Neovisni novinarski portal
22.10.2019.
KOMENTARI / POLITIKA
Izbori/Zoran Milanović, SDP, na kraju puta…?

Izbori/Zoran Milanović, SDP, na kraju puta…?

Zoran Milanović

Zoran Milanović

Ovo bi mogli (morali) biti zadnji izbori Zorana Milanovića kao šefa SDP-a. Izgubio je sve što se moglo izgubiti, cijelu seriju izbora od lokalnih preko parlamentarnih i europarlamentarnih do predsjedničkih. Dakako, i ove zadnje, nedjeljne, iako je praktično prije dva mjeseca imao pobjedu u ruci. Treba to zbilja umjeti! I baš kao u slučaju Kolinde Grabar Kitarović na predsjedničkim izborima, odbio je čestitati pobjedniku…

Otkako je Zoki preuzeo SDP jedini izbori koje je dobio bili su oni 2011. kada je HDZ-ov bivši premijer, Ivo Sanader, pod optužbom za pljačku države, besprizorni kriminal i korupciju, završio iza brave, a i HDZ sjeo na optuženičku klupu kao “zločinačka organizacija”. To se i nije moglo izgubiti. Da nije bilo tako radikalnog HDZ-ovog sunovrata, čini se da u svojoj političkoj biografiji lider hrvatskih socijaldemokrata ne bi imao upisanu ni tu jednu jedinu izbornu pobjedu…

Poltroni slave šefa i kad gubi

Što ga još drži u SDP-ovom sedlu? Poltroni koje je okupio oko sebe i koji ga uvjeravaju kako je cijeli svijet crn, a samo je Zoki bijel, svi su glupi i samo je on veličanstveno pametan, svi su u krivu jedino je on u pravu? S tom je fikcijom vodio i recentnu kampanju u kojoj je potpuno iracionalnom, razbijačkom, huliganskom retorikom birače ljevice natjerao da u nedjelju 11. rujna ostanu kod kuće. Jer je za njih apstinencija bila bolji izbor od potpore koaliciji koju predvodi ovaj prvorazredni politički destruktivac.
Da živimo u državi s izgrađenom političkom kulturom već u noći izbora Milanović bi podnio ostavku i preuzeo odgovornost za izborni debakl. Umjesto toga, on i dalje baja o svojoj spremnosti na razgovore sa “svim progresivnim snagama” u društvu, pa poziva sve političke aktere da zatome svoje osobne taštine jer je sada važan samo interes Hrvatske kojoj treba stabilna vlada. Zar to govori Milanović, političar čiju grandioznu taštinu ne bi mogao nositi ni “Veli Jože”?!

Plenković nije Karamarko

Kada je raspušten osmi saziv Sabora nakon samo nekoliko mjeseci od konstituiranja, svi aduti bili su u rukama čelnika SDP-a. HDZ je nakon rušenja vlastite vlade, a potom i ostavke odioznog, sukobom interesa i komplotom s MOL-om iskompromitiranog, nesposobnog Tomislava Karamarka, bio na koljenima. Ali, brzo su pospremili kuću, instalirali eurozastupnika Andreja Plenkovića za novog šefa koji je u svakom pogledu bio antipod palom Karamarku i s civiliziranim europejcem koji bi bio prikladniji izbor za SDP negoli za HDZ, začas se konsolidirali i nametnuli kao neka nova, (navodno)moderna konzervativna stranka. Koliko je to kozmetičke, a ne suštinske, naravi druga je stvar, ali ostaje činjenicom da je HDZ javno demonstrirao makar simboličnu namjeru da se mijenja i da “igra” s nekim novim igračima, a SDP je u izbornu utakmicu ušao s potpuno istom postavom s kojom je izgubio i prošle izbore, sa zmajlovićima, hajdaš-dončićima, jovanovićima i inima.
Milanović je, samodopadan i prepotentan kakav već jest, lakonski prihvatio stav Mosta o oportunosti izbora tek nakon sezone, dakle, u rujnu, umjesto da je zgrabio priliku dok su njegovi glavni rivali još na koljenima i inzistirao na trenutnom raspisivanju izbora što je i u ekonomskom, a ne samo političkom, smislu imalo svoje racionalno opravdanje. Ali, prvak SDP-a htio je, valjda, reći kako je njemu svejedno kad će birači na glasanje, jer on je izvjestan pobjednik. Tek negdje potkraj kolovoza doprlo mu je do svijesti da pred sobom ima ravnopravnog protivnika, nimalo nalik omraženom Karamarku, pa je, umjesto da se “zbroji”, potpuno izgubio kompas.

Prizemno dodvoravanje “šatorašima”

U HTV-ovom sučeljavanju s Plenkovićem neukusno se dodvoravao, glumatao, pozirao, iz šešira izvukao čak i “dedu ustašu” makar ga o tome nitko nije ništa ni pitao i stao upirati u svoje domoljublje i hrvatstvo koje je, navodno, neupitnije od Plenkovićeva jerbo se ovaj sjetio u 42. da je “hrvoje”. Degutantno. Što je kampanja više odmicala, Milanović je niže padao.
A onda je napravio promašaj svih promašaja, sjedajući za isti stol s ključnim eksponentima “šatoraškog prosvjeda” pučističkih ambicija, Klemmom, Jukićem & com., ne bi li dodvoravanjem onima koju su ga godinu dana bezočno minirali i ucjenjivački rušili, pridobio koji glas s desna. Prekaljeno “šatorsko društvo” dobro mu je nasapunalo dasku…
Nudio im je Milanović čak i njihova ministra Medveda zadržati u vladi u svome eventualnom premijerskom mandatu, za ustaški pozdrav “Za dom spremni” nepodnošljivom lakoćom relativizacije tek uzgred napomenuo da je odlukom Ustavnog suda to zabranjeno, ali ako njega pitate, fućka se njemu za “za dom spremni”… Za susjede je “biranim riječima” kazao da su “šaka jada” (srbijansko vodstvo) ili pak “big shit” (BiH), sasvim nediplomatski i notorno nepristojno. Za Plenkovića izvukao poseban darak – majku “vojnu lekarku”, kao da je riječ o ratnom zločinu ili veleizdaji. Prizemno i jadno.

Odlazak poraženog

Nakon deset godina na čelu SDP-a, Zoran Milanović bi morao znati da je za desnicu SDP “crvena krpa” s kojom se ne bi ogrnuli ni da je jedina usred sibirskih ledenih noći. S druge strane, ovakvom retorikom, pristojna građanska čeljad lijevog svjetonazora dugoročno je otjerana s birališta. Za njih, očito, na hrvatskom političkom tržištu trenutno primjerene ponude nema. Uostalom, 250 tisuća birača je manje izašlo na ove u odnosu na izbore u studenome prošle godine. A kod kuće nisu ostali birači HDZ-a. Ni Mosta. Bogme, čak se multiplicirao i broj “trećeputaša” koji su se okrenuli Živom zidu. Samo je SDP ostao na “uvijek vjernima”, koji i kad vođa posrće, pada, gubi, spremno aplaudiraju njegovoj pameti i veličini. Bravo Zoki, zbilja si ih disciplinirao. Izgleda da je to lakše nego disciplinirati sebe. Ali, zato se uvijek može otići. Navodno, i Zoki se na to sprema. Ma tko li ga je ovog puta uspio na to nagovoriti?
Tags: , , , , ,

VEZANE VIJESTI