Neovisni novinarski portal
24.10.2017.
LJUDI / POLITIKA / Portreti
Portret tjedna/Ivan Tepeš, predsjednik HSP AS: Tepeš među eurozastupnicima? Vic godine!

Portret tjedna/Ivan Tepeš, predsjednik HSP AS:
Tepeš među eurozastupnicima? Vic godine!

ivan-tepes

Ivan Tepeš (36),  šef HSP AS, stranke pred rasulom, da, baš taj minorni politički lik s potpuno inferiornom političkom pastvom, ali zato s generalskim gardom, koji se kao prirepak HDZ-a došlepao do pozicije potpredsjednika Hrvatskog sabora, srećom u povijesno skraćenom mandatu od svega šest mjeseci,  mogao bi, poslože li mu se dobro karte, ni kriv ni dužan završiti u zastupničkim klupama Europskog parlamenta. Umjesto HDZ-ovih reprezentativaca Andreja Plenkovića i Davora Ive Stiera, potencijalno i Ivane Maletić,  koji se vraćaju kući ne bi li spasili potonuli HDZ od potpunog rasapa, a možebitno preuzeli i vlast u državi nakon rujanskih izbora, u klupe EP-a udobno bi se mogli smjestiti HDZ-ov komodor Ivica Tolić i HSP AS-ov Ivan Tepeš. Pitate se jel’ to neki vic? Nije, vjerujte, uvijek može biti gore, a s Tepešom u EU-parlamentu to je čista karikatura! Ali, bože moj, bio je na listi Karamarkovih “domoljuba” kao i Ruža Tomašić koja već neko vrijeme zastupa Hrvatsku u Europskom parlamentu. No, za nju su hrvatski građani bar glasali, a za Tepeša čak ni njegova “pravaška” obitelj…

Deklarirani euroskeptik, antidemokrat i prononsirani parader iz Bujančeva crnokošuljačkog kola koje je svojedobno demonstriralo nazadnjaštvo i mrziteljski primitivizam pod prozorima Vijeća za elektroničke medije noseći šajkaču na dar Mirjani Rakić, i ne štedeći grlo klicalo „Za dom spremni“! Da, to je taj. Lik s mračne strane Hrvatske, ničim izazvan, mogao bi se naći u probranom društvu europske političke elite, gdje mu apsolutno nije mjesto. Pravi cinizam. Ali, tko vas pita o tome ?!

Plesao, plesao i do EP-a doplesao

Tepeš je rođen u Zagrebu 1980., profesor je povijesti i etnologije, ali dušom i tijelom predan politici kao hraniteljici. U Sabor je ušao sa zajedničke liste Domoljubne koalicije u koju je posrnuli Tomislav Karamarko za izborne potrebe potkraj 2015. okupio šareno desno društvo nadajući se sinergijskom učinku ove nerespektabilne družbe i uvjerljivoj pobjedi. U svojoj je procjeni Karamarko fulao, pa mu pobjeda i nije bila dojmljiva, ali je Tepešu donijela ulaznicu u privilegirano zastupničko društvo o kojemu je snio. Čak su i njegove dužnosti u nacionalnom parlamentu bile svojevrsna predigra za sutrašnji debi u Europskom. Radio je u Odboru za europske poslove, Odboru za vanjsku politiku, pa za Hrvate izvan RH, sve redom dužnosti koje ga nominiraju za ovo neočekivano europsko katapultiranje. Bogme je daleko dogurao, kad čovjek pomisli odakle je krenuo. S Pešćenice do Sabora. Sutra moguće i Europskog parlamenta. A 36 mu je godina tek…
U njegovim dostupnim biografskim zapisima doista ima svega. Od intrigantnog zagorsko-slovenskog rodoslovlja, garniranog ezoteričnom vezom njegova prezimena s transilvanijskim grofom Drakulom, preko predanog ministranta i strastvenog BBB navijača koji obožava salsu i Kubu, do pravaša „starčevićanca“ koji se i bez glasova birača uspio probiti u prve političke klupe rezervirane za „odlikaše“.
Tijekom školovanja fascinirala ga je, a istodobno i provocirala, nacionalna povijest. Znakovito je da je maturirao s temom „Uspon i pad NDH“, a diplomirao na temi „Puč Lorković- Vokić“. Već s 18 godina našao se ravnopravan među „pravašima“. – To je bila moja opcija – izjavio je svojedobno za Večernji list. – Gledao sam nastupe Parage, Đapića, Kandarea, Jukića i ostalih zastupnika. Izabrao sam stranku koja jače, žešće i beskompromisno štiti hrvatske nacionalne interese. Otišao sam u Primorsku gdje je bilo sjedište HSP-a i učlanio se u stranku. Tada u mome kvartu nije bilo organizacije, pa ja preuzimam podružnicu Pešćenica – opisao je svoj put do zvijezda i do trona „veliki starčevićanac u malom pakiranju“ Ivan Tepeš. Odgojen u vjerskoj, katoličkoj i radničkoj obitelji, morao se zarana brinuti za vlastitu egzistenciju i zaradu. Počeo je raditi još kao student, a kad je diplomirao već je znao da je politika posao njegova života. Doduše, baveći se politikom tražio je i posao u struci, a u međuvremenu plesao salsu i izučavao kubansku povijest, čak i iz „prve ruke“ obilazeći Kubu uzduž i poprijeko. A kad se vratio doma, čekao ga je posao u Centru za kulturu i informacije Maksimir gdje je radio kao tajnik i stručni suradnik sedam godina. Uz posao je upisao i postdiplomski na Hrvatskim studijima i za doktorat prijavio temu „Djelovanje HSS-a u iseljeništvu od 1945.- 1990“. Bavljenje politikom uzelo je danak njegovu obrazovanju, pa nije doktorirao jer je došlo do raskola među „pravašima“ zbog podbačaja na izborima 2007. kada su dobili samo jedno zastupničko mjesto. Grupa moćnijih HSP-ovaca među kojima su bili Ruža Tomašić, Ivan Tepeš, Pero Ćorić, 2009. osniva HSP AS i inaugurira „Ružu hrvatsku“ za predsjednicu. Ali niti je dugo trajala njihova ljubav, a ni sloga. Nešto kao u „seljaka“, ostala im je samo vjera u boga… a Tomašić se ubrzo razišla s njima i osnovala Hrvatsku konzervativnu stranku. Na čelo pravaškog stola zasjeo je mladi Tepeš.

Za Domovinu s Karamarkom – naprijed!

Ćorić i Tepeš, hrvatski politički „Lolek i Bolek“, još su se čvršće povezali i deficit vlastitog političkog kapaciteta i biračkog potencijala supstituirali koalicijskim paktom s Tomislavom Karamarkom. Starčevićev sljedbenik iz Zagorja, prof. povijesti i etnologije, Karamarku, svome kolegi po struci i ideološkom pregnuću, treba podignuti spomenik u znak zahvalnosti za streloviti uzlet koji je doživio u nacionalnoj politici. Realno, bez ikakvih osobnih zasluga. Čak i bez potpore birača. Za njega je sve učinio Karamarko. Koji je, nota bene, samog sebe sasvim diletantski potopio…
Tepeš ni u kojem pogledu nije političar od formata. De facto marginalac koji je profitirao izbornim i političkim inženjeringom, ponajprije koaliranjem s HDZ-om, bez čega se za njega ne bi ni znalo. Iako drugi čovjek državnog parlamenta, dopustio si je marširanje Zagrebom na čelu opskurne profašističke svjetine, a formalno, službeno odriče se ustaštva i njegove zločinačke ostavštine. Zbog rasnih zakona, tvrdi, Rimskih ugovora i prodaje Dalmacije, Istre, Rijeke i otoka Italiji, zločina koji su pod paskom NDH počinjeni. Ali, Tito je za njega nesporni diktator i komunistički zločinac. A to što je Tito bio na čelu partizanskog pokreta u drugom svjetskom ratu ne abolira ga, kaže, od svega onoga što se događalo nakon svibnja 1945. Za njega su stupovi hrvatske povijesti Ante Starčević, Eugen Kvaternik, Milan Šufflay, a Stjepan Radić tek fragmentarno. Alojzije Stepinac, pak,  za Tepeša je neupitni svetac i moralna veličina. Baš kao da je studirao povijest…

“Šarmer” Ćorić i crvencipelić Tepeš

Ulaskom u Sabor ovaj je pravovjerni „stračevićanac“ doživio svoje prve zvjezdane trenutke. Čak mu se smiješila i ministarska pozicija, i da je ona ovisila samo o njegovoj malobrojnoj stranačkoj sljedbi, a ne o konglomeratu „domoljuba“ pod tijesnim Karamarkovim kišobranom, bogme bismo imali prvoklasni politički teatar sa stasitim Tepešom kao ministrom obrane gdje su ga njegovi prijatelji htjeli vidjeti, ili se Pero Ćorić time samo htio grubo našaliti. Srećom, sve se gluposti čak ni kod nas ne primaju na prvu, pa do te farse ipak nije došlo. A Ivan Tepeš sasvim je zadovoljio svoje ambicije mjestom potpredsjednika Sabora. I za nagradu, eto ti novog promaknuća! Nudi mu se, a da ni sanjao nije, zastupnički stolac u Europskom parlamentu. Jerbo, Andrej Plenković ne može istodobno sjediti na dvije fotelje, zbog vjerodostojnosti i kredibiliteta koji mu treba uoči parlamentarnih izbora ako na njima nije unaprijed prihvatio poraz. A želi li da mu birači vjeruju, morat će im se pokloniti i posvetiti. U cijelosti. S njim bi mogao i Davor Stier, glavni čovjek njegove kampanje. Što otvara „vrata raja“ za nesuđenog obrambenog ministra koji je na listi Domoljubne koalicije za zastupnika u EP-u uspio osvojiti samo 774 preferencijska glasa. Da nije bilo BUZ-ova Milivoja Špike koji je sakupio 748, Tepeš bi zabilježio neslavni rekord. I sada s ta 774 glasa , naspram 107 tisuća glasova Ruže Tomašić, ili preko 71 tisuću Plenkovićevih, ili više od 26 tisuća Stierovih, minorni šef minorne stranke, s legitimitetom izbornog autsajdera, sjeda u klupe Europskog parlamenta i zastupa sve nas građane Hrvatske.  Široj javnosti poznatiji je po bizarnostima, poput onog ponosnog marširanja Zagrebom u društvu nabujalog Bujanca, ili svojedobne izjave kako je “elementarna nepogoda” zvana Zoran  Milanović, na razgovor s braniteljima dolazi loše i neprikladno odjeven čime je pokazao da ih ne poštuje (sic!). Što je za Tepeša loše i neprikladno teško je znati s obzirom da je svojevremeno kod predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, kako su izvijestili neki mediji, stigao u crvenim cipelama. Možda plesnim, koje nije dospio skinuti prije odlaska na Pantovčak. Tepeš dobro ide tek uz Peru Ćorića, poznatog hrvatskog šarmera kojega “dosad nije nijedan cura ostavila, pa neće ni HDZ”. Taj politički par najbolje zastupa sam sebe, a valjano ne bi mogli zastupati ni vlastitu rodbinu, kamoli jednu državu. Taj čovjek je vic sam po sebi, a njegova politička karijera crnohumorna je hrvatska politička realnost s kojom se možete nositi ili joj možete prkositi. Kako god, takve je teško zaustaviti…

Tags: , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI