Neovisni novinarski portal
25.11.2020.
KULTURA / UKRATKO
Najavna fotografija izložbe

ANA Elizabet:
Skulpture

Najavna fotografija izložbe

 

Najavna fotografija izložbe

Najavna fotografija izložbe

Izložba skulptura umjetnice ANE Elizabet otvara se večeras (četvrtak,1. rujna 2016.) u 20 sati u atriju Muzeja grada Trogira.

 

Prenosimo ulomak iz uvodnika intervjua s ANOM Elizabet s portala Vizitkultura.
ANA Elizabet je zagrebačka kiparica. Studirala je restauraciju i konzervaciju metala na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Beču, a diplomirala na tamošnjoj Likovnoj akademiji, smjer kiparstvo. Nekoliko je godina radila isključivo na skulptorskim projektima, bivajući potpuno u procesu; sama je izrađivala svoje velike skulpture od aluminija, čelika i drugih materijala, promišljajući njihovu svakodnevnu, upotrebnu vrijednost, kroz dinamiku odnosa i šireg društvenog konteksta, često ih vezujući uz intimne životne situacije, osobe iz neposrednog okruženja. 
Kako povjesničarka Ružica Šimunović kaže: ”ANA Elizabet, naravno, skulpturu ne koncipira za “idealizirani kontekst univerzalnog muzeja”, ne zanima je “objekt za izlaganje” nego je riječ o nastojanju na ostvarenju (instalaciji!) koje je u funkciji istraživanja prostora (skulpture) i stvaranje konteksta. Oblikovno i tematski njezin rad začet je u brazdi koja je posljedica “Rodinova efekta, Brancusijeva efekta, Duchampova efekta.”
U nastavku je ulomak teksta Marka Goluba iz Facebook najave izložbe Ana Elizabet: Skulpture:
ANA Elizabet

ANA Elizabet

(…) U isto vrijeme, radovi ove umjetnice posjedovali su neku elegantnu jednostavnost i skoro vanzemaljsku tjelesnost. Doimali su se kao da bi ih se moglo vidjeti kako se polako kreću ako uz njih dovoljno dugo bdijete, ili da bih se moglo čuti kako dišu i šapću ako na njih stavite uho i dovoljno dugo osluškujete. Forme njenih skulptura, uostalom, često dolaze u parovima, koji se međusobno ogledaju, podržavaju jedna drugu, klize si ususret, teturaju, spotiču se ili trljaju jedna o drugu. Samim tim, čak i onda kad nisu mišljene za neko specifično mjesto (primjerice u specifičnom gradu, parku i slično), uvijek su u relaciji s prostorom koji nastanjuju, taj prostor je njihova soba, njihov trg, kuhinja, kupaonica koju, u specijalnim trenucima kad ima publike, dijele s promatračem. Zato nije čudno da svoje novije radove ANA Elizabet komponira kao kompleksne skulpturalne instalacije, svojevrsne „skulpture unutar skulptura“ gdje organičke forme obitavaju u za njih pažljivo dizajniranom ambijentu koji sadrži i ‘postelju’ (ili je to ‘postament’?) i zidove i vodu i struju i biljke i… sve što im treba. Za razliku od brojnih njenih kolega koji se danas poigravaju nekom ironiziranom idejom figuracije, jezik ANE Elizabet je konzistentno apstraktan. Međutim, njene skulpture ničim ne adresiraju odavno irelevantnu opoziciju apstrakcije i figuracije – iskreno rečeno, one nisu nijedno od toga. Radovi ANE Elizabet uvijek su projekcije specifičnih mentalnih slika i situacija. Slika koje se ne može dozvati, imenovati niti jednoznačno opisati, ali moguće ih je primiti i podijeliti, darovati i njima nastaniti svijet. Mistična priroda umjetnosti na koju smo pomalo zaboravili. To je ono što povezuje dva naizgled odvojena, a simultano evoluirajuća segmenta njenog umjetničkog rada – skulpture i svjetlosnih instalacija. Oba sadrže mnoštvo paradoksa. Ove skulpture nisu proizašle iz istraživanja forme, mase, materijala, plohe, teksture, pa ipak o svemu tome govore jako puno, kiparski su elokventne, educirane, tehnički besprijekorne, oblikovane minucioznom pažnjom. (…)
Organizacija izložbe: Društvo za zaštitu kulturnih dobara Trogira “Radovan” uz logističku podršku Muzeja grada Trogira.
ANA Elizabet: Kapula (foto Robert Leš)

ANA Elizabet: Kapula (foto Robert Leš)

Tags: , , ,

VEZANE VIJESTI