena zvona Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta bar za nekoliko decibela stišaju? Da Crkva i građani nađu mjeru zajedničkog života u uzajamnom poštovanju umjesto nametanju volje jačega…

knin1

Tags: , , , , , ,

VEZANE VIJESTI