Neovisni novinarski portal
25.5.2020.
KULTURA
Žeželj u Italiji: Zeko sa cvijetom, pa vuk koji trči – Je li čovjek čovjeku zec?

Žeželj u Italiji:
Zeko sa cvijetom, pa vuk koji trči – Je li čovjek čovjeku zec?

dž

Danijel Žeželj i zeko u Italiji

– Šta je ovo… zeko? – čudilo se mnoštvo u umjetničkoj galeriji i štampariji Squadro usred Bologne u susjednoj Italiji.

I bio je zeko (tal. coniglietto), u par pokreta rukom nacrtan, umalo Disneyev zec koji drži cvijet u lijevoj ruci, odnosno lijevoj prednjoj šapi. A onda… obrat: čovjek u crnom skida sloj po sloj slijepljene samoljepljive trake. Ode s papirom i nasmijani zec, zajedno sa cvijetkom. A ispod bivšeg zeke se sad ukazuje natpis (na talijanskom):

“Životinje iz crtanih filmova, zečevi koji govore, psići, vjeverice, kao i božje ovčice, pčele, bumbari, s pravim životinjama imaju isto toliko zajedničkog koliko i naša predodžba o svijetu s istinskim svijetom. Razmislimo o tome i zadrhtimo.”

Citat o životinjama koje govore

Citat o životinjama koje govore

Što sad? Talijanska publika se već sprema na oduševljeni aplauz: maestro Žeželj, kako ga u Italiji zovu, je uistinu originalan – pomislili su neki – nacrtao zeku, pa ga odlijepio… a i ova poruka je baš moćna…
No to ipak nije bio ekspresni svršetak performansa, crtaćeg nastupa uživo umjetnika Danijela Žeželja, uz pratnju talijanskog osebujnog glazbenog sastava C’mon Tigre. (vidi dolje raniji video s Žeželjevom animacijom)

Intrigantni citat koji je talijanskoj publici iskočio pred oči,  zapravo je kratka zabilješka naslovljena Opomena, iz knjige ‘Usputni psić‘, glasovitog pisca Czeslawa Milosza, Nobelovca porijeklom iz Poljske. No to ipak nije bilo sve.
Ubrzo je brigada talijanskih štovatelja Žeželjeva djela, kojih u toj zemlji ima oveći broj, došla na svoje. Na platnu se u kratkom roku, iza isprva neobjašnjivih poteza, pojavila moćna izdužena životinja, izgledom najsličnija nekom vuku u trku. Vuku koji ne govori.
Nastupio je pravovremeni aplauz.
To je bio jedan od talijanskih nastupa Danijela Žeželja, likovnog umjetnika, crtača, autora stripova svjetskoga glasa, naše gore (crtaćeg) lista, kojime je otvorio jednu od niza izložbi.  Talijani vole rad zagrebačkog umjetnika, što zbog njegova osebujnog stvaralaštva, što zbog činjenice da je dio svoje karijere odcrtao i odslikao u toj zemlji. Ima još zašto.
Evo i psa

Evo i psa

Mnogi se u Italiji i šire sjećaju i zanimljive pojedinosti kako je filmski redatelj Federico Fellini, talijanska filmska uzdanica, nešto prije nego li će umrijeti, 1993. godine napisao predgovor za Žeželjevu knjigu Ritam srca.
Fasciniraju me Žeželjeve prijeteće i sablasne perspektive, način na koji uspijeva izraziti, kroz svoje priče i svoje likove, osjećaj melankolije, nečega uznemirujućeg i kobnog. Sve ovo predstavljeno je velikim darom i stilom koji uspijeva izložiti njegovu mračnu viziju svijeta jedinstveno i dosljedno – među ostalim je tada napisao Fellini.
I zato je možda zec začudio Talijane u bolonješkom Squadreu, premda valjda u kasnijim Žeželjevim radovima Fellini, da je na ovom životu, više i ne bi nalazio toliko uznemirujućeg i kobnog, niti mračnog, kao što je to nalazio onomad.
Ako je netko slučajno danas u Parmi, domovini čuvenog sira kojega mi zovemo parmezan, neka navečer ode u Chiesa Beata Vergine della Pace (crkvu Gospe od Mira, kako bi se zvala kod nas) u Ulici Borgo delle Collone 28. Nije kriva informacija, ta nekadašnja crkva je sada prenamijenjena, odnosno posvećena nastupima glazbenih, likovnih i drugih umjetnika.
C'mon tigre sviraju, Žeželj crta

C’mon tigre sviraju, Žeželj crta

Golemi Žeželjev opus je poznat štovateljima diljem svijeta, posebice preko oceana, otkuda se nedavno vratio u rodni Zagreb. O njemu su napisani tekstovi na raznim jezicima, pa ih sad nećemo citirati, više se može doznati na dzezelj.com, stranici Petikat, a ima ga u više navrata i na na TRIS-u.
Jesu li ljudi u današnjem svijetu budalasti i naivni poput zečeva iz crtanog filma koji žive u svijetu koji je za njih izmišljen i nacrtan, koji izgovaraju ono što im je napisano, dok u nekoj zbilji na njih vrebaju gladni predatori? Možda je svatko sam sebi vuk koji tumara mračnom šumom u potrazi za konačnim plijenom na obližnjem osunčanom proplanku? Navodno je čovjek čovjeku vuk. Ili je čovjek čovjeku – zec? Je li zec zecu vuk? Ili je vuk vuku – zec? Možda je zec čovjeku vuk… itd.
Umjesto nasumičnog niza pitanja, evo za kraj  još jedan manje-više slučajno odabran citat iz iste knjige Czeslawa Milosza, ovaj put završetak zapisa ‘Kult umjetnosti’.
 “Ljudi pojedinci: svaki i svaka žele iskušati sve što kušaju drugi, a o čemu doznaju s ekrana ili slika u magazinima: seks, odjeću, automobile, putovanja. Hodaju u stadima i uzajamno se fotografiraju. A više vrijednosti, za kojima polusvjesno žude, javljaju im se u liku obožavane umjetnosti.”
dž4

Talijani vole hrvatskog umjetnika

zezelj8IMG_2005IMG_1986IMG_1608IMG_1573

D. Žeželj i zeko u Italiji

D. Žeželj i zeko u Italiji

Tags: , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI