Neovisni novinarski portal
1.3.2021.
KOMENTARI / SCENA
Bregović i Tifa; prvi je napisao, a drugi otpjevao 'Lipe cvatu' (screenshot)

Slučaj ‘Lipe cvatu’:
Sve je isto k’o i lani, samo što Jugoslavija nikad nije postojala

Bregović i Tifa; prvi je napisao, a drugi otpjevao 'Lipe cvatu' (screenshot)

U eteru Radio Splita jučer se dogodio bizaran i nimalo legalan cenzorski zahvat.

Bregović i Tifa; prvi je napisao, a drugi otpjevao 'Lipe cvatu' (screenshot)

Bregović i Tifa; prvi je napisao, a drugi otpjevao ‘Lipe cvatu’ (screenshot)

Rješenje za ovakve dileme je krajnje jednostavno: ako ti se ne sviđa što se u pjesmi spominje “Jugoslavija”, ili bilo što drugo, onda pjesmu nemoj puštati u eter. No, na Radio Splitu smislili su originalno rješenje – pjesma Bijelog dugmeta “Lipe cvatu, sve je isto k’o i lani” može u program (puštena je jučer oko 7.30 sati), ali Jugoslavija se čuti neće. Pa je tako, svim autorskim pravima i zakonima unatoč, stih “…ravna ti je Jugoslavija” misteriozno iščezao, jednostavno odstranjen, pa je, nimalo prirodno, pjesma išla ovako: “Baš me briga gdje si otišla/Baš me briga, nisi dijete…”
I baš je briga glazbenog urednika Radio Splita. Nema ravne Jugoslavije, nema odredišta, smjera i cilja putovanja, ona može otići kamo god hoće dok lipe uporno cvatu, preko bilo koje zemlje. Samo da nije Jugoslavija. Jer, valjda, “tamnica naroda” bila je samo ružan san. Nitko se u njoj nije rodio, odgajao, radio, ljubio, razvodio i umirao. Nitko nije pisao pjesme, u njoj i o njoj. Pola je to stoljeća u kojem je narod bauljao po ničijoj zemlji tražeći svoju državu, neku preko koje će konačno moći krenuti jednom kad lipe procvatu. Preko Jugoslavije nikako, ako netko to i pokuša pravit ćemo se da se nije dogodilo. Pokušala je, eto, opjevana djevojka iz pjesme Bijelog dugmeta, pa je urednik Radio Splita odlučio da ga je baš briga gdje je ona otišla. Pa nije dijete, nek’ ide gdje hoće. Samo ne može preko Jugoslavije, ona nikad nije postojala.
– Strah određenog dijela državotvornih (čitaj: cenzuriranih) medija od svoje prošlosti i korijena mahom bude odraz slabosti, nesigurnosti, nemoći. Ljudi koji na bilo koji način nemaju hrabrosti suočiti se sa svojom prošlošću ukazuju samo na to kako nisu sposobni nositi se sa svojim danas i sutra. Cenzura nikad nije rezultat ičega osim skrivanja vlastite nesposobnosti ili nemoći. Prezirem kukavice – reći će glazbeni kritičar Anđelo Jurkas, komentirajući za TRIS brisanje Jugoslavije iz “Lipe cvatu”.
Od ovakvog samovoljnog oblika cenzure, usput i kažnjivog zakonom, još je gora autocenzura, kakvoj smo svjedočili prije petnaestak godina u režiji Jure Stublića. U retuširanoj verziji Filmove “Sjećam se prvog poljupca”, “jedan sekund prvog poljupca” više nije vrijedio milijardu dinara, već milijardu dolara. Poljubac je državotno poskupio, a i valuta se promijenila.

– U „1984“, glasovitom distopijskom romanu Georgea Orwella, glavni lik Winston Smith, sitni službenik u Ministarstvu istine, bio je zadužen za režimsku propagandu. Njegov posao bilo je sitno friziranje povijesti, umjetnosti i pisma, jer laž nema snagu ako nije vezana uz istinu. No to je bio roman, fikcija. Slična fikcija postala je nažalost stvarnost na Radio Splitu, jer tamo očigledno u stvarnosti postoji neki Winston Smith koji je za shodno našao izbrisati Bregovićev stih „Ravna ti je Jugoslavija“ u pjesmi „Lipe cvatu“, jer je kolektivna memorija nešto protiv čega se treba boriti – kaže nam Zoran Stajčić, glazbeni kritičar Jutarnjeg lista i urednik portala Ravno do dna.
– Još bi bilo razumljivo da je dotična pjesma Bijelog dugmeta prešutno ili čak službeno u potpunosti zabranjena za puštanje u eteru zbog spominjanja ‘te mrske Jugoslavije’ – nastavlja Stajčić. – Ali izbrisati djelić u pjesmi gdje se ona spominje i onda nanovo editirati ‘pročišćenu verziju’ jest zakonom kažnjiva rabota. Riječ je dakako o povredi autorskih prava i nelegalnom zadiranju u autorsko djelo.
Iz ZAMP-a je u javnost već došla ocjena da se radi o “povredi moralnog prava autora”, dok su iz izdavačke kuće Aquarius, distributera Gorana Bregovića za Hrvatsku, poručili da “ako je intervenirano u pjesmu i ako je ona puštena kao takva, onda je riječ o povredi autorskih prava”. HRT i Radio Split zasad ne odgovaraju na novinarske upite.
– Povijest nas je naučila da je lakše biti domoljub, a teže čitati zakone. Kao što bi bilo korisnije ‘domoljubima’ da već jednom i pročitaju Orwellovu „1984“ i probaju dokučiti u kakvo društvo bi ih odveo taj njihov jednoobrazni kolektivizam – poručuje Zoran Stajčić.
Lipe će, svakako, i dalje cvasti. Samo je pitanje gdje su cvale do ’91. i jesu li smjele cvasti tamo gdje su cvale. I je li uopće postojala država u kojoj su se odvažile procvasti?

 

Tags: , , ,

VEZANE VIJESTI