Portret tjedna/Dr.Vlatko Previšić, dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu:
Konzervativna diktatura i “zaštita”

Dr. Vlatko Previšić (71) vjerno zrcali stanje u hrvatskoj akademskoj zajednici danas. A ono je žalosno. Kad tako ne bi bilo, sasvim sigurno ne bismo imali Damira Borasa za rektora na čelu Sveučilišta niti Vlatka Previšića kao dekana na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Taj ekstremno konzervativni dvojac, koji je zaposjeo hrvatsko Sveučilište, deprimirajući je dokaz regresije društva koje sustavno, nevjerojatnom brzinom juriša – nazad! Dekan Filozofskog sa „zaštitarima“ priječi ulaz studentima na fakultet, kao da ta ustanova bez njih ima ikakvog smisla. I još svoju sumanutost pravda možebitnom terorističkom ugrozom?! Čijom, kojom, kakvom? Najezdom ISIS-ovaca, muslimaskih fundamentalista i osvetnika, ili predmnijeva „terorističke postrojbe“ profesora i studenata što prosvjeduju pod zvijezdama ispred zaključanog fakulteta?

Rođen je u Cerni kod Županje, diplomirao je pedagogiju i sociologiju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu gdje je i doktorirao, bio je učitelj, a potom djelatnik Odsjeka za pedagogiju na FF-u. Šef je katedre za didaktiku, voditelj poslijediplomskog i doktorskog studija pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, glazbene pedagogije na FF-u te Odsjeka za pedagogiju na osječkom Filozofskom fakultetu.Bio je gostujući nastavnik na više studijskih programa i fakulteta u zemlji i inozemstvu, dobitnik Humboldtove stipendije, urednik hrvatskih stručnih i znanstvenih časopisa, autor priređivač i suautor 15-ak knjiga, autor brojnih znanstvenih radova … Aktivan je bio i u sportu , prije svega u upravljačkim strukturama hrvatske košarke. Dobitnik više nagrada u struci. S takvom biografijom, mogao je biti solidan profesor i znanstveni djelatnik u obrazovanju, no postao je dekan i izgubio na samopoštovanju…

Ostavke ili – blokada Fakulteta!

Postupak dekana Previšića i eskiviranje rektora Damira Borasa, čije ostavke „plenumaši“ FF-a traže s razlogom „u paketu“, sramotno je, antidemokratsko, autoritarno i diskreditirajuće za Sveučilište. Koje ionako u svijetu kotira sve niže ( s 500-tog, palo je na 800-to mjesto, a iza toga valjda više nitko i ne broji…). Plenum je najavio mir do početka akademske godine, 3. listopada, do kada čekaju ostavke dekana i rektora, a ukoliko se to ne dogodi, slijedi blokada Filozofskog na tragu one iz 2009.
Nije li samorazumljivo da dekan koji je pozvao čuvare Sokol Marića da bi štitio zgradu ( ?!) od onih za koje je izgrađena i radi kojih uopće postoji, posramljen i ponižen sam pogne glavu i ode? Da za njim odmah krene i rektor koji ga je u tom agresivnom, despotskom činu podupirao…

Može li uopće biti valjanog argumenta koji bi obranio demonstraciju dosad nezabilježenog nasilja jednog dekana nad fakultetom i njegovim studentima ? Samo zato što nije uspio provesti „misionarski“ projekt spajanja nespojivog: zagrebačkog Filozofskog fakulteta i Katoličkog bogoslovnog fakulteta . Previšić vjerojatno nije očekivao „pokret otpora“ združenih profesorsko-studentskih snaga toj zamisli, pa kad je na njega naišao, pokušao ga je ignorirati i iracionalno forsirati integraciju dviju ustanova. Fakultetsko vijeće većinom glasova pokrenulo je postupak za njegovu smjenu, i zaludu se Previšić brani poslanicama, demantijima, nesuvislim izjavama na HRT-u, osporavanjem i opstrukcijom Fakultetskog vijeća i predstavnika Studentskog zbora u Vijeću, tvrdnjama da su studenti ispolitizirani, nelegitimnom smjenom prodekanice Branke Galić, cenzurom rezultata studentskog istraživanja o štetnosti ugovora s Bogoslovnim fakultetom… Tom čovjeku više nitko ne vjeruje. Njemu je ići. Zajedno s Borasom koji je i inicirao štetni ugovor s KBF-om dok je bio dekan Filozofskog. A s dolaskom HDZ-a i njegovih inačica na vlast, taj je projekt samo aktualiziran i iznova potenciran. Što objašnjava i sadašnju Borasovu „obranu šutnjom“ i iznuđeno muljanje o nekakvim „statutarnim razlozima i statutarnom okruženju“ nužnom za ostavku dekana…

Klerikalizacija Sveučilišta

Unatoč proklamiranoj sekularnosti hrvatske države, spajanjem Filozofskog i Teološkog fakulteta trebalo je i formalno etablirati Crkvu kao državnu instituciju. Iako ona već ima svoju državu… A kad to nije uspjelo, krenulo se u odmazdu, čišćenje svih remetilačkih faktora koji su stali na put ingenioznoj zamisli o discipliniranju filozofije – teologijom, države – Crkvom. Iako se čak 16 odjela FF-a decidirano izjasnilo protiv, a tek tri za ovu „protuprirodnu“ suradnju, iako su kontra toga bili i Fakultetsko vijeće i studenti ( od njih 2070 samo ih je 32 „blagoslovilo“ ovu „posvećenu fuziju“), nastavilo se inzistirati na tom neželjenom projektu.

Član Akademske solidarnosti dr. sc. Mate Kapović tvrdi : „Ljudi su vidjeli da Filozofski ugovorima apsolutno ništa ne dobiva. Vidjeli su da tu u pozadini postoji neka ideološka agenda i jednostavno je bilo teško očekivati da će ih itko poduprijeti nakon što ih je velika većina studenata odbila. Stoga je došlo vrijeme da se i dekanu, koji je ugovore pokušao progurati na silu i ispod stola, izglasa nepovjerenje“, kazao je Kapović.
I što imamo sad? Sjednicu Fakultetskog vijeća koje se trebalo održati u četvrtak, opstruirali su studenti. Senat Sveučilišta poništio je izbore za Studentski zbor FF-a i studentske predstavnike u Fakultetskom vijeću, a Boras najavio nove izbore, jer, navodno, nisu provedeni sukladno zakonu i statutu FF-a. Trebalo je izabrati bar 13, a izabrano je 11 studentskih predstavnika, pa nije legitimno ni Fakultetsko vijeće ni Studentski zbor. Ili što već. Bitno je da dekan čini sve, potpomognut rektorom , kako bi izbjegao postupak za izglasavanje nepovjerenja, pa tako i zakone interpretira i zloupotrebljava po volji i potrebi. A ima 71 , mirovinu je zaradio i mogao je časno otići…

Teorije zavjere, šetači pasa, SDP i Budak

U međuvremenu, bujaju teorije zavjere, a slučaj Filozofski eksplicite se od nekih dovodi u vezu s recentnim parlamentarnim izborima nakon kojih je, tvrde, krenula hajka na glavu dekana Previšića , ne bi li se kompenziralo gubitak pozicija na izborima.
– Radilo se na mobilizaciji na određenoj svjetonazorskoj osnovi, a sada je to mobilizacija u akciju da se smijeni dekan – izjavio je na HRT-u akademik Mislav Ježić, kao da govori iz srca samog stožera za demontiranje Previšića. Mora da Ježić, kao insajder, poznaje „ u glavu“ sve do jednog sudionika „plenuma pod zvijezdama“ kad je izjavio da su na tom izvaninstitucionalnom obliku direktne demokracije odlučivali i studenti i građani, nevladine udruge, tko god se zatekao u prolazu, pa i ljudi koji su izašli prošetati pse…
Posezalo se doista za svim i svačim ne bi li se dezavuiralo studente i profesore koji nisu poduprli udruživanje Teologije i Filozofskog, a Plenum proglasilo nekom vrstom revolucionarnog vijeća. Nisko, nisko su pali ti naši kvaziakademski građani želeći pod svaku cijenu diskreditirati svoje oponente. A nisu njima problem studenti, njima se ionako, uvjereni su, uvijek manipulira za nečije druge interese. Problem su organizatori koji su ih instrumentalizirali i politizirali za svoje ciljeve. A znaju ti naši genijalci, valjda iz vlastitog žbirovsko- suradničkog iskustva, da je od samog početka pozadina ovih događanja politička, dirigirana iz SDP-a.

– Radi se o borbi za sve pozicije koje možete postići, a Filozofski fakultet je vrlo važan u toj konstelaciji. Osim toga- smatra akademik Ježić- ima jedna osoba koja je tu sigurno posebno motivirana i prisutna od početka, a naravno da nije jedina- to je profesor Neven Budak, koji je bio dekan našeg Fakulteta i srozao razinu studija na fakultetu kao nitko prije niti poslije njega. On je želio biti rektor Sveučilišta- tvrdio je akademik- i nije dobio potporu našeg Fakulteta i vjerojatno je stoga pokrenuo zahtjev za razrješenjem rektora- precizno, do u detalj, rekonstruira „slučaj Previšić“ akademik Ježić.

Kad se studentska masa zatalasa…

A nije u pitanju samo Filozofski fakultet, jer ispostavilo se da se prava studenata ne poštuju ni na drugim fakultetima i da njihovih predstavnika manjka i u drugim fakultetskim vijećima. Zanimljivo, to dosad nikome nije smetalo, dapače, što ih je manje, tim bolje, mislili su neki koji sada najžešće upiru baš u taj propust. Zar je problem provesti dopunske izbore i vijeće popuniti? Kao i u svemu, tako se i na Sveučilištu zakoni provode selektivno, samo kada je to interes upravljačkih, moćnih struktura. Tko šljivi studente! Ali, povijest je pokazala kad se zatalasa studentska masa, to nije moguće kontrolirati i slijede opasna, prijelomna vremena. I zajamčene promjene…

Koje, evidentno, nisu stigle s novim, uljuđenim šefom HDZ-a, izglednim premijerom nove hrvatske Vlade Andrejem Plenkovićem. Što se njega tiče studenti bi mogli, poput „šatoraša“ iz Savske 66, kampirati godinu dana pred zgradom Filozofskog, a čovjek ne bi ni trepnuo, jer „postoji autonomija sveučilišta, postoji rektor, postoji dekan“, i da, volio bi da se smiri ta situacija, ali komentirat će kad dođe vrijeme za to. Sada, dakle, što se Plenkovića tiče još nije vrijeme. Možda ne konta da je nevrijeme. A skandalozna događanja na FF-u mogla bi se iz nevremena prometnuti i u uragan, dok se odgovorni za ovu sramotu mole Bogu da prođe i da svatko ostane na svom mjestu…

A to neće moći. Ovo se društvo usred 21. stoljeća preparira nedemokratskim , primitivnim alatima. Počelo je s ministrom kulture Zlatkom Hasanbegovićem koji je „porobio„ kulturu i medije, samovoljno, nezakonito, silom. I htio bi s novom vladom dovršiti posao jednako ukidajući svaku natruhu slobodnomisleće, nedovoljno hrvatske kulture, kao što je učinio neovisnim medijima. Diktatura se nastavlja na Sveučilištu, uvezivanjem Teološkog i Filozofskog fakulteta. Povijest je već temeljito revidirana u udžbenicima i obiteljima, antifašizam je stigmatiziran kao pokrovitelj komunističkih zločina, a kako se svi pravovjerni Hrvati, napose oni u dijaspori, koji s nama dijele samo pogodnosti i prava ali ne i obaveze (poreze) , kunu da su antikomunisti i ljuti protivnici antifašizma, preostaje nam zaključiti kako idemo smjerom njegova kontrapunkta- fašizma. Nešto opasno na to smrdi, opasnije od Željka Glasnovića, zastupnika dijaspore u novom sazivu Sabora, koji studente što išću ostavku dekana Previšića naziva „razmaženim derištima recikliranih komunista, kvaziintelektualaca koji u životu nisu radili, i kao njihovi roditelji, hoće sebi osigurati ugodnu lijenost“. Vode ih skojevke neobrijanih nogu, veli Hrvatina iz kanadske emigrantske obitelji. – To je manjinska banda anarhista i boljševičkih sotonista… nasljednici onih koji su trgali križeve s vratova hrvatske djece u školama i prebijali one koji su bili pametniji, bogatiji, ljepši. Taj fenotip podivljalog titojugenda –  kulja mržnjom iz zadriglog desničarskog predatora –  može se lako prepoznati…

Glasnović i Pavelić

Ali, rekoh, nešto smrdi opasnije od Glasnovića. Puno je gore od dekana Previšića. Ovih rujanskih dana na zadarskom Filozofskom fakultetu izvjesni Ante Delić obranio je doktorat iz povijesti sa znakovitim, koliko i uznemirujućim naslovom: „Djelovanje Ante Pavelića od 1945.- 1953. godine“. Mentor mu je bio Zlatko Begonja iz Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru.“ Pionirska“ tema doktorata, prvog takvog ikad igdje, privukla je cijeli profesorski zbor zadarskog sveučilišta koji je svjedočio besramnoj glorifikaciji jednog opskurnog ratnog zločinca, a ne znanstvenom propitivanju patološkog profila ustaškog poglavnika koji je prodao dijelove vlastite zemlje, pa postao metafora „hrvatstva“. I nitko da bi i riječ rekao.

A s druge strane, kad studenti dignu glas, samo što ih se ne ekskomunicira iz zajednice kao neprijatelje države. Kuda to ide Hrvatska, i ima li koga da napokon upali svjetlo, ili možda da ga ugasi, jer nepodnošljivo kvari vid „nabrijanim“ luxima? Svijetu prijeti tehnološka revolucija , digitalizacija i automatizacija koja zabrinjavajuće reducira potrebnu ljudsku radnu snagu, a Hrvatskoj, kako to neki definiraju, konzervativna revolucija koja klerikalizira društvo i vraća ga u stanje pasivne ovisnosti i predanosti Svevišnjem i njegovim (ovozemaljskim) apostolima.