Neovisni novinarski portal
21.8.2018.
Druga paralela
Druga paralela: Sheroes’ Hangout

Druga paralela:
Sheroes’ Hangout

kafic3

Foto: Sheroes’ Hangout

“Savršena koža, perfektna linija i predivno lice – samo su neke od stvari koje bi većinu nas asociralo na bilo koju recepcionerku nekog restorana ili kafića”. Koliko je samo takvih mjesta u okolici svih nas koji imamo priliku takav opis pročitati? Lako ćemo se složiti: mnogo! Ali, ovo nije priča o našem omiljenom mjestu za odmor i kavu, niti o nekom usputnom lokalu koji nas je privukao zbog zgodne/og konobarice/konobara; ovo je priča o životu poslije smrti, o nadi poslije ponora, ovo je priča koja nas vodi u Indiju, preciznije u Agru. Grad koji broj otprilike milijun i 400 tisuća stanovnika, čini upravno i gospodarsko središte regije Uttar Pradesh te se nalazi na rijeci Yamuna.

Oni koji su malo avanturističkijeg duha, ako to još nisu napravili, vjerojatno su na svojoj „must go“ listi odavno zabilježili Agru, pa makar nehotično, jer se u blizini grada nalazi jedno od novih sedam svjetskih čuda, odnosno Taj Mahal. Ipak, od 2014. Agra je dobila još jedno mjesto, koje možda neće nikada biti smatrano „svjetskim čudom“, ali svakako zaslužuje da bude smatrano u najmanju ruku svjetskim primjerom novog početka i bolje budućnosti.
Naime, prije dvije godine u tom je gradu otvoren kafić imena Sheroes’ Hangout, koji se u principu previše ne razlikuje od bilo kojeg sličnog lokala u Hrvatskoj, Južnoj Africi ili Brazilu, ali koji u svojoj biti predstavlja nešto sasvim novo: vode ga te u njemu rade, isključivo žene i djevojke koje su postale žrtvama napada kiselinom.

Zabrinjavajući trend

Danas se druga najmnogoljudnija zemlja na svijetu još uvijek nosi s posljedicama nekih vrlo okrutnih praksi, među kojima se nalazi i ona vezana uz napade kiselinom nad djevojkama i ženama. Zbog raznoraznih motiva – koji sežu od najobičnijeg odbijanja nečijeg udvaranja, do još teže probavljive zavisti – svake godine na stotine pripadnica ljepšeg spola doživi ovu vrstu nasilja, koje je svjesno i namjerno okrenuto ka pokušaju konačnog uništenja simbola socijalnog života svake osobe, tj. njezinog lica.
Doslovce uništenog lica, često i oštećenog ili izgubljenog vida, žrtve tih napada bivaju ostavljene na cjedilu, izbačene iz društva, odbačene od obitelji te bez mogućnosti da si stvore novi život. Prema procjeni nevladine udruge Acid Survivors Foundation India (ASFI), samo 2014. dogodilo se gotovo 350 takvih napada, od kojih su neki završili smrću napadnutih, dok je većina doživjela vrlo teška oštećenja. Međutim, problem leži u činjenici da je broj napada u posljednjim godinama u konstantnom rastu, jer su slični događaji zabilježeni 2012. 106 puta te 2013. 116 puta.
Također, uvijek prema procjeni ASFI-a, takve su brojke vrlo vjerojatno višestruko umanjene u odnosu na realnu situaciju na terenu, iz jednostavnog razloga što se žrtve napada srame sebe i onoga što im se dogodilo te zbog straha od daljnjih komplikacija i problema vrlo često niti ne prijavljuju ono što ih je zadesilo. Dapače, prema nekim drugim procjenama, takvih je napada godišnje barem 1000. Kako bi se ta praksa što prije i efikasnije zaustavila, u ožujku 2013., skupina aktivista i žrtava odlučila je pokrenuti vlastitu udrugu imena Stop Acid Attack. Iz ove je grupe najprije nastala Chhanv Foundation te na koncu i Sheroes’ Hangout.

Mjesto preporoda i nade

Kada je prije osam godina Rupu usred noći probudila nesnosna bol na licu, ova je tada petnaestogodišnja cura teško mogla zamisliti smjer u kojoj će joj život krenuti. Do tada bezbrižna, koliko može biti bilo koja djevojka u tim godinama, preko noći ostala je gotovo bez svega: lica, društva, obitelji i nade. Ruka koja joj je uništila život nije došla izdaleka, radilo se naime o njezinoj maćehi, koja navodno nije zbog zavisti mogla podnijeti Rupinu ljepotu i sličnost koju ju je povezivala s njezinom biološkom majkom. Nakon tog događaja, Rupa je prestala izlaziti, morala je napustiti školu te se preselila kod strica, jedine osobe iz obitelji koja joj je pomogla pri dugotrajnom i bolnom oporavku.
Danas, osam godina kasnije, Rupa je nova žena. Zaposlena je u Agri te radi kao konobarica u Sheroes’ Hangoutu. Kao što smo spomenuli u uvodu ovog teksta, Sheroes’ Hangout je svjetlo dana ugledao koncem 2014., i od tada pruža nezamjenjivu i ključnu potporu mnogim žrtvama napada kiselinom. Iako je sama činjenica da te žene i djevojke imaju opet mogućnost društvenog djelovanja, i mjesto gdje se ne moraju sramiti ili bojati zbog onoga što im se dogodilo, zaista vrijedna svake pohvale, jedna od pokretačica cijelog projekta, Abhay Singh, odlučno zaključuje kako je cilj ovog mjesta zapravo puno veći i važniji.
Naime, Sheroes’ Hangout želi pokazati svim napadačima da je njihova namjera da uništenjem lica svojih žrtava unište i njihovu ljepotu, propao. Ljepota je, nastavlja Singh, nešto što se u tom mjestu prebacuje s vanjskog aspekta na onaj unutrašnji, nešto što se produbljuje kroz priču i upoznavanjem s tragedijom koju su te žene doživjele. Također, mjesto je koncipirano tako da bude puno više od običnog kafića, u kojemu se nalazi mala knjižnica, sjedište radio postaje i mala trgovina u kojoj zaposlenice mogu izložiti svoje radove. Uspjeh njihove ideje je tim veći što se ubrzo nakon prvog lokala još jedan otvorio u Lucknowu te se planira još i pokretanje jednog u Delhiju i Udaipuru.

Nesigurna budućnost

Inicijative poput ove prijeko su potrebne državi poput Indije, gdje se, pogotovo u ruralnim sredinama, najobičnije odbijanje udvaranja često smatra sramotom za muškarca, koju je potom potrebno i kazniti. Međutim, nada u bolje sutra za indijske žene postoji. Naime, od kada je 2013. vijest o grupnom silovanju i ubojstvu jedne studentice u Delhiju poharala svijet, vlasti su pokušale reagirati tako što su drastično podigle kazne za takva barbarska djela.
Slično se dogodilo i s napadima kiselinom, koji su se sve donedavno smatrali prekršajima poput džeparenja ili manjih krađa. Upravo zahvaljujući ovakvoj promjeni, čovjek koji je napao jednu drugu zaposlenicu Sheroes’ Hangouta, danas služi doživotnu zatvorsku kaznu. Unatoč tome, situacija je i dalje daleko od toga da bude smatrana dobrom. Kiselina se i dalje može poprilično jednostavno nabaviti, dok veličina države i broj stanovnika silno otežava sistematičniju i konkretniju borbu protiv takvih napada.
Ipak, hrabrost i snaga koju su djevojke iz Shereos’ Hangouta do sada pokazale, uz neizostavnu pomoć aktivista i volontera, predstavlja za mnoge svjetlo na izlazu iz jednog vrlo tamnog tunela. Samo postojanje tog projekta nudi, osim posla žrtvama, i mogućnost educiranja šire javnosti, bez koje je boljitak nemoguć. I dok stoje pored možda najznačajnijeg mjesta Sheroes’ Hangouta, odnosno „selfie pointa“, čiju namjenu i simbolizam ne treba posebno isticati, Rupa i druge djevojke jasno poručuju: „Ne želimo više misliti na naše napadače i našu prošlost, želimo samo mogućnost da živimo naš život“.
Tags: , , , ,

VEZANE VIJESTI