Neovisni novinarski portal
15.6.2021.
IZDVOJENO / POLITIKA
Dario Juričan u Nu2:  Mora netko napraviti film o tome kako izgleda Hrvatska s Agrokorom

Dario Juričan u Nu2:
Mora netko napraviti film o tome kako izgleda Hrvatska s Agrokorom

dario-jurican

U emisiji Nedjeljom u dva gostovao je Dario Juričan, autor dokumentarnog filma Gazda. Kako uspjeti u Hrvatskoj kroz primjer najveće hrvatske tvrtke Agrokora, glavna je tema Juričanovog filma. Ovaj je film priča o uspjehu i kako se do njega došlo, ali i priča o neuspjehu i kako u njemu živimo. Ja sam se borio da ovo bude priča o Hrvatskoj, a ne o Ivici Todoriću, naglasio je Juričan.

Na pitanje odakle ideja za snimanje filma Dario Juričan rekao je da je htio spojiti novinarstvo i film.
– Pitao sam koje su tabu teme, rekli su mi – jedna su banke, a druga Agrokor. Počeo  sam istraživati tko je taj Agrokor, kao nešto znamo o tome, pa sam shvatio da ne znamo ništa. Onda sam vidio članak Saše Paparelle: Državni prijatelj br.1, kontaktirao sam ga i tako je počela suradnja koja traje već tri godine, rekao je Juričan.
 Dodao je kako su prvih godinu dana razmišljali o čemu će raditi, otkud krenuti  i kako da se uhvate te velike teme, a straha nije bilo.
 – Kad je riječ o strahu, kako smo ulazili u temu,i što smo više bili u posjedu informacija taj, možda ne toliko strah nego trema je nestajala, rekao je Juričan.
Na pitanje je li bilo pritisaka tijekom snimanja odgovorio je da nije bilo klasičnih pritisaka.
– Nije bilo onih klasičnih pritisaka: nemojte to raditi jer smo mi to držali underground. Bilo je situacija  u kojima nam nije bilo ugodno. Recimo dobili smo informaciju da je sudac Vrhovnog suda Đuro Sessa u Dubrovniku imao jednu transakciju s Agrokorom i zanimali smo se za to pa smo od Državnog sudbenog vijeća tražili njegovu imovinsku karticu koju smo na kraju i dobili. I onda slijedi onaj trenutak kad Đuro Sessa meni piše mail: Oprostite dobio sam informaciju da ste tražili moje podatke, što vas točno zanima, što je meni bilo strašno. Jer kako on zna da sam to bio ja i zašto mi je pristupio. To smo gledali kao neku vrstu pritiska i nismo se nimalo ugodno osjećali- ispričao je Juričan te dodao kako na kraju ta priča nije ušla u film.
 Juričan je  istaknuo problem distribucije filma jer su ga odbile sve vodeće distribucijske  kuće.
-Ono što nam je nanijelo strašno veliku štetu je to što je film odbio najveći lanac prikazivača a to je Cinestar. A to su napravili s bijednim  obrazloženjem kako film neće biti gledan. Na prvoj testnoj projekciji u Motovunu film je imao odličan odaziv publike, a sada su kina koja ga prikazuju puna. Znači film je gledan i karte se dobro prodaju, tako da je to odbijanje zbog male gledanosti notorna glupost- kazao je Juričan.
Pravi razlog odbijanja filma, kako je kazao Juričan, su dobri obiteljski ali i poslovni odnosi između obitelji Krstulović i Todorić.
-Oni to vjerojatno nisu htjeli pokvariti. Ali taj Cinestar je dio hrvatske kulturne industrije koji ima manji  porez na ulaznice. Nitko nema tako povlašteni odnos kad je riječ o PDV-u. Dakle oni su kad im paše dio te kulture, a kad im ne paše onda nisu. Ovo je mogao biti komercijalno isplativ film da smo imali podršku distributera-smatra Juričan.
 Unatoč odbijanju od strane velikih distributera, film  Gazda prikazuje  se širom Hrvatske preko neovisne kino mreže.
-Ovaj film je od javnog interesa i svi će ga vidjeti. Prvo ide u kina, a onda ćemo ga prikazivati u mjestima koja nemaju kino.Nadam se da će doći i do javne televizije- dodao je Juričan.
Priprema i snimanje filma Gazda, kako je kazao Juričan, trajali su tri godine.
-Mi smo znali kako će ovaj film biti pod povećalom javnosti. Znali smo da ne smijemo pogriješiti i da jedino kako možemo nastupiti je da sve radimo sa dokumentima. Film je „krcat“ dokumentima s kojima nema rasprave. I to je ono što smo htjeli, da ti dokumenti budu toliko jaki i da svjedoče sami za sebe- kazao je Juričan dodajući kako iza filma stoji veliki istraživački rad.
Kao jedan od glavnih okidača za snimanje filma naveo je činjenicu da je njegov otac cijeli svoj životni vijek proveo upravo u Konzumu.
– Moj otac je duže radio u Konzumu nego što je Ivica Todorić bio vlasnik toga. Onaj njihov slogan: S vama kroz život, pa to sam ja. Meni cijeli život nije bila jasna ta plaća od mog oca, to je stvarno uvijek bio „kikiriki“– prisjetio se Juričan iznoseći i podatak iz istraživanja za film.
– Prosječna plaća u Unikonzumu 1984. godine je bila 30% manja od prosjeka grada Zagreba. U 2015. godini plaća je u Konzumu 40 % manja. S tom brojkom nema rasprave, to je poražavajući zaključak ove tranzicije – kazao je Juričan.
– Ovaj je film priča o uspjehu i kako se do njega došlo, ali i priča o neuspjehu i kako u njemu živimo. Ja sam se borio da ovo bude priča o Hrvatskoj, a ne o Ivici Todoriću, naglasio je.
Ivici Todoriću , kaže Juričan, nije zavidan i film Gazda nije radio da nadoknadi svom ocu neke propuštene stvari. Na pitanje bi li, nakon filma, bio spreman raditi u Agrokoru rekao je:
– Ja sam ovaj film radio uz moto – ne možeš me kupiti, nema tog novca. Mora netko napraviti film o tome kako izgleda Hrvatska s Agrokorom.
Tags: , , ,

VEZANE VIJESTI