Neovisni novinarski portal
24.10.2020.
POLITIKA
Tomislav Karamarko - 26. obljetnica HDZ-a u Šibeniku (Foto H. Pavić)  (18)

Kako pada hrvatska Vlada :
Spašavanje Karamarkove kože

Tomislav Karamarko - 26. obljetnica HDZ-a u Šibeniku (Foto H. Pavić) (18)

Tomislav Karamarko - 26. obljetnica HDZ-a u Šibeniku (Foto H. Pavić)  (16)

Tomislav Karamarko, poput utopljenika koprca se u blatnoj vodi koja mu je već do ušiju. Ovo je njegova odlučujuća bitka za politički spas, ovo je njegovo biti ili ne biti u hrvatskoj politici. Izgubi li ovu bitku, to je kraj njegove karijere u nacionalnoj politici ali i u HDZ-u. Realno govoreći, Karamarko nikad nije smio ni preuzeti stranku, a pogotovo ne na tako subverzivan način kako je to izveo rušeći Jadranku Kosor, koja mu je pružila ruku i vratila ga u HDZ. U povijesti ove stranke pokazalo se da nitko tko je na takav način došao na čelo ovog političkog mastodonta, nije na duži rok u HDZ-u o(p)stao. Poslije Ive Sanadera, Jadranke Kosor, izlaznim vratima HDZ-a sve je bliži i Tomislav Karamarko. Najnesposobniji šef HDZ-a ikad, potpuno nedorastao situaciji i poziciji na koju se popeo, a još manje onoj premijerskoj na koju pretendira.

Igrajući na opoziv premijera Tihomira Oreškovića, čovjeka kojeg je prije nepunih pet mjeseci sam doveo i instalirao na čelo Vlade, a da ovaj nije znao ni gdje ide ni što ga čeka, Karamarko pokušava spasiti vlastitu kožu. Jer, tvrdi, ukoliko Orešković bude opozvan, postaje bespredmetno glasanje o povjerenju prvom potpredsjedniku Vlade. Time je, vjeruje, spašen. No, ništa više Tomislava Karamarka ne može spasiti od neizbježnog političkog kraha. Pitanje je samo hoće li to biti u narednih desetak dana ili za koji mjesec.

 S Hrastom u šumu, a ne u Sabor!

Za smjenu premijera uspio je osigurati 42 potpisa HDZ-ovih zastupnika i tek jednog koalicijskog partnera, minornog HSP AS-a koji tako honorira sretnu priliku da može sjediti u Saboru. Iza zahtjeva za opozivom odbili su stati svi ostali partneri iz Domoljubne koalicije, HSS, HSLS, BUZ, a za ne povjerovati, čak i licemjerni, nevažni Hrast koji se oglasio posebnim priopćenjem kako bi hrvatskom publikumu objasnili zašto se distanciraju od „velikog brata“. Ne mogu biti dio nove, presložene saborske većine u kojoj bi paktirali sa strankama koje su im programski nekompatibilne, poput SDSS-a, kažu. Kao da je uopće važno što oni misle ! A protive se i izvanrednim izborima jer je to devastiranoj Hrvatskoj preskupo, a postoji i bojazan da bi se na valu novih izbora mogao vratiti SDP na vlast. I potopiti Hrast za sva vremena. Vratiti ih u šumu, gdje i spadaju, kako je to duhovito primijetio jedan sudionik nedavnog „kurikularnog prosvjeda“. Oni bi nastavili suradnju s Mostom, pa od sada podupiru samo one poteze HDZ-a koji su usuglašeni s Most-om. Kakva tragikomična pojava u ovom našem malom svemiru zagušenom političkom kakofonijom i eksplozijom besprizornog licemjerja profesionalnih uhljeba i neradnika! A naš premijer, što on čini? Odlučio je pokazati zube. Ne da se istjerati iz Vlade milom. –Neću otići- poručuje Karamarku i zahtijeva njegovu ostavku. – Ovo je bitka za Hrvatsku. Poštujem HDZ kao stranku, ali Tomislav Karamarko je ogroman teret za ovu Vladu, čak i za HDZ. I ja sam siguran- izjavio je Orešković – da će HDZ donijeti ispravnu odluku na kraju dana. U međuvremenu pokušava, posve iracionalno, nešto postići komplotirajući privatno, u vlastitom stanu, s Božom Petrovom, ne bi li u tom dualnom savezu preživio i nastavio svoju eksperimentalnu misiju. Premijer bi se , također, presložio. Izgleda da bi učinio baš sve da u Banskim dvorima ostane. Poziva se na povjerenje koje mu je Sabor dao. Kao da ne zna da mu ga Sabor može i oduzeti. To je samo stvar matematike. I politike. Premijer, reklo bi se, ne razumije nijedno, a kod nas je kvarno oboje…

HDZ-ovo frakcionaštvo

Ni HDZ više nije homogen kao što smo to navikli kod ove velike, autoritarne stranke koja je prema vani uvijek ostavljala dojam apsolutnog jedinstva. Danas je duboko podijeljena, fragmentirana na čak, kako se govori, tri grupacije koje su međusobno suprotstavljene. Jedna je Karamarkova koja se održava na stranačkoj stegi, tradicionalnom sredstvu za discipliniranje „zajedničarskog“ društva, drugu predvodi Karamarkov zamjenik i sve ljući oponent Milijan Brkić, a treću Andrej Plenković. Govori se da je Plenkovićeva grupacija svakim danom sve veća a navodno uživa i potporu bruxelleske administracije koja „nije sretna s Karamarkom“ u vrhu HDZ-a. To je, kažu, i razlog zašto je jedini disonantni ton na recentnom saboru HDZ-a došao upravo od Plenkovića koji je imao snage i odlučnosti, ali i zaleđe, pred svima upozoriti na teret koji stranci sve više predstavlja Tomislav Karamarko. U toj su frakciji, tvrde dobro upućeni, i još dvije HDZ-ove europarlamentarke Ivana Maletić, jedina koja se usprotivila opozivu premijera, ali i Dubravka Šuica. S njima je, navodno i Tomislav Čuljak, Davor Ivo Stier, i još neki manje eksponirani HDZ-ovi čelnici u nekim županijama. Danas je i varaždinski HDZ javno pozvao predsjednika stranke na ostavku. Može to svita oko Karamarka još koji dan minorizirati, tvrdeći da se radi o privatnom sastanku par članova, a ne HDZ-a Varaždina, no, činjenica je da poslovično HDZ-ovo jedinstvo zahvaća ozbiljna erozija. Uostalom, potpis na zahtjev za premijerovim opozivom nisu dali ni svi HDZ-ovi zastupnici, stegi unatoč. Nema potpisa Miroslava Tuđmana, Damira Krstičevića, Ivana Anušića, Željka Dilbera, Željka Glasnovića, Milijana Brkića, Stjepana Pintarića, Sandre Jakelić… Neki možda doista nisu bili u prilici potpisati se, no, neki time zasigurno demonstriraju svoje neslaganje i neposluh. Tko je sročio tekst zahtjeva za opozivom treba mu čestitati na iskrenosti. Razgolio je HDZ do kraja, njihovu nedosljednost, sklonost konstrukcijama, licemjerju, zamjeni teza, i antidomoljubnom etiketiranju, gluposti i primitivnom podmetanju, sve u jednom paketu. Oreškoviću su zamjerili da se nije bavio gospodarstvom radi čijeg je oporavka doveden i instaliran na mjesto premijera, nego kadroviranjem u represivnom aparatu. Pokušao se nametnuti kao kancelar jačajući osobnu moć, uspostaviti svojevrsnu „kancelarsku diktaturu uz pomoć represivnog aparata“, koristeći se SOA-om bez konzultiranja svojih potpredsjednika, i pokazujući da ne razumije ni ustavni poredak države niti njezin parlamentarni demokratski sustav. Time je , stoji u obrazloženju zahtjeva za opozivom, ugrozio funkcioniranje izvršne vlasti u zemlji. A sve to, zapravo bi se moglo staviti na teret Tomislavu Karamarku koji je izazvao krizu u državi svojom involviranošću u sumnjive poslove s INA-MOL-om i kolaboriranjem s njihovim lobistom Josipom Petrovićem čije je djelovanje u hrvatskoj politici još od vremena Ive Sanadera eufemistički rečeno – sumnjivo!

Izbori, Karamarkova noćna mora

Cijeli ovaj politički karusel ima razloga smatrati insceniranim upravo od Karamarka kako bi se „zameli tragovi“ i odvratila pozornost javnosti od inicijalne teme- njegove odgovornosti i možebitnog sukoba interesa u slučaju Drimia – Peritus. Je li zbog toga Karamarko u pregovorima s Mostom tako tvrdo inzistirao na nadzoru nad represivnim aparatom i obavještajnom zajednicom, koja je i u završnici ove drame najveći trn u oku Tomislava Karamarka? Što li je Orešković radio u SOA-i, da mu je znati, što je tamo otkrio i čime ga pokušava držati u šaci? Predsjednik SDP-a Zoran Milanović zaziva izbore- odmah! Već u srpnju, jer nema racionalnog objašnjenja zašto bi se, kaže, čekalo do jeseni. Jer ovo je sramoćenje Hrvatske, blamaža , a opoziv premijera tek smicalica HDZ-a kojom se pokušava spasiti Karamarka. Nema sumnje da će HDZ potrošiti sve opcije prije nego se odluči za izbore, jer, ma koliko se oni lagali, njihov je rejting trenutno na najnižoj točki, Karamarkov pogotovo. Ako svi tvrde da se neće preslagivati, HDZ nema opcije osim – izbora. A tada, ako ne već prije toga, Karamarku nitko više ne može pomoći… Mogao je to učiniti on sam, da je, shvaćajući razmjere krize koju je izazvao i koja trese Hrvatsku, domovinu koju tako silno ljubi, podnio ostavku. Spasio bi Vladu, stabilizirao prilike u državi, relaksirao stanje u HDZ-u, moguće i vlastitu poziciju u stranci koja bi mogla tvrditi da je to njezina žrtva za Hrvatsku. Ovako, svi postaju žrtve Tomislava Karamarka. Njegova ega, ili, tko ga zna, straha da bi detroniziranjem mogao postati lakši plijen pravosudnim institucijama? Ima li Tomislav Karamarko razloga bojati se ruke pravde?

Tags: , , , , , , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI