Neovisni novinarski portal
27.11.2020.
POLITIKA
Tihomir Jakovina (foto: HINA/Daniel Kasap)

Jakovina spašava političku kožu:
Pozivao menadžere da se odreknu bonusa! Kaj god…

Tihomir Jakovina (foto: HINA/Daniel Kasap)
Tihomir Jakovina (foto: HINA/Daniel Kasap)

Tihomir Jakovina (foto: HINA/Daniel Kasap)

Tihomir Jakovina, u svakoj uređenoj demokratskoj državi nakon skandala kojeg je producirao, pa šutnje kojom se od izbijanja afere branio, i konačno sasvim iracionalne izjave kojom nas je počastio, obilato se posipajući pepelom, morao bi zauvijek u političku mirovinu. Taj doista ne može računati na potporu i poštovanje birača, kamoli na njihovo povjerenje za eventualni novi ministarski mandat. Četiri dana od izbijanja skandala s ekstremnim, višemilijunskim bonusima menadžerskoj eliti u Hrvatskim šumama, što bi hrvatsku državu moglo stajati 5,5 milijuna kuna, Jakovina je, vjerojatno pod pritiskom stranačkog vrha, progovorio. I, da puknete od smijeha, pozvao preplaćene menadžere da se odreknu bonusa! Bilo bi bolje da je šutio. Jer razlozi kojima opravdava sramotno rasipanje javnog novca u Šumama, njegov su krimen učinili još težim i beskrupuloznijim. A štetu za SDP većom…

Zoran Milanović ne računa s Davorkom Vidovićem na rujanskim parlamentarnim izborima, prenose neki mediji, sugerirajući kako je za šefa SDP-a bivši Račanov ministar isluženi kadar koji stranci nije više od koristi. Nitko, međutim, ni slova ne kaže o tome kani li se Milanović riješiti kompromitiranog bivšeg ministra poljoprivrede, Tihomira Jakovine. Koji se najprije “umočio” suspektnim natječajem za distribuciju europskih sredstava za ruralni razvoj,jer je, navodno, pogodovao najmoćnijima (među kojima i nekim svojim prijateljima), i razdijelio 400-500 milijuna iz EU-fondova njihovim fiktivnim, namjenski, prednatječajno osnovanim tvrtkama kćerima. A onda je propisno zbrinuo upravljačku kliku u Hrvatskim šumama basnoslovnim bonusima. S obzirom na vještinu “upravljanja” državnim novcem i dragocjeno iskustvo stečeno u obmanjivanju građana, takav u partiji, izgleda, ima svoje mjesto…

Politički kontejner za ex-ministra

Tihomir Jakovina jedan je od onih likova u politici kakvih se svaki častan građanin užasava, od kojega bi svaka vjerodostojna politička opcija trenutno “oprala ruke”, nekmoli ona koja se deklarira socijaldemokratskom. Takvoga bi svaka stranka koja drži do sebe i svojih birača odmah spremila u politički kontejner. SDP, međutim, o Jakovini uporno šuti, nema komentara o njegovim navodnim inkriminacijama, pa se, samo mjesec i po dana prije izbora, stječe dojam kako je stranka solidarna s kolegom koji je, reklo bi se, uhvaćen s rukama u pekmezu sve do laktova. Tek je vječiti Milanovićev oponent Zlatko Komadina, valjda da bi sačuvao imidž dežurnog kritičara koji se šefa ne boji, rekao riječ-dvije o neprihvatljivosti milijunskih stimulacija u javnim poduzećima, jer to nije imanentno socijaldemokraciji, nego neoliberalnim društvima.
Jasno je da SDP neće poticati, eventualnim apriornim osudama svoga člana, linč ulice na njega, ali makar načelne političke opservacije ( tipa,zalažemo se da institucije istraže sve navode i utvrde istinu te o njoj izvijeste javnost) u slučaju koji poprima zabrinjavajuće razmjere, ozbiljna stranka neće izbjegavati. Što bi se moralo još otkriti u dossieru Jakovina pa da ga SDP “škarta”? Ili se to u ovoj stranci radi isključivo kad se stane šefu na žulj? U čemu je stvar? Zašto su u SDP-u svi, na čelu s predsjednikom Zoranom Milanovićem, junački umukli puštajući bivšeg poljo-ministra da se davi u vlastitoj mreži bahatog i neodgovornog političkog pogodovanja? Je li možda stvar u tome da je i sam šef partije ovih predizbornih dana javno inkriminiran navodnim reketarenjem tvrtke Medison Consulting u korist prijatelja Igora Kneževića kojemu je, kako se medijski insinuira, pokušao osigurati mjesečnu apanažu od 15 tisuća kuna kao ultimativnu pretpostavku nastavka državne suradnje s Medisonom? Pa Milanović, osjećajući se i sam žrtvom predizbornog “spinanja” , s puno razumijevanja uzima svog bivšeg ministra u zaštitu?
Doduše, u Milanovićevom slučaju postojala je i kaznena prijava, ali ju je DORH odbacio, što mu unekoliko daje za pravo da o tome, ako baš hoće, i šuti. Iako, tko god već gazi hrvatskim političkim blatom, mora biti spreman i javno ga s cipela skidati, a ne za sobom vući. Jer, noge znadu opasno otežati od nakupljenog mulja. Pogotovo kad se skuplja i svoj i tuđi…

Nisu važni milijunski bonusi, važna je privatizacija šuma (?!)

– Jasna je bila politika naše Vlade da su vode i šume nacionalno bogatstvo RH- izjavio je Jakovina, valjda želeći naglasiti da takvo bogatstvo treba i bogato plaćenu „zaštitu“. I nije njemu, čak ni u trenutku „pokajanja“ toliko važno što je Uprava „digla“ milijune, puno je važnije to što sada Vlada( koja? )razmišlja o privatizaciji šuma. Kakva drskost, cinizam, bezobrazluk jednog posve nesposobnog, a pokazalo se i nemoralnog, Milanovićevog ministra!
Mimo vladine uredbe iz 2012., osigurao je uz sve postojeće, još i dodatne pogodnosti članovima Uprave, milijune bonusa za uspješnu provedbu višegodišnjeg plana. Pa zašto primaju plaću ako ne za ispunjavanje prihvaćenog, utvrđenog plana?! Zar su i članovi uprava javnih poduzeća poput zastupnika? Ne moraju baš ništa raditi, možda ne trebaju ni na posao dolaziti,a kad nešto i naprave, onda naplaćuju ekstremne bonuse ? Doista besramno!
Zbog čega bi bilo koji član, bilo koje uprave, bilo kojeg javnog ili državnog poduzeća, uz vrlo solidne ugovore o radu koji im jamče plaće od bar 17, a u slučaju Hrvatskih šuma to je bilo čak 25 tisuća kuna mjesečno, imao i dodatne stimulacije, koje, nota bene, radnicima uskraćuju jer bi to “javnost osudila”. Kakve li ironije! Uprava svoje enormne bonuse, kakvih se SDP grozio dok ih je HDZ dijelio svojim skupocjenim menadžerima, pravda ostvarenom dobiti u poslovanju tijekom tri godine ( 2013.- 2015.). A kako tvrde sindikalisti u šumarstvu, s otpuštenih 1200 radnika u Hrvatskim šumama, tijekom njihova mandata, srezanim radničkim davanjima, uskraćenim božićnicama, te istodobno povećanom cijenom drvne mase, nije ni čudo da su imali dobit. Rashode su drastično smanjivali oduzimajući radničkoj klasi kruh i egzistenciju, a drvo prodavali skupo. Zar su trebali uz takve poteze još bilježiti i gubitke?!
Jakovina preuzima dio odgovornosti za bonuse, ali ne i kritike HDZ-ova Gordana Jandrokovića, veli,koji je 2011. isplaćivao milijunske stimulacije čak i „gubitašima“. Pa zar to Jakovinu eskulpira? Kaže, nije mogao znati 2012. da će uprava ostvariti tako dobre rezultate, da će biti tako uspješna. Zaboga u čemu, i u odnosu na koga?
U aferi s poticajima za ruralni razvoj tvrdio je da se radi o “tendencioznim, poluprimitivnim napadima” na koje odbija reagirati. A kad ga je HDZ-ov zastupnik Franjo Lucić na Odboru za poljoprivredu prozvao zbog pogodovanja pri dodjeli sredstava iz Programa ruralnog razvoja, arogantno se obrecnuo i uzvratio: Tko ste vi da se vama očitujem, osim neznalica?!
Šteta da ta baražna verbalna vatra nije dobila i primjeren nastavak. Naime, tko je Jakovina da bi se odbio očitovati o trošenju državnog novca ( pa makar i europskog!) bilo kojem zastupniku.
Treba zbilja moći uzeti milijune od poreznih obveznika i to nizašto, poput naših ingenioznih upravljačkih kapitalaca, ili ih besramno, neodgovorno rasipati “po babi i stričevima”, i onda gordo izaći na ulicu. Štoviše, i na izbore. I tražiti povjerenje i potporu od onih koji nemaju ni za kruh. Zbog takvih koji troše naše kao da se radi o njihovu obiteljskom nasljeđu ili zgoditku na lutriji. I još se imaju petlje ljutiti kad narod kaže kako su svi isti. Zar nisu? Što misli šef „ljevice“ o ovoj predizbornoj poputbini SDP-a? Zašto šuti? Još bi da im dademo i glas. Za što, u ime čega? Ovakvom politikom samo će rasti broj izbornih apstinenata. SDP je sve manje alternativa…

Tags: , , , , ,

VEZANE VIJESTI