Neovisni novinarski portal
22.10.2019.
POLITIKA
Portret tjedna/Mlad ustaša kao “junak našeg doba”

Portret tjedna/Mlad ustaša kao “junak našeg doba”

Mlad ustasa (Foto H. Pavic) (4)Po svim standardima Oluja je i punoljetna. Već joj je 21. A zrelost nikako ne dolazi. Kao da se godine vrte unatrag. Pa danas, 21 godinu nakon oslobodilačke vojne operacije Hrvatske vojske, umjesto dostojanstvene proslave mira i slobode, imamo raspomamljeni, šovenski, filoustaški dernek s kojega odjekuju poruke prijetnje, govor mržnje i poziv na nove podjele. Ustaštvo je u Hrvatskoj godinama samo deklarativno, a u osnovi licemjerno, stigmatizirano kao nepoćudno veličanje zločinačkog režima i propale Pavelićeve NDH. Stvarno, ono se promiče s različitih javnih pozornica, na stadionima, koncertima, ulicama, trgovima, u političkim nastupima i govorima, sve do razine državnog vrha.“ Mlad ustaša“ kod nas je tako postao junak našeg doba. Umjesto da se neovisna i samostalna hrvatska država ulaskom u Europsku uniju demokratizira i civilizira, ona se thompsonizirala.

Imamo državu u kojoj se na državni praznik, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja, ritualno, uz Thompsona koji odjekuje iz zvučnika, spaljuje zastava susjedne Republike Srbije dok okupljeni publicum oduševljeno kliče. Počinitelji su, istina, brzo otkriveni, identificirani i privedeni, a vjerojatno će biti i prekršajno sankcionirani. U tome je pomogla njihova samohvala, jer su se ponosno svojim (ne)djelom pohvalili objavom na You Tubeu.

Tragično je i posve demoralizirajuće da je to čin mladih ljudi, godinama induciranih mržnjom kako bi je danas, baš u prigodi najveće državne proslave oslobođenja zemlje, manifestirali kao izraz „građanske hrabrosti“. Jer, činjenica je da će dobar dio okupljenog naroda koji je tom anticivilizacijskom performanceu u Kninu svjedočio, tu ostrašćenu, srbofobnu gestu percipirati upravo kao izraz građanskog neposluha i junaštva. Baš kao što je tijekom proteklih godina, zahvaljujući benevolenciji desnih političkih elita i Crkve, kao njegovih pokrovitelja i mentora, Marko Perković Thompson postao ikona mladih, a da zapravo i ne razumiju u što se kunu i čemu kliču, tek im je važno da je riječ o „zabranjenom“ glazbeniku koji prkosi službenoj politici i zato uživa njihovu potporu i glorificiranje.

Imamo državu u kojoj se vojna, ratna pobjeda slavi rehabilitacijom najmračnije epizode iz hrvatske povijesti, u kojoj naočigled cijelog državnog vrha i policijskih snaga zaduženih za zaštitu javnog reda i mira i sprječavanje kršenja zakona, paradira dvadesetak HOS-ovaca iz 9. bojne Rafael Vitez Boban, nazvane po notornom ustaškom bojovniku, grlato uzvikujući „Za dom spremni“ , s podignutim desnicama i pjevajući ustaške budnice i bećarce, a da ih nitko krivo i ne pogleda. Navodno, radilo se o procjeni da bi policijska intervencija na licu mjesta, uz toliku masu okupljena svijeta, izazvala još veći incident s puno težim posljedicama. Možda. Ali, ako je tko pomislio da je njihova „parada ustaštva“, slično kao i ono paljenje srbijanske zastave usred “kraljevskog grada” Knina, svojevrstan prkos režimu, ergo, neka vrst građanskog neposluha, vara se. HOS ima sav prostor ove male nesređene države, pa čak i onaj na političkoj ljevici, osiguran za svoje filoustaške eskapade. Njihova je promocija ustaštva izraz njihova uvjerenja da im nitko ništa zbog takve provokacije ne može, jer su oni stvarali ovu državu i u ratu se za nju borili, pa tko ima pravo danas im osporavati defile uz „stari hrvatski pozdrav“. Uostalom, kako bi to vjerojatno rekao i sam kratkotrajni ministar kulture u recentnoj hrvatskoj vladi Zlatko Hasanbegović, pozivajući se na Franju Tuđmana, NDH je bila „ izraz povijesne težnje hrvatskog naroda“. A sve te relativizacije zločinačkog karaktera ustaške NDH i revizionistički pokušaji afirmacije povijesnih zabluda kao „istina“, vode ravno u ekstremizam, ksenofobiju, nacionalizam i netolerantno društvo. U takvoj atmosferi odgajaju se, uče „povijesti“ na ulici, generacije mladih , uvjerene da svojim zagovorom nacionalšovinističke i proustaške ideologije pružaju otpor nekakvom totalitarnom recidivizmu komunističkih snaga koje su na djelu. U njima vjerojatno raste ponos zbog toga otpora „neprijateljima hrvatskog nacionalnog identiteta“ , podupiran u obitelji i u vrijednosno neartikuliranoj zajednici koja im čas takve ispade honorira, a čas ih zbog njih kažnjava.

“Ljudi u crnom” i pjevač “domoljubnih budnica”

Imamo državu čije snage reda i mira (policija) uzmiču pred hordom „ljudi u crnom“ koja na Dan pobjede u gradu koji slavi „ u ime naroda“ (a ne u ime HDZ-a i egzaltirane desnice!) , pokrenuta alkoholom, bahato, primitivno blokira glavnu gradsku ulicu, zaustavlja promet, bijesno udara po automobilima što se pokušavaju probiti kroz tu rulju koja dere grlo ustaškim pjesmuljcima, diže ruke u znak fašističkog pozdrava, kliče „Za dom“, dok im okupljena masa, obasjana vatrenim sjajem upaljenih bengalki, uzvraća „Spremni!“ Policija će naknadno postupati po prijavama građana. Jer, „predstava“ se ne ometa…
Imamo državu u kojoj je jedan pjevač „domoljubnih pjesama“, Marko Perković Thompson , nacionalni heroj kojemu se klanjaju predstavnici svih generacija, a koji je slavu stekao ratnom budnicom „Bojna Čavoglave“, poznatijom po tome što podrazumijeva i obavezni ustaški pozdrav „Za dom spremni“. Kako je riječ o zabranjenom, i zakonski kažnjivom pozdravu jednog propalog zločinačkog režima koji je počivao na rasnim zakonima i istrebljenju Srba, Židova , Roma i svih Hrvata koji im se nisu priklonili, čiji je poglavnik Ante Pavelić prodao hrvatske teritorije fašističkoj Italiji za račun potpore NDH, koji se odrekao Istre, Rijeke, Dalmacije i otoka za šaku izdajničke kolaboracionističke, profašističke vlasti, Thompson danas Čavoglave reproducira na koncertima tek kad se kamere ugase. Tako je napravio i nakon službenog humanitarnog HRT-ovog koncerta u Kninu, posvećenog obnovi vukovarskog vodotornja. I zaradio prekršajnu prijavu. Policija je Thompsona odmah nakon koncerta presrela u backstageu i pokušala mu , kako stoji u objavi na pjevačevom FB profilu, uručiti obavijest o prekršaju zbog nedozvoljenog ustaškog pozdrava, ali je u tome onemogućena od njegova osiguranja(?!!!) , pa su uspjeli tek u drugom pokušaju, nešto kasnije.
– Znaju li ti ljudi što rade- stoji u statusu Marka Perkovića, pri čemu misli na policiju, pa se pita, što zapravo žele, jer u zakonu nigdje ne stoji da je “za dom spremni” nedozvoljen i kažnjiv pozdrav. –  Očito nekima smeta i Oluja i veličanstvena proslava pobjedonosne Oluje u Kninu koja je posvećena gradu heroju Vukovaru. Je li policija svjesna što radi? Je li i ovo u svrhu izborne kampanje i u čijem interesu? I konačno, je li policija imala namjeru svjesno izazvati kaos?- zdvaja pravednički, bezmalo mučenički, autor objave.

“Etnički čista pobjeda”

Imamo državu u kojoj je na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, uz predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović, glavni govornik Ivica Glavota,  čelnik udruge splitskih specijalaca, koji se u krajnje neprimjerenom, populističkom i politikantskom nastupu garniranom prizemnim rječnikom i nerazumljivim porukama,  ispričava narodu „što nismo odradili posao do kraja i što sada morate trpjeti sranja i uvrede u vlastitoj zemlji“. Što je „pisac“ mislio, što to Hrvatska vojska nije do kraja odradila i od koga narod trpi uvrede u vlastitoj zemlji? Je li mislio na dovršeno etničko čišćenje u „etnički čistoj pobjedi“ kako je to, možda neoprezno, ili tek spontano, izgovorila šefica države Kolinda Grabar Kitarović? Koja je, također, zaboravila na dignitet proslave pa je zloupotrijebila u predizborne, politikantske svrhe, prijeteći s kninske govornice onima  “koji hrvatsku državu nazivaju slučajnom državom , a sada su otišli još dalje tvrdnjom da su modernu hrvatsku državu stvorile zločinačke udbaške strukture“ . Niti je bilo vrijeme ni mjesto za takvu polemiku, a bogme ni za neprihvatljivu simplifikaciju po kojoj HDZ jednako Hrvatska.
Imamo državu u kojoj jedan od glavnih pretendenata na funkciju premijera , SDP-ov Zoran Milanović na proslavu u Knin i ne dođe, jer je zadnjih godina to postao stranački dernek HDZ- a, kaže, a u tome im se ne želi pridružiti, neka slave sami. Ili, s druge strane, imamo HDZ-ova Andreja Plenkovića i Mostova Božu Petrova, koji će sve kninske govore kvalificirati baš onakvim kakvi su i trebali biti, iako je nesporno da su neki bili upravo skandalozni, huškački i dominantno neprijateljski, a ne slavljenički. Pozivalo se ovdje na lustraciju, komemoriralo zločinačku NDH, uz neskriveno priželjkivanje njezina uskrsnuća.

Sindrom “grijeha nečinjenja”

Novi šef HDZ-a Andrej Plenković kojeg je svaki dobronamjerni građanin Hrvatske dočekao s nekom vrstom olakšanja i vjere u možebitno brže demokratsko rekonstituiranje najveće hrvatske političke stranke, oportunistički i snishodljivo pohvalio je govor predsjednice ocjenjujući ga „odličnim i primjerenim trenutku“. Kod takvih naših političkih perjanica koje imaju ambiciju dizajnirati modernu Hrvatsku, slaba nam je nada i tanan optimizam. Upravo zbog takvih političkih oportunista i slijepaca kod zdravih očiju, ova je zemlja odsklizala u ekstremizam i filoustaštvo kao sindrom „grijeha nečinjenja“, benevolentnosti spram poraženih, kolaboracionističkih i izdajničkih, antihrvatskih ideologija i režima. Da su prvi pokušaji revidiranja povijesti i uloge ustaške NDH odmah argumentirano osuđeni i prokazani kao opskurne zamjene teza za potrebe nečijeg pranja savjesti ili utvrđivanja “krivih Drina”, danas Knin ne bi bio poligon za desničarsko mahnitanje i „junački prkos“ institucijama i zakonima. Ili da smo ratne zločine odmah sankcionirali a ne negirali, na Oluji i Hrvatskoj danas ne bi bilo ni sjene kamoli mrlje.

Ovako, godinama smo odgajali nove generacije na neartikuliranim „povijesnim istinama“, učili ih neoustaštvu i šovinizmu, i danas kad gledamo sred Knina kako “mlad ustaša kukavica nije…”, pa  s viškom testosterona glavinja ulicama umotan u hrvatsku zastavu i kliče ” za dom spremni”, moramo znati da je to izravni produkt politike koja je dva i po desetljeća zablude službeno i neslužbeno pretvarala u istine. I preuzeti odgovornost. Napokon primjenjivati, a ne svjesno ignorirati, zakone. Kako nikad više ne bi imali ovakav „najsvetiji dan za sve Hrvatice i Hrvate koji vole Hrvatsku“, što bi rekla bivša kninska gradonačelnica Josipa Rimac, sasvim svjesno ignorirajući činjenicu da u ovoj državi žive i nehrvati. Ali, valjda se za njih podrazumijeva da taj dan ne slave, i da Hrvatsku ne vole… Na takvoj premisi ne može se graditi moderna , demokratska država.

 

Tags: , , , , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI