Neovisni novinarski portal
19.11.2017.
KULTURA / UKRATKO
U Puli dodijeljene snimateljske nagrade “Nikola Tanhofer” i Nagrada Vedran Šamanović

U Puli dodijeljene snimateljske nagrade “Nikola Tanhofer” i Nagrada Vedran Šamanović

eva kraljevic

Na slici Eva Kraljević/Foto:Pulski filmski festival/ Srećko Niketić

Eva Kraljević, Mario Sablić i Branko Linta dobitnici snimateljske nagrade”Nikola Tanhofer” za 2015. godinu. Nagrade su im uručene u pulskoj Areni u okviru 63. izdanja Pulskog filmskog festivala. Peri Kvesiću uručena Nagrada Vedran Šamanović.

Žiri godišnje snimateljske nagrade “Nikola Tanhofer” za 2015. godinu radio je u sastavu Goran Mećava, Mladen Matula i Željko Sarić. Ukupno je prijavljeno  šest dugometražnih filmova, tri televizijske serije i u kratkometražnoj filmskoj formi 16, uglavnom igranih filmova.
U kratkometražnoj formi nominirani su bili Mirko Pivčević (Polenta), Branko Linta(Belladonna) i Eva Kraljević (Lijepo mi je s tobom, znaš), a nagrada je pripala Evi Kraljević.
“U ovogodišnjoj oštroj konkurenciji u kategoriji kratkometražnih filmskih formi, žiri je nagradu dodijelio dokumentarnom filmu Lijepo mi je s tobom, znaš. Oslobodivši kameru stega, dopustivši joj da bude izravnim sudionikom zbivanja, te zanimljivim kadriranjem i  poigravanjem neoštrinom, Eva Kraljević je kreirala djelo rijetko viđene emocionalnosti”, navodi se u obrazloženju žirija.
U kategoriji televizijskih serija nominirani su bili Mario Sablić (za dvije serije: Počivali u miru i Crno bijeli svijet) te Damir Kudin (Nemoj nikom reći). Nagrađen je Mario Sablić za rad na seriji Crno bijeli svijet, gdje je “vješto vizualno rekonstruirao osamdesete godine prošlog stoljeća. Koloristički ujednačen, svjetlosno stiliziran i kompozicijski funkcionalan, Crno bijeli svijet je izgradio zaseban, unikatan vizualni stil, koji ujedno postavlja visoke standarde unutar produkcijski oskudnih okvira u proizvodnji televizijskih serija”, navodi žiri.
U kategoriji dugometražnog filma, nominirani su Tamara Cesarec (Narodni heroj Ljiljan Vidić), Branko Linta (Kosac) i Radislav Jovanov (Život je truba). “Žiri je izdvojio film Kosac jer je fotografija snimatelja Branka Linte organski povezana sa pričom, likovima i režijom. Lintina vizualizacija čini Kosca unikatnim djelom promišljenog likovnog izričaja u kojem je svaki pojedinačni kadar sastavnicom cjeline koja se, usprkos visokoj razini stilizacije, čini otvorenom i pristupačnom”, navodi se u obrazloženju.
Godišnja snimateljska nagrada “Nikola Tanhofer” dodjeljuje se projektima koji se izdvajaju svojom vizualnom izvrsnošću, a koju nisu zagušili niti prečesto skromni produkcijski okviri. “Snimateljski rad nerijetko ostaje u sjeni i naša je želja bila da nagradom “Nikola Tanhofer” ukažemo na izvanredne dosege suvremenih hrvatskih direktora fotografije iza čijeg rada stoji stoljetna tradicija snimateljskog umijeća u Hrvatskoj”, navodi Društvo hrvatskih filmskih snimatelja koji nagradu dodjeljuju treću godinu zaredom.
Naslovne fotografije: Eva Kraljević, Mario Sablić, Željko Sarić i Branko Linta (*autori fotografija su Srećko Niketić, Matija Šćulac i Slaven Radolović).
pero kvesic

Na slici Pero Kvesić/Foto:Pula filmski festival/Matija Šćulac

Peri Kvesiću uručena Nagrada Vedran Šamanović

Utemeljena u počast filmskom snimatelju i autoru Vedranu Šamanoviću, te prvi put dodijeljena na Pulskom filmskom festivalu 2010. godine, nagrada se godine dodjeluje “filmskom umjetniku koji je u bilo kojoj grani filmske umjetnosti, u kratkom ili dugom metru, inovativnim pristupom proširio granice filmskog izraza u hrvatskom filmu”. Nagradu je utemeljilo pet filmskih udruga: Hrvatsko društvo filmskih djelatnika, Hrvatska udruga filmskih snimatelja, Društvo hrvatskih filmskih redatelja, Hrvatsko društvo filmskih kritičara i Hrvatski filmski savez.
Nagrada Vedran Šamanović ove je godine dodijeljena Peri Kvesiću za film Dum spiro spero u produkciji Factuma.
“Film je nastao na neočekivanom, ali kako se pokazuje vrlo plodnom presjecištu dokumentarističkog žanra film-eseja i V-loga, internetskog audiovizualnog dnevnika, koji kod većinski tinejdžerskih autora i recipijenata funkcionira kao svojevrsni „selfie u vremenu“. Kvesićev selfie u vremenu ovu formu koristi iznimno uspješno, hipnotički uvlačeći gledatelja u svoju svakodnevicu i svjetonazorske kontemplacije. U ovom filmu te su kvalitete posebno razvidne. Sav vizualni materijal snimljen je neprofesionalnom kamericom u slabijoj kvaliteti te lo-fi estetici kućnoga videa; on je “prljav”, heterogen i ne oslanja se na raskošna, specifično filmska vizualna sredstva. Ipak, u svoj toj „nepočešljanosti“ film je iznimno kompleksan i dramaturški gotovo savršen. Njegova minuciozna sižejna struktura temelji se na sitnim svakodnevnim detaljima kojima uspostavlja višeznačan i plastičan svijet u koji bivamo uvučeni te ga napeto gledamo dok se pred nama odvija pažljivo istkana pripovijest.
U tradiciji najboljih film-eseja odnos koji se stvara između komentara i slike vrlo je živ i značenjski potentan, upravo zbog promišljene, a opet organske povezanosti koja priječi prevlast jednog nad drugim. Također, iznimno se vješto izlaže protok vremena, uz snažan dojam njegove materijalnosti i opipljivosti, približen trajanjem kadrova, prikazivanjem banalnih radnji u cijelosti, minucioznim katalogiziranjem života. Kroz tako postignutu “konkretnost”, autor vrlo suptilno postiže općeniti esejski komentar života u vremenu, odnosno njegove neumitne prolaznosti. Slično se zbiva na motivskoj razini – vrlo se vješto i gotovo neprimjetno kombinira najprozaičnija svakodnevica, s eshatološkim temama smrti i smisla. Također, film i onom najuže dokumentarističkom kvalitetom uhvaćenosti autentičnog, neponovljivog trenutka, bolno jasno komentira prolaznost života”, navodi se u obrazloženju tročlanog žirija kojeg su činili Hana Jušić, Silvestar Mileta i Diana Nenadić.
Tags: , , , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI