Neovisni novinarski portal
11.12.2017.
LJUDI / POLITIKA / Portreti
Portret tjedna/Josipa Rimac, bivša kninska gradonačelnica: Oluja kao Josipina pozornica i HDZ-ov dernek

Portret tjedna/Josipa Rimac, bivša kninska gradonačelnica:
Oluja kao Josipina pozornica i HDZ-ov dernek

Josipa Rimac (Foto Tris H. Pavić) (3)Josipa Rimac (36) i kad više nije „in“, neće dopustiti da bude „out“. Učinit će sve da se održi u javnom prostoru, pa i ako nema nikakvu političku funkciju, unatoč ili usprkos onima koji ih imaju, želi figurirati kao relevantan čimbenik i voditi politiku „drugim sredstvima“. Nakon 11 godina investiranih u političku karijeru, naprosto ne pristaje biti statistica. I na ovogodišnjoj proslavi Oluje pobrinula se da bude jedan od ključnih političkih aktera. Uz predsjednicu države Kolindu Grabar Kitarović i predstavnika branitelja, iz redova Specijalne policije, Ivicu Glavotu, kao protokolom predviđenih govornika, još bi samo bivša kninska gradonačelnica imala priliku održati prigodno slovo. Nikakvi prijepori oko toga, neće je u njezinu naumu spriječiti. – Govorit ću u ime domaćina, Grada Knina, i nemam namjeru odustati!- poručila je svima koji ovih dana dvoje oko njezine arogantne nametljivosti. To je Josipa Rimac!

Nekad HDZ-ova božica moći, koja je kroz život putovala samo jednosmjernom ulicom uspjeha i probitka, danas je tek dio povijesne faktografije koju govorom na ovogodišnjoj proslavi Oluje želi revitalizirati. Jer Oluja ipak ima posebno mjesto u političkoj svijesti hrvatskih građana, pa , kako to razumije Josip Rimac, samo onaj tko u ovoj zemlji doista nešto znači ima privilegiju na njezinoj proslavi govoriti. A to ne može proći bez nje. Tko je predložio bivšu kninsku gradonačelnicu, Karamarkovu šeficu izborne kampanje, bivšu potpredsjendicu HDZ-a za ekskluzivnu „olujnu“ govornicu? Navodno, braniteljska populacija, udruge proistekle iz domovinskog rata. No, predsjednik kninske Koordinacije svih braniteljskih udruga Tomislav Čolak oko toga je posve jasan: I nas zanima tko je predložio, jer mi o tome nismo ni razgovarali,a kamoli odlučivali- izjavio je za Jutarnji list Čolak. Osobno vjeruje da je to prijedlog Josipa Bebeka iz udruge veterana 4. Gardijske brigade, per fin, HDZ-ovog gradskog vijećnika, koji je ovakvim „soliranjem“ želio napraviti uslugu stranačkoj kolegici. Ali, to je samo jedna od osam udruga u Koordinaciji, veli Čolak. Tako je uoči državnog praznika, 5. kolovoza, Josipa Rimac postala važnija i od same Oluje.

Nikad proslavu oluje nisam koristila za osobnu promociju! (Zar?)

Ivan Klarin, šef šibensko-kninskih socijaldemokrata žestoko je reagirao na najavu njezinog neočekivanog uskrsnuća na proslavi Oluje.
– Josipa Rimac trenutno ne obnaša nijednu funkciju da bi se iz bilo kojeg razloga obraćala braniteljima, brojnim uzvanicima, državnom vrhu i građanima. Time se- smatra Klarin- šalje poruka do sada neviđene degradacije pobjede hrvatskog naroda u obrambenom ratu te najjeftinije politizacije najsvetijeg dana u modernoj hrvatskoj povijesti, a sve u svojstvu kampanje jedne političke opcije. Proslava 5. kolovoza je temelj moderne hrvatske državnosti i dan za koji su se borili pripadnici svih političkih opcija te dan koji bi trebao biti lišen i najmanjeg pokušaja politizacije događaja baš da bi se zaštitio dignitet Oluje i sama proslava.
Knin zaslužuje dostojanstvenu centralnu proslavu kojom ćemo svjedočiti, bar na taj dan, smatra Klarin, jedinstvo hrvatskog naroda, a ne dernek u organizaciji HDZ-a i Josipe Rimac.
HDZ-ova dojučerašnja kninska „gospa“ na taj politički kovitlac koji se za njom diže reagira okretanjem pile naopako. Tužna je i ogorčena, veli, što se iz godine u godinu uoči obljetnice Oluje „pokušavaju inscenirati problemi gdje ih nema“. Govorit će na proslavi i od toga neće odustati, ustrajava, napominjući kako je to zajednički prijedlog Grada za koji je glasao cijeli Organizacijski odbor.
– Nikad proslavu Oluje nisam iskorištavala za osobnu promociju, nije mi to ni na kraj pameti ni ove godine- neuvjerljivo će , konstatirajući kako se slučajno ove godine Oluja poklopila s predizbornom kampanjom, ali se nipošto ne bi smjela zloupotrebljavati za jeftino predizborno politiziranje. Ona to sigurno neće činiti, jer „tko kaže da ću uopće biti na stranačkoj listi za prijevremene parlamentarne izbore“. No, baš zato Josipa Rimac silno želi tu kninsku pozornicu u prigodi obljetnice Oluje, ne bi li skrenula pozornost HDZ-ovih novih struktura na svoje zasluge, svoj „lik i djelo“. Za nju je baš taj dan zadnja prilika da na valu pobjedničke „olujne“ euforije utrči, ako s njom već nova stranačka vrhuška nije računala, među 14-odabranih „zajedničara“ u 9. izbornoj jedinici. I ona tu priliku neće ni pod koju cijenu propustiti, pa spekuliralo se koliko god o tome što je zapravo uvrstio u protokol. Važno je da govori. I pritom se nimalo ne zamara trivijalijama o tome koga ta čast po funkciji pripada, a žrtva je njezina besprizornog egocentrizma.

Blažević: Ako hoće, neka govori…

Nikola Blažević, kojemu je kao svome zamjeniku ostavila Knin u trenutku kad su joj se otvorila neka puno važnija i veća politička vrata, i kad je postala direktorica HDZ-ove izborne kampanje na parlamentarnim izborima u studenomu prošle godine, a koji su završili HDZ-ovim i Karamarkovim fijaskom, suzdržan je i trpeljiv čovjek. Knin ga je „dopao“ kada Josipu više nije zanimao, bila je to etapa na njezinom političkom putu koju je prošla, ostavila iza sebe, i vjerovala da će mu se ubuduće vraćati samo zavičajno, nostalgično i turistički. No, gle vraga, dogodilo se puno brže negoli je očekivala, pa je odlučila odmah uskočiti u igru, i ne pitajući za zdravlje one koji danas drže ključe grada. Nikola Blažević, njezin zamjenik koji danas obnaša dužnost kninskog gradonačelnika, bogobojazan, samozatajan čovjek, na cijelu zbrku koja se oko njegove bivše šefice digla, sliježe ramenima. Ako hoće govoriti, neka govori, on nema ništa protiv, kaže, važno je samo da se tenzije nekako spuste i proslava sačuva dignitet. Njega ne vrijeđa taj ignorantski odnos, ne osjeća se zbog toga zakinuto, ne misli da je namjera bila dezavuirati ga kao prvog čovjeka Knina, a i osjeća neku vrst zahvalnosti prema Josipi jer im je kao zastupnica u Saboru puno pomogla. Ali, konačnu odluku donijet će Organizacijski odbor koji je za ponedjeljak u 11 sati sazvao konferenciju za novinare, i tek da se zna, kaže, o tome ne odlučuje Grad.
Zaslužuje li ova epizoda toliko pažnje? Svakako ne, ali je dobra ilustracija samoživosti naših političara mahom spremnih gaziti sve pred sobom radi vlastite promocije. I još k tom nas uvjeravati, kao što to Josipa čini, kako nikad proslavu Oluje ne bi koristili za samopromociju. Zašto to onda Josipa čini? Knin ima svoju gradsku vlast i ako netko u ime grada domaćina treba koju prozboriti, tada ta uloga pripada onoga tko grad vodi, dakle, Nikolu Blaževića. Josipa nije ni ministrica, a i zastupnički mandat joj je prestao činom raspuštanja Sabora ma koliko sve povlastice, kao i ostali parlamentarci, i dalje uživa.

Nije lako biti tek – bivša

Dakle, koji je motiv Josipe Rimac da govori na svečanosti u povodu obljetnice Oluje? Isključivo politički. Pokušaj je to njezine reafirmacije pred Kninjanima i pred novim vodstvom HDZ-a. A čini se da s njom ozbiljno ni jedni ni drugi ne računaju. Tim je veći njezin trud i njezina upornost da dokaže kako griješe.
Realno govoreći nije lako u jednom trenutku dodirivati sam politički vrh i raspolagati s nevjerojatnom količinom moći i utjecaja, a već u drugom biti tek – bivši. Lišen svega što si javno predstavljao i značio, svesti se tek na razinu nekadašnjeg dužnosnika, i isluženog političara. Za Josipu Rimac takve su kvalifikacije doista došle prerano. Bez obzira što je u 11 godina strelovito prešla put od provincijske gradonačelnice do saborske zastupnice i HDZ-ove potpredsjednice, pače direktorice izborne kampanje najveće hrvatske političke stranke, ima pravo reći „moj najveći saveznik je moj rodni list“, kako je to izjavila je jednom lokalnom portalu. Josipa ima tek 36 godina, a bogato političko iskustvo. Nije stigla do ministarske pozicije zbog Mostovog veta. Zbog njihove isključivo medijske percepcije na koju su se oslanjali kad su o njoj „sudili“ . A govorilo se, uoči lanjskih parlamentarnih izbora, da je čeka mjesto potpredsjednice u Karamarkovoj vladi, eventualno ministrice uprave ili branitelja. Naposljetku, niti je Karamarko bio premijer, a niti je Josipa dobila titulu ministrice. Njezino se ime sustavno povlačilo po medijima zbog istrage DORH-a i USKOK- a, koja se protiv nje provodila zbog navodnih nezakonitosti u stjecanju ( proširenju) stambenog prostora. Sumnjičilo ju se da je zlorabila položaj i utjecaj kako bi izvršila pritisak na ravnateljicu Uprave za područje posebne državne skrbi Anu Mariju Radić da bi njezinom suprugu dodijelila državni stan na koji nije imao pravo jer je već darovnicom kao branitelj osigurao adekvatan stambeni prostor. USKOK je procijenio da je nesretna, snishodljiva ravnateljica, na taj način oštetila državu za 350 tisuća kuna, i dok je protiv Josipe Rimac istraga obustavljena a sve sumnje odbačene, ravnateljica Ana Marija Radić inkriminirana je zbog zloupotrebe položaja i ovlasti i protiv nje se istraga i dalje vodi. Klasičan hrvatski pravosudni paradoks. Zar je Ana Marija Radić „zlorabila položaj i ovlasti“ da bi protupravno pribavila osobnu korist ili je pogodovala interesima Rimčevih? Je li moguće da je gradonačelnicu do te mjere obožavala ili štovala da je radi nje ušla u kazneno djelo? Formalno-pravo Josipa je pred zakonom čista, no, moralno, s teretom krivnje ravnateljice Radić morat će se nositi i kao čovjek i kao političar…

Kosor je nije voljela…

Prominka, kninske gore list, a u politiku je ušla sa samo 25 godina kada je izborila svoj prvi gradonačelnički mandat. Na tu je poziciju došla iz Crvenog križa, a kad je „uselila“ u Grad, pobrinula se da „humanitarni stolac“ ostane u obitelji, pa je na njezino mjesto u Crvenom križu zasjela njena sestra. Josipa nije bila osobiti đak, učenje joj nije bila strast, ali je, svjesna značaja diploma, priskrbila i onu Visoke poslovne škole Libertas i onu na veleučilištu Vern. No, od svih, važnija je diploma koju je stekla 11-godišnjim političkim iskustvom koje joj jamči da će njezino vrijeme opet doći. Kad- tad. Ako bude trebalo gradit će karijeru ispočetka. Ali, ne izvan HDZ-a. Obična su podmetanja da prelazi u tabor Milana Bandića. – To je obična glupost! Ne odlazim iz HDZ-a, neću nikada!- sasvim je eksplicitna. Iako, sa zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem, nešto slično kao i s donedavnim izvršnim predsjednikom Dinama Zdravkom Mamićem, dijeli samo sretne dane. Oba su je držala k’o kap vode na dlanu, materijalno i politički podupirala, na njezin brk donirali gradu velika sredstva, rado se s njom družili i u goste joj dolazili.
Bila je i Karamarkova desna ruka. Da je politički poživio, gdje bi Josipi bio kraj?! Ali nije, pa se i ona kao neka vrst kolateralne žrtve, strmoglavila.
Jedino je Jadranka Kosor nije voljela. Među njima je vladao prešutni animozitet još iz doba kada je Kosor bila ministrica branitelja i jednom prilikom za boravka u Kninu , kojemu je istog dana gost bio i Milan Bandić, kninska gradonačelnica odjedrila na ručak s Bandićem posve ignorirajući svoju stranačku kolegicu, pače, ministricu. Svojedobno je Kosorova od Grada Knina dobila na poklon i broš za svoju čuvenu zbirku ovih ukrasa, a kad su se „ženski razišle“, poklon je demonstrativno vratila. Nije poznato gdje je danas, u trezoru Grada ili bivše kninske gradonačelnice…

Vratili se, ne da bi uzeli, nego da bi doprinijeli ( ?!)

Josipa je po darovima bila poznata. I hrvatsku zastavu s kninske tvrđave, s posebnom simbolikom i „olujnim“ konotacijama, darovala je predsjednici države Kolindi Grabar Kitarović. Što je sve još svojim uglednim i važnim gostima darivala, nije poznato, no, izvjesno je više primila nego dala. Iako, danas znade reći kako je iz Knina bila prognana sa samo 10 godina, ali se s obitelji vratila u Knin, „ne da bi uzeli, nego da bi doprinijeli“.- Ali slika je stvorena kao da smo ja i moja obitelj došli kako bi stekli nekakvu korist. O čemu mi pričamo? – reći će u intervjuu lokalnom kninskom portalu požrtvovna Josipa. Zbilja, o čemu pričamo?!
Trenutno ne razmišlja o kandidaturi za kninsku gradonačelnicu, još nije posve bacila koplje u trnje glede parlamentarnih izbora i možebitne pozicije na stranačkoj listi. Ako osvoji zastupnički mandat, Knin svakako neće biti njezin prioritet. Ionako drži da njime može upravljati temeljem „minulog rada“, kao što , tvrde mnogi Kninjani, pokušava i sada, kolegi Blaževiću, živom i zdravom unatoč. Zapravo, ona samo valorizira stečenu političku zrelost na koju poziva i ostale političke opcije u svome gradu, jer grad, kako veli, mora biti iznad svih prizemnih političkih prepucavanja. Nema nikakve sumnje, mlada Kninjanka puno je naučila u minulih 11 godina. Od gradonačelnice koja se beskrupulozno obračunavala sa svojim oponentima, dijeleći čak i otkaze „nepoćudnim“ suradnicima, a što bi uskoro Grad Knin moglo skupo stajati, do „zrele političarke“ koja stremi nacionalnim titulama i pozicijama, koja zna što se nosi „vani“ a što „kod kuće“, prošla je bez puno rana, kao tipičan politički produkt jedne amorfne, nesređene države u kojoj je jedino važno znati plivati uzvodno i nizvodno…

Tags: , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI