Neovisni novinarski portal
26.11.2020.
GOSPODARSTVO
Paul Mason (Foto: FALIŠ)

Paul Mason na FALIŠ-u:
Neoliberalizmu moramo uzvratiti udarac, tomu nema alternative!

Paul Mason (Foto: FALIŠ)
Paul Mason (Foto: FALIŠ)

Paul Mason (Foto: FALIŠ)

Glavni gost jučerašnjeg, trećeg dana FALIŠ-a u Šibeniku bio je Paul Mason, novinar BBC-ja, čija je knjiga „Postkapitalizam: vodič za našu budućnost“ dosad prevedena na 16 jezika. Donosimo veći dio njegovog jučerašnjeg predavanja koje je održao pred nekoliko stotina posjetitelja festivala.

Tema knjige „Postkapitalizam“ je da čovječanstvo ne proživljava početak nove ere neoliberalnog kapitalizma i slobodnog tržišta, već svjedočimo kraju jedne epohe. Neoliberalizam kao sistem koji kontrolira svijet, zapravo ne funkcionira. Propao je kad ideologija, međutim još uvijek postoje elite koji ideju neoliberalizma njeguju u svojim glavama. Taj sistem se temelji na stagnaciji plaća i porastu kreditnog zaduživanja; odnosno, zbog stagnacije plaća cvate kreditiranje i to neoliberalizam održava na životu. Zemlje u kojima je neoliberalizam procvao i gdje ljudi dobro žive, teško mogu shvatiti bit cijelog sustava, ne mogu vidjeti širu sliku. Ali iako pogledate plaću prosječnog američkog radnika, ona 2008. godine nije bila nimalo veća od plaće koju je imao 1973., a količina novca koji su ljudi pozajmili od banke je 300 puta veća.
Cijelo jedno desetljeće bili smo fascinirani idejom slobodnog tržišta, jer je prkosila gravitaciji, tj. države su bilježile rast bez povećanja plaća. No, 2008. sve se spektakularno urušilo i danas gledamo kako sistem i dalje propada. Ciklusi rasta i propasti koji se ponavljaju nisu faktori stabilnosti, već uništavaju mirovinske fondove, zdravstvenu skrb i ostale stvorene vrijednosti. Danas su čak i stručnjaci iz mainstreama užasnuti stagnacijom, a jedan od vodećih teoretičara stagnacije je bivši američki ministar financija Larry Summers. On, kao jedna od vodećih figura globalne ekonomije, vjeruje da je moguće da više nikad u budućnosti ne doživimo značajan financijski rast.

Radnička klasa i kultura solidarnosti

Već sad se suočavamo s činjenicom da produktivnost globalno ne raste. Zbog monetarne politike kvantitativnog popuštanja, u svijetu se trenutačno gubi oko 12 bilijuna dolara. Pitanje koje često čujem je: je li to uopće kapitalizam? Kako kapitalizam može opstati bez da stvara profit? Odgovor je da je to zapravo jedan urušeni oblik kapitalizma. Na G20 sastanku u Šangaju, lideri banaka zaprijetili su državama da više ne žele na takav način poslovati, moraju prestati tiskati novac te naći druge načine kako će se izvući iz svega. Problem je kad se počne razmišljati o tim „drugim načinima“, na pamet im pada stari model, tj. male plaće i povećana privatizacija.
To je problem elita, a problem „običnih ljudi“ je da već preko trideset godina nemamo odgovor na krizu. Propali su i državni socijalizam i državni kapitalizam. U tom procesu propadanja su radnička klasa i kultura solidarnosti, koja je sve držala na okupu, potpuno uništene. Ljudi koji se protive neoliberalizmu, počinju razmišljati na način da je sve što možemo učiniti jest uzvratiti udarac. Tome nema alternative. Mnogi protestni pokreti propadaju zbog nedostatka strategije i glavnog cilja, no smatram da je moguće stvoriti novi smjer izvan kapitalizma, a tu bi glavnu ulogu trebala odigrati informatička tehnologija.
Paul Mason u Šibeniku (Foto: FALIŠ)

Paul Mason u Šibeniku (Foto: FALIŠ)

Kapitalizam je u velikoj krizi već deset godina. Vlada panika i depresija, no sistem se obično znao prilagoditi. Ako pogledamo u povijest, postoje četiri osnovne prilagodbe industrijskog kapitalizma: industrijska revolucija od prije 200 godina, razvoj teške industrije u šezdesetim godinama 19. stoljeća, zatim je došla tzv. progresivna era u prvih dvadeset godina 20. stoljeća te period poslije Drugog svjetskog rata. Svim tim četirima fazama prethodilo je razdoblje depresije, a izlazak iz takvog stanja uvijek se temeljio na novoj tehnologiji. Nova tehnologija dovodi do skupljih materijala za priozvodnju, a to zahtijeva i kvalificiranije radnike te veće plaće.

Informacija je besplatna

Međutim, informatička tehnologija radi upravo suprotno. Odavno su ekonomski stručnjaci zaključili da ako postoje uvjeti savršene konkurencije i slobodnog tržišta, cijena infromacije past će na nulu. Ne morate uopće poznavati osnove marksizma da biste shvatili sljedeće: cijena nekog proizvoda na tržištu ovisi o troškovima njegove proizvodnje. Ako ja proizvedem nešto principom copy/paste, utrošim malo rada i energije, a to su izuzetno mali troškovi, onda je cijena tog proizvoda vrlo blizu nuli. Ekonomski vizionari su još početkom devedesetih govori da će cijena informacije biti besplatna, osim ako se oko nje ne podignu zidovi. I danas je to baš ono što imamo: Google, Facebook, Amazon, Apple, Samsung… ogromni informacijski monopolisti, čiji je glavni cilj da osiguraju da cijena nečega, koja bi trebala biti nula, bude veća od nule. I to im polazi za rukom. No, vlasništvo nad informacijom ne postoji i mislim da je to argument koji danas sprječava kapitalizam da se prilagodi.
Naravno, svaka nova tehnologija uništava radna mjesta, ali informatička tehnologija uništava poslove, a da pritom ne stvara nove. Stoga se kapitalizam ne može prilagoditi onako kako je to prije mogao i to je veliki problem s kojim se sada suočavamo. Informacijska tehnologija sužava tržišnu ekonomiju, smanjuje plaće i cijenu svega, a kad bismo imali ekonomiju koja ne bi ovisila o kreditima, možda to i ne bi bio problem. Umjesto toga, financijski sustav se temelji na kreditima, a da pritom ne postoji model rasta u budućnosti, koji bi omogućio da se ti krediti vraćaju. Štoviše, stručnjaci s Oxforda predviđaju da će 50 posto poslova u SAD-u do 2050. godine biti automatizirano, a ne misli se samo na tvorničke poslove, već i na uslužne djelatnosti. Pitanje je kako će ljudi preživjeti… Ovo nije uobičajena kriza, kakve smo već vidjeli. Transformacija koju donosi informatička tehnologija bit će poprilično bolna.
Što nam je činiti? Svi smo mi odrasli u svijetu čija se vrijednost bazirala na radu, međutim ta utopija je nestala. Stoga se moramo upitati koji je temelj budućeg društva. Ako uspijemo napraviti korak prema društvu u kojemu država i tržište nisu toliko važni, ali je važna suradnja među ljudima, to će biti već veliki napredak. Što je u prošlosti držalo na okupu radnički pokret? Samo ideja budućeg društva. Ljudi nisu teško radili iz dana u dan samo da dobiju plaću, već zato što su vidjeli mogućnost fundamentalne promjene društva, uzdizanje humanosti i poboljšanje kvalitete života. Mislim da bi nam to opet moglo omogućiti pravilno razumijevanje informatičke tehnologije.

 

Tags: ,

VEZANE VIJESTI