Neovisni novinarski portal
22.8.2019.
LJUDI / POLITIKA / Portreti
Portret tjedna/Tihomir Orešković, predsjednik hrvatske Vlade: Pukla epruveta, iscurio “mister Tim”

Portret tjedna/Tihomir Orešković, predsjednik hrvatske Vlade:
Pukla epruveta, iscurio “mister Tim”

IKanadski državljanin s adresom u Amsterdamu, Tihomir Orešković ( 50 ),“ mister Tim “, hrvatski premijer- rekorder. Potrajao je taman pet mjeseci. Realno, puno. S obzirom na apsolutni manjak elementarnog političkog predznanja i očigledni deficit talenta za politiku. Ušao je u hrvatsku političku močvaru grlom ( HDZ-om) u jagode, a pokušao se izvući iz zamke tako što je stresao „prašinu“ s odijela i uputio se dalje.  Obilježio je Tomislava Karamarka i Božu Petrova kao remetilačke faktore koji državi rade „o glavi“. Hinio da sam nema baš ništa s tim, i u ime zaštite nacionalnih interesa pozvao svoje prve suradnike da odstupe. Hm, „mister Tim“ je, izgleda, ili pomalo načet demencijom, ili se osilio. Možda je zapravo problem u jeziku, materinjem, kojega nedovoljno poznaje, pa su mu poruke naoko neartikulirane, gotovo komedijaške. Da nije zapravo htio reći kako on podnosi ostavku i odlazi glavom bez obzira iz ove „lude kuće“?

Pokušao je izmiriti posvađane Karamarka i Petrova, ponudio im kavicu, predložio slogu i zajedništvo, ali nije išlo. Još jučer smo, zato, svi vjerovali da je baš ostavka njegova jedina opcija, kad je bez najave i objašnjenja odjurio uoči sjednice Vlade a da nije rekao ni kud ni zašto? Sigurno je otišao kući ispisati ostavku, spekulirali su mediji. A čovjek odjurio u SOA-u i oboružan krucijalnim informacijama stao pred kamere i novinare, osnažen obavještajnim podacima, i svojim zamjenicima otvoreno rekao kako stvari stoje. – Odlazite, prevelik ste teret i ovoj vladi i državi!

Premijerovo “neprijateljsko preuzimanje”

Je li pomiješao lončiće, zaboravio tko je tu tko, tko odlučuje a tko izvršava odluke? Zaigrao se i „upucao“ trenutne vlasnike „firme“, smjerajući naivno na „neprijateljsko preuzimanje“. U ovoj firmi, neće moći…
Njegova je Vlada nepovratno pala. Iako Tim još vjeruje da je u sedlu, i da jezdi pravim smjerom, njegov je vranac u hrvatskoj pustopoljini zalutao. Tomislav Karamarko, prvi potpredsjednik Vlade, koji se nikad nije pomirio sa svojim ultimativno iznuđenim „pričuvnim položajem“, susretljivo mu je pokazao put. Da ne luta bespućima hrvatske zbiljnosti. Go home, mister Tim. Igra je završena. Ne uživate više naše ( HDZ-ovo ) povjerenje i vama je – otići.

Zašto se Tihomir Orešković, nekadašnji financijski direktor moćne farmaceutske kompanije, izraelske Teve, navodno ugledni menadžer s respektabilnim stručnim referencijama i primjereno položaju visokim primanjima, odlučio „uprljati“ politikom, pa se još iz nje, unatoč lošim  ( prvim ) iskustvima, ne da van? Što mu se tako silno dopalo u tom društvu proskribiranih, suspektnih kvazidomoljuba koji se domovine sjete samo uz zvuke himne kad im se junačka desnica, k’o po Pavlovljevom refleksu, zalijepi za hrvatsku grud?
Premijer „bez portfelja“, kartonska figura nalik onoj Kolinde Grabar Kitarović na Pantovčaku, predsjednik Vlade s autoritetom računovođe u malom trgovačkom poduzeću, uživao je mjesecima posebnu simpatiju „građevina“, kako bi sam rekao nevješto komunicirajući na jeziku svojih predaka, vjerojatno zbog tog dojma bezazlenosti koji je za promjenu kao priučeni političar ostavljao. Širio je neki, dosad nepoznati optimizam na ovim prostorima, imao neku novu neposrednost i ležernost koja je relaksirala, a vjerovalo se i da u stručnom pogledu doista nešto može učiniti za ovu nesretnu zemlju nekompetentnih i neodgovornih političkih pregalaca. Obećavao je gospodarski preporod, čak i u svojim finalnim sekvencama najavljivao sjajnu godinu za Hrvatsku, izlazak iz krize i svestranu gospodarsku i duhovnu obnovu. Ali, od toga se na duži rok ne da preživjeti u Banskim dvorima…

“Mister Tim” ide na izbore?

S druge strane, doimao se kao politički voluntarist, usavršio je telefonsko “vladanje” do razine pravila. Valjda se ( neki) ministri, premijer i potpredsjednici  nisu mogli “na oči vidjeti”. Bio je političar bez pokrića i realne moći, tehnomenadžer u Vladi,  figura kojom su politički manipulatori iz sjene htjeli upravljati po mjeri vlastitih interesa i potreba. Pokušao se tome oduprijeti, odbijajući smjene nekih ključnih kadrova, poput Dragana Lozančića, ili imenovanja kompromitiranih ministarskih kandidata, poput Mije Crnoje ili Milijana Brkića,  čije je imenovanje bilo diktirano iz HDZ-ova kabineta. Ali,  nije imao baš nikakvih alata kojima bi ih dugoročno u tome mogao onemogućiti. Osim da odbije ulogu marionete, „skupi tunju“ i radi obrane vlastitog i digniteta države, časno odstupi. Imao je za to pregršt razloga. Ni od „riforms“ ništa, ni od novog zaduživanja ništa, financijska kriza sustiže političku, afera sustiže aferu, a dva ključna igrača u njegovu timu ne mogu se od prezira ni pogledati. Kod svega Orešković se ne odlučuje za vlastitu ostavku, on je zahtijeva od svojih suradnika. Je li to potez očajnika, suicidalni čin političkog luzera koji igra na sve ili ništa, svjestan da ga na kraju čeka egzekucija? Ili je to, kako neki analitičari vjeruju, ulaganje u buduću političku karijeru na krilima stečene popularnosti kod građana? Nije posve neizgledno, naime, da se „mister Tim“ okuša i na novim izborima, oslobođen okova i tereta HDZ-a s kojim je odigrao svoju prvu, definitivno neuspješnu, političku rolu?

Božo Petrov i njegova sljedba ne odustaju od opoziva Tomislava Karamarka. Afera „Konzultantica“ im je, izgleda, prelila čašu koja se ipak duže vrijeme puni. Most, ili makar njegova zastupnička većina ( 12 od 15 sabornika) s Karamarkom više ne želi suradnju, i Vladi su skloni produžiti vijek trajanja isključivo ako se detronizira šefa HDZ-a s potpredsjedničke funkcije. Ne zanima ih čak ni stajalište Povjerenstva za spriječavanje sukoba interesa, jer, drže, njegova politička odgovornost u skandalu koji danomice dobija svoje nove nastavke, je neupitna. Dakako, spašavaju zadnje ostatke potonulog rejtinga, ali i to je legitimno, pogotovo kada za opoziv ima sasvim dovoljno argumenata, makar političkih. Karamarko jest uteg oko vrata ove Vlade i s njim je potonula kao njegov talac, baš kao što je to i HDZ, jer je eksperiment, s Karamarkom, a ne Oreškovićem,  već otišao predaleko…

Karamarko mu otkazao

HDZ se, pak, što bi rekao vođa opozicije Zoran Milanović, potpuno bunkerirao i ne vidi dalje od svog nosa. Na recentnim unutarstranačkim izborima Karamarko je, dakako, kao jedini kandidat za šefa Partije, dobio 92 tisuće glasova potpore članstva i potpuno betonirao svoju poziciju na čelu stranke. Nedavni Opći sabor HDZ-a dao mu je apsolutnu podršku kao potpredsjedniku Vlade a da ni riječ o aferi nisu rekli.  Samo je Andrej Plenković pokušao prerano zakukurijekati.  Jednog dana možda to bude presudan podatak. U HDZ-u se, ni iznimno, vlastito prljavo rublje ne pere, ono se samo odbacuje i gura na hrpu…
Karamarko je osupnut drskošću premijera, jer iza HDZ-a, kako kaže,  stoji 800 tisuća glasova birača, a iza Oreškovića,  veli, tek 76 glasova saborskih zastupnika. Nema ni demokratski izborni legitimitet. Instaliran je od HDZ-a čijeg predsjednika poziva na povlačenje. Tko ostaje iza njega, ako se odriče i Karamarka i HDZ-a? A išće i ostavku Mostova prvaka Petrova.

Petrov  je i prije Oreškovićeve prozivke pokazao spremnost da odstupi s funkcije potpredsjednika u Vladi, ako je to uvjet da se i Karamarko povuče, i da se rastereti Vlada kako bi mogla nastaviti provedbu reformskog paketa. Mada su HDZ i Karamarko takvu opciju odbio kao neprihvatljivo ucjenjivačku, baš za tu ideju pokušao se u „krizi svih hrvatskih kriza“, uhvatiti premijer. Otkud mu pomisao da bi Karamarko taj opetovani poziv na abdikaciju sada mogao prihvatiti? Zar zato što ga poziva čovjek kojega je upravo on instalirao na mjesto predsjednika Vlade? Dakle, „njegov čovjek“? Naprotiv, to saznanje, da ga se odriče, da ga stigmatizira kao teret Vladi i državi, upravo onaj kojega je on „izmislio“,  i iz inozemstva doveo da bi ga u domovini u premijera inaugurirao, tjera mu krv u lice i mrak na oči. Za Karamarka, to je ravno perfidnoj, mučkoj izdaji. Neće ići!

Nitko više ne želi eksperimentirati…

– Orešković više ne uživa naše povjerenje i treba otići- odgovara Karamarko na poziv premijera da sam odstupi. Ali, što je premijer radio u SOA-i, zašto o tome govori novinarima, zašto javno maše s tom informacijom, zar možda prijeti? To je pitanje, reklo bi se, Karamarka mučilo nakon Oreškovićeva obraćanja javnosti gotovo koliko i pričuvni „plan B“ koji implicira možebitnu presloženu parlamentarnu većinu s šefom HDZ-a kao premijerom. Zašto? Što ima u SOA-i čime bi Orešković mogao prijetiti, i od čega bi Karamarko mogao strepit i?

Čak ni kod Petrova premijerov se poziv na uzmak nije dobro „primio“. Nije mu jasno zbog čega je doživljen kao remetilački faktor, iako je ne jednom izrazio spremnost , zajedno sa svojim kolegama u Vladi, da se povuče ako je na bilo koji način smetnja nacionalnim interesima. No, Bog zna da je čist i da se za njim repovi ne vuku. Ali, o.k., konstruktor ovog neobičnog političkog mosta prihvaća i  „nečasni otpust“,  ako je to cijena stabilnosti Vlade i bolje hrvatske budućnosti. S knedlom u grlu, doduše…

HDZ ne želi ni Oreškovića, ni Most. Srušen je, preko njega više nema prolaza. Najavljuje preslagivanje. Što bi rekao premijer, show me the numbers, show me the numbers… S kime, kako? Ako opozicija ima 76 ruku za Karamarkov opoziv, a tvrdi da ima, tada ih ne može imati Domoljubna koalicija… No, kako bilo, čak i da se družba Tomislava Karamarka uspije presložiti, tako fragilna i tanka ne bi dugo poživjela. Dakle, izbori u rujnu, kako je na prvu, trijumfalno zaključio Milanović . A tada, kao i sada, manje ili više, imat ćemo gotovo iste postave i iste igrače u utakmici.
Što se može očekivati od predstave u kojoj je ista scena, isti glumci, čak i iste poruke pisaca?! A nitko više ne želi eksperimentirati…

Tags: , , , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI