Neovisni novinarski portal
23.8.2017.
DRUGA PARALELA
Rat u Afganistanu, mrtvi u Afganistanu....foto: Wikipedia/RAWA - www.rawa.org

Druga paralela:
Svi smo mi zaboravljeni sinovi

Rat u Afganistanu, mrtvi u Afganistanu....foto: Wikipedia/RAWA - www.rawa.org
Rat u Afganistanu, mrtvi u Afganistanu....foto: Wikipedia/RAWA - www.rawa.org

Rat u Afganistanu, mrtvi u Afganistanu….foto: Wikipedia/RAWA – www.rawa.org

 Što bi se dogodilo da sam vam danas, uz neizbježnu jutarnju kavu, spomenuo ime Saifura Rahmana? Ili možda ono Abdula Wahida? Vjerojatno biste pomislili na nekakav novi teroristički napad, ili u najboljem slučaju na uhićenje potencijalnih samoubojica. Nasreću, ne biste mogli biti dalje od istine. Imena ove dvojice afganistanskih mladića, u dobi od 20 i 21 godine predstavljaju jedan sasvim suprotni svijet od onoga kojeg ste zamislili, Saifur i Abdul su bivši vojnici koji su u borbi s Talibanima teško nastradali i postali doživotni invalidi.

Ništa čudno, mogli bismo pomisliti, ipak se radi o ljudima kojima je mogućnost teškog ili smrtnog stradavanja u opisu posla, ali ono što bi nas trebalo potaknuti na razmišljanje je nešto drugo. Njihova im je djelatnost za vrijeme ratovanja omogućila pristojnu egzistenciju, dok su sa zarađenim novcem priuštili mlađoj braći školovanje, a obitelji meso na stol čak tri puta tjedno. Međutim, sudbina je gadna stvar. Nakon ranjavanja, oboje su izgubili sve što im je borba donijela: novac, posao, ponos i osjećaj korisnosti. Iako im je vlada obećala doživotnu mirovinu te pokrivanje svih troškova liječenja i oporavka (pogađate li?), potpuna je potpora izostala. Posljedično, braća su morala napustiti školovanje, obitelj je primorana preživljavati od kruha, a društveni je život ovih mladića uništen. Usprkos toj patnji, pomislit ćete još jednom kako je to dio života vojnika i tu se ništa ne može. Zaista, tu se ništa ne može.

Sinovi smo ove države, ali su vođe u potpunosti zaboravile na nas”

Sa sličnom sudbinom ne može se pomiriti ni Abdul Agha (31), koji je u ratu izgubio ruku i vid. Razočaran, zaključuje kako su oni budućnost Afganistana, ljudi koji su dali sve za ovu državu, ali nisu zauzvrat dobila ništa. I, u pravu je. Međutim, to nije sudbina samo Abdula, Saifura i tisuće drugih afganistanskih vojnika, ne, to je sudbina milijuna vojnika diljem svijeta. Bez obzira na zbiljske ili lažne, ispolitizirane i što god već ne, vojne invalide u Hrvatskoj, takvih je uništenih života zaista mnogo i u susjedstvima svih nas. Ali, bez obzira na nacionalnost, etničku pripadnost, boju kože, vjere ili broju stopala, ove nas priče moraju probuditi iz lažnog sna u kojemu se nalaze svi oni koji vjeruju da ih država cijeni. Ne! Država vas ne cijeni, država vas treba! Državi su potrebni pijuni koji će u ime svega i svačega gubiti ruke, noge, vid pa i život ako treba, radi postizanja nečijih ciljeva.
S jedne strane ćete biti vi, s druge vaše kopije koje će netko treći uvjeriti da im upravo vi želite oduzeti sve što im treba za život. S jedne ćete strane vi stradavati i pitati se zašto su vas sada ostavili, vas koji ste dali sve za državu koju volite, dok će se istovremeno vaš kolega-neprijatelj s druge strane pitati identičnu stvar, s identičnom gorčinom te s identičnom ljutnjom. Noću ćete oboje gledati isto nebo i postavljati si isto pitanje: “Zašto su nas zaboravili?”. Boljet će vas činjenica da dok ste vi ostali bez svega, netko tko rat nije ni vidio uživa u prihodima vaše prolivene krvi, netko tko nije nikada pušku držao u ruci, prima mirovine koje vi nećete nikada imati. Nećete se moći pomiriti s činjenicom da su vas izigrali, iskoristili te na koncu zaboravili. Nema u toj priči puno prostora za utjehu, ali ima nešto što ovi ljudi mogu napraviti. Mogu svijetu pokazati što to znači biti izigran, iskorišten i zaboravljen, mogu se posvetiti cilju da tu njihovu nesretnu sudbinu izbjegnu buduće generacije; jer ti hladni društveni Levijatani koje nazivamo i državama, ne priznaju svu svoju djecu, priznaju samo one potomke od kojih imaju koristi.
Svi mi ostali, ma gdje god da živjeli, baš poput Abdula i Saifura, isključivo smo zaboravljeni i odbačeni sinovi.
Tags: , , , , ,

VEZANE VIJESTI