Neovisni novinarski portal
8.12.2019.
INTERVJUI / LJUDI / POLITIKA
Intervju/Davor Ivo Stier, HDZ-ov europarlamentarac: Ja sam ja i moje okolnosti…

Intervju/Davor Ivo Stier, HDZ-ov europarlamentarac:
Ja sam ja i moje okolnosti…

Dr. Ivo Stier8Davor Ivo Stier (44), desna je ruka Andreja Plenkovića u nastupajućoj kampanji za novog šefa HDZ-a. Prijatelji, oba HDZ-ovi eurozastupnici i, kako se deklariraju, vjesnici novih vjetrova u stožernoj stranci hrvatske desnice. Stier je, za razliku od Plenkovića, osjetio i što znači biti u nemilosti partijskog šefa, a činjenica je da bivšem predsjedniku HDZ-a Tomislavu Karamarku nikako nije bio po mjeri. Ali, kako to inače u životu biva, kad jednom smrkne, drugom svane… pa su danas Plenković i Stier glavne HDZ-ove uzdanice politike „novog smjera“, jačanja unutarstranačke demokratizacije i modernizacije.

S Davorom Stierom smo razgovarali tijekom njegova sudjelovanja u II Hrvatskom iseljeničkom kongresu koji se ovaj put održao u Šibeniku u čast njegove 950. obljetnice (prvi je održan 2014. u Zagrebu). I sam povratnik iz Argentine, s pomalo stereotipnim iseljeničkim bacgroundom (djed je bio pukovnik u ustaškoj vojsci i 1945. pobjegao u Argentinu), Stier je danas moderan političar nove generacije, diplomirao je politologiju i međunarodne odnose na Katoličkom sveučilištu u Buenos Airesu, a kasnije i novinarstvo. Srdačan, za razgovor otvoren, no, ipak – političar. Odmjeren je i oprezan kod svakog „osjetljivijeg“ pitanja, pa se katkad čini kako je vješto izbjegao odgovor. Uostalom, prosudite sami…

Iseljeničko iskustvo je dragocjenu za transformaciju naših institucija

– Sudionik ste Hrvatskog iseljeničkog kongresa, drugog po redu, a javnost zapravo i ne zna što su rezultati prvog. Što se objektivno može očekivati od ovakvih okupljanja?

Takvi su susreti važni da pokažu koji je potencijal hrvatskog iseljeništva, da se ljudi međusobno upoznaju i prepoznaju po nekim projektima i da se bolje povežu s državnim institucijama Hrvatske koje su za to nadležne i koje moraju biti na usluzi hrvatskim građanima, pa tako i hrvatskim građanima koji žive u inozemstvu.

– Od vas se može čuti kako se uz iseljeništvo i danas vezuju stereotipi o njihovoj nepoćudnosti kao relikt jednog bivšeg vremena. No, istodobno, iako svaka ovdašnja nomenklatura poziva hrvatske iseljenike koji su uspjeli u svijetu, da investiraju u domovinu, dojam je da su oni u tome daleko oprezniji i skeptičniji od drugih stranih investitora, kao da ulaganje u Hrvatsku drže rizičnijim pothvatom od drugih.

Mi moramo otvoriti naše institucije i političke i ekonomske. Naši ljudi koji žive od Amerike do Australije su uspjeli ne zbog toga što su puno sposobniji od Hrvata koji žive u domovini, nego zbog toga što su imali prilike živjeti u uređenom sustavu, u otvorenim , inkluzivnim institucijama koje su omogućile da ta njihova kvaliteta dođe do izražaja, jer je sustav tako posložen da ako imate kvalitetu možete uspjeti čak ako nemate nikakvu vezu. Koje veze su mogli imati naši ljudi kad su došli u svijet i nisu vjerojatno nikog ni poznavali, ali su uspjeli. Dakle, to su institucije koje su poticale znanje i izvrsnost, a ne poslušnost, veze i sl. To je oblik slobodnog tržišta koje funkcionira i kojem moramo težiti. Njihovo iskustvo je dragocjeno da možemo napraviti transformaciju naših institucija. Dakle, tu istu kvalitetu koju imaju Hrvati koji su uspjeli i u Americi, Australiji, Kanadi, Novom Zelandu ili bilo gdje u svijetu, imamo i ovdje u Hrvatskoj. Nismo mi drugi narod,, nije to različito, nego su problem institucije i sustav koji moramo posložiti tako da služi građanima, da potencira inovacije. Osim što iseljenici mogu investirati, i to je naravno poželjno, imaju i tu ulogu da nam pomognu u transformaciji naših institucija . Mi tu tranziciju nismo još završili do kraja, i to moramo dovršiti ako želimo izaći iz jedne siromašne periferije . Moramo se približiti prosjeku razvijenih, bogatih zemalja Europe.Dr. Ivo Stier6

Zbog Picule i Kosor u nemilosti Tomislava Karamarka

– Imate li možda podatke o tome koliko je u ovih 26 godina hrvatske samostalnosti iseljeničkog kapitala ušlo u Hrvatsku?

Trenutno ne znam napamet te brojke, ali ih sigurno imaju naše institucije. No, zna se da osim investicija, sredstva koja naši iseljenici šalju doma jedan su od bitnijih izvora ulaska kapitala u Hrvatsku i to nije zanemariv iznos. Međutim, uz sve to čime nam pomažu, što pozdravljam, mislim da je današnja uloga iseljeništva da se aktivno uključi u transformaciju hrvatskih institucija i hrvatske države.

– U vrijeme Tomislava Karamarka na čelu HDZ-a, nestali ste s hrvatske političke scene, moglo bi se reći da ste bili posve marginalizirani i striktno svedeni na funkciju eurozastupnika . Zbog čega ste došli u nemilost bivšeg stranačkog šefa?

Bio sam zastupnik u Europskom parlamentu, dakle, na listi HDZ-a i provodio sam tamo naš program. Ono što danas treba svima nama, nije pogled u prošlost i razmatranje kakvi su bili određeni odnosi, nego pogled u budućnost. Smatram da , kad govorimo o razvoju institucija, moramo imati tu zrelost i unutar stranaka. Predsjednik, pa ako hoćete i bivši predsjednik je institucija koja se treba respektirati i uopće se ne bi okretao natrag, jer uvijek u politici ima različitih situacija, i iz njih se može izvući određene lekcije, ne u smislu osobnog razračunavanja nego poboljšanja rada naših institucija i produbljivanja unutarstranačke demokracije. Ja sam za to da se gleda naprijed. A ono što je izuzetno važno, jest prema hrvatskim građanima pokazati da su oni u centru našeg interesa, da politika nije tu da se bavi sama sobom i odnosima među političarima. To hrvatske građane, s pravom, jako malo zanima, ili nikako, i mi moramo govoriti o problemima koji tište hrvatske građane i kako to riješiti.

Je li vam veći grijeh bila dobra suradnja s SDP-ovim eurozastupnikom Toninom Piculom, ili to što ste se usprotivili isključenju Jadranke Kosor iz HDZ-a?

Mislim da je suradnja na tragu jedne politike koja je u interesu RH puno jača i učinkovitija kad dobije potporu i s desnog i s lijevog centra, pogotovo kad se radi u jednom ambijentu kao što je EP gdje imamo zastupnike iz svih država članica EU i onda se hrvatski glas jače čuje kad ga zastupate s jednog i drugog spektra političke scene. To nije ništa čudno. Vrlo ćete brzo primijetiti da njemački zastupnici, kad su u pitanju određeni zakoni ili zakonski akti koji reguliraju automobilsku industriju, bez obzira jesu li socijaldemokrati ili demokršćani, zastupaju iste stvari i time su jači i učinkovitiji. Zašto bi to mogli Nijemci a ne bi mogli mi Hrvati. Bitno je samo prepoznati koje su to teme. S obzirom da se ne bojimo našeg političkog identiteta, i da se ja prepoznajem kao kršćanski demokrat kao što se kolega Picula prepoznaje kao socijaldemokrat, s obzirom da smo sigurni u sebe , onda možemo prihvatiti i druge kad je to u interesu RH. Ta praksa nije bila svedena samo na našu suradnju, nego su i druge kolege zastupnici surađivali i u tom pogledu je napravljen važan iskorak. Isto tako bi htio pojasniti da to nije nešto što se može isključivo napraviti u EP, jer se često kaže to je moguće kad ste vani, kad ste u Bruxellesu. Ne, mi smo i u Hrvatskom saboru imali zrelost doći do zajedničkih zaključaka više putra. Npr. kad je Hrvatska imala opciju ili politički ostati na trusnom Balkanu ili krenuti prema EU i NATO-u, onda smo znali prepoznati to kao državni interes, pa se stvorio Savez za Europu, gdje su sudjelovale upravo ove dvije glavne političke stranke, i HDZ i SDP, ali su i svi društveni akteri bili u to uključeni. Prema tome, ne treba bježati od toga. To ne znači „veliku koaliciju“. Ne treba miješati te dvije stvari. Ja mislim da je puno bolje od „velike koalicije“, sačuvati dva različita politička identiteta, jedan na desnom a drugi na lijevom centru, ali koji mogu prepoznati ono što je državni interes.Dr. Ivo Stier2

Protivnik “velike koalicije”

– Dakle, da odmah pređemo na , očigledno, sve aktualnije pitanje – vi niste za „veliku koaliciju“?

Mislim da u ovom trenutku sasvim sigurno to nije na dnevnom redu i smatram da je za stabilnost i razvoj našeg demokratskog sustava puno bolje imati konkretne dogovore o državnim politikama koje će se provoditi bez obzira tko je na vlasti, nego forsirati jednu „veliku koaliciju“.

– Koja nas potencijalno vraća u jednostranački sustav iz kojega smo pobjegli…

Rekao bih da je bolje kada imate vrlo artikuliran desni centar i vrlo artikuliran lijevi centar koji će se natjecati u niz aspekata gdje se razlikuju, a opet će imati sposobnost reći , oko nekih tema, to je državni interes i bez obzira tko je na vlasti mi ćemo to poštovati.

– Kao što je slučaj s jednoglasnom odlukom o izlasku Hrvatske iz arbitražnog postupka sa Slovenijom?

Da, to je odličan primjer. Bez obzira tko je na vlasti, zna se da hrvatska država ima taj stav i neće se promijeniti zbog toga što je na čelu određena politička stranka. A poslije, oko nekih drugih tema, apsolutno se moramo natjecati jer je to i sam smisao višestranačke demokracije.

– Ali, baš ta dobra suradnja s Piculom skupo vas je stajala, štoviše, stvorio se dojam kako se s SDP-ovim zastupnikom bolje razumijete nego s kolegicom, konzervativkom Ružom Tomašić?

Ne bih rekao da je tu u pitanju slaganje ili neslaganje. Imali smo zajedničkih akcija gdje smo npr.oko politike prema BiH, bili uključeni i kolege iz HDZ-a i kolegica Petir iz HSS-a, zastupnici SDP-a, Ruža Tomašić iz grupacije konzervativaca, pa čak i kolege iz liberalne grupacije, konkretno zastupnik Jozo Radoš. Dakle, ne bi sveo našu suradnju isključivo na Tonina Piculu i mene, iako apsolutno smatram da je to odličan potez, ali želim naglasiti da to nije izuzetak, nego je bilo niz akcija gdje smo praktično svi, ili veći broj hrvatskih zastupnika u EP, zajedno radili jer smo prepoznali da je to u hrvatskom državnom interesu.Dr. Ivo Stier5

 

Bio bih protiv izbacivanja i Tomislava Karamarka iz HDZ-a !

– Činjenica je da ste se, zajedno s tadašnjim stranačkim kolegom Dragom Prgometom, svojedobno suprotstavili odluci o isključivanju Jadranke Kosor iz HDZ-a. Da se sutra u sličnoj situaciji nađe Tomislav Karamarko, zbog raznih krimena koji mu se stavljaju na teret i eventualnih nepovoljnih sudskih epiloga, da li biste jednako postupili i glasali protiv njegovog izbacivanja iz stranke.

Da! Bio bih protiv izbacivanja, ali ne ulazim u pravosudne epiloge jer je to protivno vrijednostima koje zastupam. Smatram da je pravosuđe neovisno i da se politika nema tu što uplitati. Međutim, bivši predsjednik HDZ-a je institucija koja se mora poštovati, i mi se možemo ne slagati oko nekih poteza, i kad je trebalo ja sam to rekao, u onom trenutku, a ne post festum, nakon ostavke. I sada kad je došlo do ostavke, smatram da je važno za naš institucionalni razvoj da se poštuje institucija bivšeg predsjednika. Nema nikakvog razloga da se nastavi s lošom tradicijom izbacivanja bivših predsjednika iz stranke. Inače, smatram da je važno naglasiti, kako je ta politika izbacivanja nešto što u gotovo svim političkim strankama u Hrvatskoj postoji i što treba promijeniti. Identifikacija nekih ljudi kao disidenata je jedan rezidualni element iz jednoumlja jer se tada svaki disonantni glas odmah proglašavao disidentskim. U demokracijama nema disidenata. Ima jednostavno različitih mišljenja, pa čak i unutar političkih stranaka i to treba biti bogatstvo, naravno, u okviru određenih vrijednosti koje zastupate. Ako netko u jednom trenutku više ne zastupa te vrijednosti onda je jasno da se treba propitati da li je to najbolje mjesto za njegov politički stav. Ali, ne koristiti te instrumente izbacivanja zapravo za sužavanje prostora slobodnog mišljenja unutar stranaka. Bez slobodnog mišljenja, bez novih ideja, bez ne samo toleriranja, nego i poticanja, da svaki član razmišlja svojom glavom i daje nove ideje, nemamo razvoj, kao što ga nema ni u gospodarstvu. I zato kažem, otvaranje političkih institucija je preduvjet da otvorimo i gospodarske institucije.

– Podržali ste Andreja Plenkovića kao kandidata za novog predsjednika HDZ-a. Ali, svi se izgledi da bi mogao biti i jedini. Nije li zapravo to loš znak za unutarstranačku demokraciju u HDZ-u?

Sigurno bi bilo dobro da ima više kandidata i u mjeri u kojoj mogu, čak i ovom prilikom, pozivam sve one koji smatraju da mogu i koji to žele, da se kandidiraju. S druge strane, jasno je da se nikog na to ne može natjerati. No, najbitnije je da se izbor novog predsjednika HDZ-a provodi po načelu „jedan član, jedan glas“ , odnosno, da se ne snižava taj demokratski standard koji je već postignut u HDZ-u, nego da se nastavlja, a vjerujem da će se onda po istom principu početi birati i druge članove Predsjedništva, a ne samo predsjednika. Ali to je smjer daljnje demokratizacije, a zasad je najvažnije da će novi predsjednik HDZ-a imati puni legitimitet jer će ga birati svi članovi HDZ-a.Dr. Ivo Stier4

U HDZ-u ima mjesta i za Hasanbegovića i za Plenkovića…

– Ali po istom modelu svi članovi su prije samo dva-tri mjeseca izabrali Tomislava Karamarka. A sada ti isti ljudi, nakon protoka tako kratkog vremena, ponovo, kao i u slučaju Karamarka, biraju Plenkovića, vjerojatno opet kao jedinog kandidata. Zar nešto ne fali toj demokraciji?

Karamarko je imao, naravno, legitimitet koji je dobio na tim izborima, i nisu ti unutarstranački izbori i način na koji su provedeni bili razlog njegove ostavke. To su bili drugi razlozi.

Ipak, neposredni izbori a samo jedan kandidat, zar se time ne dezavuira i sam model „jedan član jedan glas“? To je na neki način izbor bez izbora?

Ponavljam: mogu samo pozvati stranačke kolege koji misle da mogu i koji žele kandidirati se da to i učine. Mi iz Stožera Andreja Plenkovića apsolutno smo fokusirani na prijedloge koje nudi naš kandidat i nama bi apsolutno odgovaralo da ima više kandidata. Ali ne možemo nikog natjerati na to. Bilo je ljudi koji su najavili moguće kandidature. To se na taj način nije dogodilo na prošlim unutarstranačkim izborima, i nije bilo ljudi koji su na taj način najavljivali da aktivno razmišljaju, i čak prikupljaju potpise za kandidature, toga nije bilo prošli put. U određenim trenucima su, barem dosad, kolege donijele odluku da se ipak neće kandidirati. Kako vidite, bilo je pluralnosti mišljenja, pa i mogućnosti različitih opcija. Ako hoćete i sam postupak prikupljanja potpisa vjerojatno je sondiranje terena tko ima boljih šansi za pobjedu , i to je, po svoj prilici, utjecalo na odluke nekih ljudi da ipak odustanu. No, velim, ono što je važno je da je ta mogućnost i dalje otvorena. Ovog trenutka imamo samo Andreja Plenkovića kao kandidata koji već sada ima dvostruko više potpisa od potrebnih, a nastavit ćemo ih prikupljati i ovih dana. I to je jedan pokazatelj, uvjeren sam, da će Andrej Plenković, ne samo postati predsjednik HDZ-a na izborima 17. travnja, nego i da će s legitimitetom koji mu daju ti izbori po načelu „jedan član jedan glas“, krenuti vrlo snažno u kampanju za parlamentarne izbore i pobijediti na parlamentarnim izborima u rujnu.

