Neovisni novinarski portal
11.11.2019.
KOMENTARI / POLITIKA
Ima tu nešto… / Epitaf hrvatske političke gluposti

Ima tu nešto… / Epitaf hrvatske političke gluposti

ZATO

Ilustracija: Mario Jurjević

 

 

Piše: Renato Baretić

Tko misli da ne trebam biti ministar, mora reći zašto! Evo, pitam javno, da vas čujem! Tko, dakle, od vas misli da ja ne trebam biti ministar? Prometa, turizma, zdravlja, bilo čega, meni svejedno… I zašto?

Ajde, šta sad šutite? Tko misli da ne trebam? Ja da ga vidim, ja da saslušam njegove ideološki obojene, kriptokomunističke i jugofilske kvaziargumente! Nema nitko? Okej, znači, ja po vašem mišljenju jednostavno trebam biti ministar, svi se slažemo. Zato jer trebam biti ministar. A čega točno ministar, to će odrediti premijer Kara… pardon, Oreš…, pardon, Plenković.

Darwin i Hasanbegović

Zamislite da vam usred predizborne kampanje neki majmun, bilo koji, evo, može i ovdje potpisani (ne ilustrator, nego tekstopisac), zašto ne, javno izvjesi takvu svoju povrijeđenu ambiciju. Što biste mu poručili, osim “Eno ti premijera Bandića, pa njemu budi ministar, majmune!”?
Nažalost, izokola poričući Darwinovu teoriju o porijeklu vrsta, baš takvo pitanje javno je postavio slučajni ministar nedoklane kulture RH, Zlatko Hasanbegović. U intervjuu za N1 izrijekom je ustvrdio, nije to zgorega ponoviti: “Tko misli da ne trebam biti ministar, mora reći zašto”. I to istog dana kad je većinu građana Rijeke, ponosne i pomno probrane nositeljice titule europske kulturne prijestolnice 2020., javno proglasio (upišite sami pridjev, ili više njih) biračima koji od 1945. do danas biraju samo komuniste (upišite još pridjeva, ako vam je koji maločas promakao). Doista, zašto takav čovjek, lice sa šalice, ne bi bio ministar, ma bilo čega, može i kulture, zašto ne?
Kratka povijest hrvatske državne samostalnosti bilježi pune vagone budalaština i simulantskih pokušaja hinjenog ludila, cijela je kosturnica takvih proplamsaja čak i ukoričena u antologiji Lucića i Dežulovića, ali ovo je ipak vrh vrhova, misao savršena za natpis na (ako ikad bude ikakve sreće za Hrvatsku i njene ljude!) nadgrobnom spomeniku hrvatskoj političkoj gluposti: “Tko misli da ne trebam biti ministar, mora reći zašto”!

Handžar-divizijsko masakriranje razuma

Dovraga, gospodine Hasanbegoviću, pa zar nisu istog dana dok se još u Saboru raspravljalo o povjerenju Oreškovićevom Power-point kabinetu stotine ljudi ustale (namjerno rabim taj glagol, jasno vam je) protiv imenovanja baš vas za ministra baš kulture? Pa zar odmah za njima ne ustadoše (moglo se i kraćim glagolskim oblikom, ali malko mi se gadi, razumjet ćete) i tisuće drugih, i to još u vrijeme dok nikome od njih ništa zakonom stečeno niste uskratili, niti lipe? Zašto, pitate? Pa zato, dođavola, što su naslutili kakvo im ideološko, jeftino revizionističko, podlo i nisko, filoustaško i handžar-divizijsko masakriranje razuma spremate!
Ako mislite da su bili u krivu, morate reći zašto.
Samo nekoliko mjeseci u “Tim’s Teamu” bilo vam je dovoljno da načinite štetu koju će bezlični birokratski aparatčici morati popravljati možda i cijelo desetljeće. Da gledam vaš polugodišnji učinak s neke sigurne udaljenosti, rekao bih da ste sve to vrijeme zapravo proveli nadmećući se s kabinetskim kolegama Šustarom i Nakićem u tome tko će dublje prema užarenoj jezgri planeta ugurati ovu besretnu državu i njeno još besretnije društvo.
Svaki se od vaših iole važnijih poteza doimao, a i dalje se doima, kao inaćenje iskompleksiranog dječarca, onoga koji se u školi uvijek pridružuje jačima, samo zato da ti zlostavljači ne bi uzeli njega, zapravo najranjivijega, na zub. Stali ste uz grupicu koja se u tom trenutku doimala većinom i nastojali dokazati da niste tek pusti uživatelj smradne topline krda. Valja tu i čestitati, jer uspjeli ste se u samo par mjeseci vinuti do pozicije gama-mužjaka, mahom zahvaljujući ljudima kojima razina kulture, baš vašeg resora, ne seže više od dućanske police s najskupljim i najvećim bombonijerama, onima na čijim su poklopcima replike djela naših, kako se ono zovu, slikara.

Ima ih koji se i ne pitaju zašto, njima je jasno da ne možete biti ministar kulture!

I što sad? Kamo dalje? Javnom bilježniku, da potpisom ovjerite autorsko pravo, da vam Bandić ne ukrade i prepravi misao u “Tko misli da ne trebam biti premijer, mora reći zašto”?
Da ne duljim, da ne citiram, da ne faksimiliram, da se ne pačam u sve segmente hrvatske kulture koje ste počastili svojom idearejom – gospodine Hasanbegoviću, ako vam i dalje treba “zašto”, ako vam i dalje nije jasno da ogromna većina neprofitnih medija uredno kritizira ama baš svaku vlast, da se mala ali važna privatna kazališta zatvaraju zbog vaše ušljive ideologije i da je cijeli knjižni sektor na samrti, ako i dalje ne shvaćate da su, pored svih zala, antifašisti Hrvatskoj napravili stoput više koristi od fašista i nacista, ako i dalje mislite da vaš svjetonazor dijeli više od tri posto obrazovanih ljudi, ako vam zbilja treba nacrtati to lunatičko “zašto”, dajte, pođite davno utabanom stazom prema zapadnom izlazu iz Zagreba i prije Podsuseda, dok je još na vrijeme, skrenite desno, u onaj perivoj iz zaključnoga kadra Vrdoljakovih “Glembajevih”. Potom samo ravno naprijed, ona velika kuća puna je ljudi koji se ne pitaju zašto baš vi ne biste trebali biti baš ministar, baš kulture.
Njima je sve jasno.
Tags: , , , , , ,

VEZANE VIJESTI