– Koliko je kompatibilan Plenkovićev svjetonazor i politika koju proklamira s nekim članovima HDZ-a, kao što je, recimo, Zlatko Hasanbegović, po svemu kontrapunkt Andreju Plenkoviću?

Plenković je jasno naznačio da želi da HDZ bude moderna stranka desnog centra koja baštini demokršćanske vrijednosti i narodnjaštvo, koja je snaga okupljanja. I u tom kontekstu se gleda i na tu širinu kojom HDZ može ići, ali zastupajući upravo ove vrijednosti kao što je kršćanski socijalni nauk, poštovanje ljudskih i manjinskih prava, poštovanje i poticanje politika koje idu prema jačanju ravnopravnosti spolova, politika koja će puno više pažnje posvetiti i mladima i. ako hoćete, biti atraktivnija stranka i biračima u gradovima i na taj način osuvremeniti i revitalizirati našu političku platformu. Ali ona ostaje politička platforma okupljanja gdje ima mjesta i za one koji su možda malo desnije i za one koji su malo liberalniji , ali u središtu je vrlo jasna demokršćanska politika.Dr. Ivo Stier3

Ponosan sam na svoje roditelje i cijelu obitelj

– Znači li to da ste i vi danas drugi čovjek u odnosu na svoje političke početke kada se i vama spočitavalo da slavite 10. travnja?

Kao što je rekao Ortega y Gasset : „Ja sam ja i moje okolnosti“. I što se tiče moga političkog uvjerenja ono je usidreno na vrijednostima kršćanske demokracije i ja sam izuzetno ponosan na svoje roditelje, na cijelu moju obitelj i isto tako na sve prijatelje Hrvatske zajednice u Argentini. Smatram da je i moja uloga dati doprinos da se kroz zajedništvo domovinske i iseljene Hrvatske, na temelju osude svih totalitarizama, i fašizma i komunizma, točno kako piše u hrvatskom Ustavu gdje su te dvije kategorije u istoj rečenici u preambuli Ustava, dakle, poštujući u potpunosti Ustav RH, na tim vrijednostima graditi i razvijati politički, gospodarski i društveno našu domovinu.

– To podrazumijeva i vaš odnos prema NDH?

To je vrlo jasno. Dakle, mi imamo antifašizam kao ustavnu vrijednost, imamo i antikomunizam kao ustavnu vrijednost i upravo na temelju tih ustavnih vrijednosti mi gradimo demokraciju. Jedino kroz odbacivanje svakog totalitarizama i prihvaćanje demokracije, možemo graditi budućnost za nove generacije.

– Vi, dakle, niste ni pobornik lustracije?

Lustracija je, nažalost u dijelu javnosti dobila jedan negativan kontekst u Hrvatskoj koji nije imala u nekim drugim zemljama srednje Europe ili čak u Njemačkoj gdje je lustracija provedena i gdje je njemački predsjednik bio na čelu komisije za lustraciju. Dakle, ne treba gledati na ta zakonska rješenja kao nešto retrogradno kad su je primijenile neke najrazvijenije zemlje Europe. Ono što je bitno jest i izbjeći manipulaciju tim terminom za obračunavanje jer to nije svrha. Svrha je pomirba na temelju istine, a ne osveta i to treba naglasiti. Zato Andrej Plenković govori da je HDZ pomirbena stranka jer upravo ta politika pomirbe je bila u samom središtu programa dr. Franje Tuđmana.

Što zapravo podrazumijeva, što znači vaša „nova hrvatska paradigma“?

Otvoriti institucije hrvatske države prema hrvatskim građanima. Imamo državu, hvala bogu da je imamo, ali te institucije hrvatski građani moraju osjetiti kao svoje, a ne da su kidnapirane od strane jedne elite a da od toga građani nemaju koristi.

Dr. Ivo Stier (Foto: Tris/H. Pavić)

Dr. Ivo Stier (Foto: Tris/H. Pavić)

Tags: , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI